Ljubica Obrenović
Ljubica Obrenović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. januar 1788. |
Mesto rođenja | Srezojevci, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 14. maj 1843.55 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, Austrijsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Miloš Obrenović |
Potomstvo | Petrija, Savka, Gabrijela, Marija, Todor, Milan, Mihailo. |
Roditelji | Radosav Vukomanović Marija Vukomanović |
Dinastija | Obrenovići |
Kneginja Srbije | |
Period | 6. novembar 1817 – 25. jun 1839. |
Prethodnik | Jelena Jovanović |
Naslednik | Persida Karađorđević |
Ljubica Obrenović (Srezojevci, 14. januar 1788 – 14. maj 1843) bila je srpska kneginja, žena kneza Miloša Obrenovića, i majka kneza Mihaila Obrenovića.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Po jednom izvoru iz 19. veka, Ljubica je rođena sredinom septembra 1788. godine u rudničkom selu Carevićima[1], od plemena Vukomanovića, oca Radosava i majke Marije.[2] Njeni roditelji bili su Radoslav i Marija Vukomanović. Glavni posrednik udaje za Miloša Obrenovića bio je Nikola Milićević Lunjevica koji je pregovore oko udaje završio sa Milanom Obrenovićem, bratom kneza Miloša, na četrdeset dana od smrti njenog oca. Kum na venčanju koje se održalo 6. januara 1806. godine bio je vožd Karađorđe, stari svat Lazar Mutap, a ručni dever Nikola Milićević Lunjevica.[3] Ljubičina porodica u početku nije bila saglasna za njihovo venčanje, pošto je Ljubica bila iz ugledne kuće Vukomanovića, dok je Miloš bio na nižem materijalnom i obrazovnom nivou čija se porodica u to vreme bavila kaluženjem stoke. Zato se i njihovo venčanje desilo posle smrti njenog oca, koji je bio glavna prepreka za brak.[4]
Nakon udaje živela je u Brusnici u kući devera Milana Obrenovića. Godine 1813. kada je propao Prvi srpski ustanak sklonila se sa svekrvom i decom u manastir Nikolje. Tu ih je primio na stan iguman Tanasija, rođak Milošev. Nakon Hadži-Prodanove bune sklonila se u selo Crnuće, gde je napravljena privremena kuća brvnara.[5] U tom skrovitom mestu živela je sa decom do 1818. godine. Miloš je posle sloma ustanka hteo da premesti porodicu u Crnu Godu, ali se Ljubica usprotivila odlasku iz zavičaja. Tada se konačno nastanjuje u prestonici Srbije – Kragujevcu, gde je boravila u Šarenom konaku. Sa knezom Milošem izrodila je sinove Milana (1819 – 1839) i Mihaila (1823 – 1868) i ćerke Petriju (1808 – 1871) i Savku (1814 – 1848).
Ljubica je bila štedljiva i radna žena, prosto se oblačila, a svojim sinovima je često sama krpila odeću. Takvim načinom života želela je da ostalima ženama svojim primerom pokaže da treba izbegavati raskoš i da se treba živeti po starim običajima.
Bila je poznata kao stroga i samosvesna, a često je zauzimala sopstveni stav u politici. Zbog toga je nekoliko puta dolazila u ozbiljne sukobe sa knezom Milošem. Tokom političkih napada na Miloša čak je prešla na stranu opozicije. Knjeginja je pomogla Miletinu bunu (1835.), a kasnije je izdejstvovala da se seljaci vrate svojim kućama i da ih Miloš ne progoni. Uspeh bune se ogleda donošenje Ustav Srbije iz 1835., a i kasnije slabljenje Kneževog položaja.[6] Iako je posle njegovog odlaska iz Srbije promenila mišljenje i pokušala da ga vrati nazad – nije imala većeg uspeha.[7] Njegove protivnike je pomagala zato što je Miloš bio vlastoljubiv i želela je da ga ograniče u vlasti, kako ne bi mogao da donosi loše i ishitrene odluke.
Jednom prilikom je u naletu ljubomore ubila iz pištolja jednu od ljubavnica kneza Miloša, Petriju.[8] Odmah nakon ubistva Ljubica je pobegla. Boravila je jedno vreme kod Nikole Lunjevice, pa kod Jovana i kod Jevrema Obrenovića. Knez Miloš je žalio za Petrijom i bio toliko ljut na Ljubicu, da je nameravao da raskine sa njom. Prvo su je bili osudili na smrt u odsustvu. Na nagovor prijatelja i rođaka knez Miloš se smirio, pa ju je pomilovao i dozvolio joj povratak u knežev dvor, ali bila je isključena iz supružničke ljubavi i nije više mogla nikome da zapoveda na dvoru. Ljubica je u to vreme bila trudna, pa joj je još teže padala svađa sa knezom. Sa knezom se izmirila 1819. za vreme sabora u manastiru Kaleniću.4 Jovan i Jevrem Obrenović uveli su pred Miloša trudnu Ljubicu, koja je izašla pred njega sa dva pištolja, poklonila se i rekla da joj ili oprosti ili da je ubije.[9]
Kao njena rezidencija izgrađen je Konak kneginje Ljubice u kojem je kasnije bio smešten Beogradski Licej, gde je primala zvanične posete stranih lica. (Sava Tekelija u „Opisaniju života moga”, Nolit, na 204. strani piše „Ljubica koliko je ljubazna, toliko zna i Autoritet obdržati. Pripovedaju da je ona jednu milostnicu Miloševu iz pištolja ubila.”)
Iako je Ljubica bila nepismena, posvetila se vaspitanju i školovanju svojih sinova. Kada je Dimitrije Isailović 1830. godine osnovao Višu školu u Beogradu, kneginja je iz Požarevca prešla u Beograd i sinove Milana i Mihaila Obrenovića upisala da pohađaju školu. Nakon 1832. se vratila u Požarevac sa sinovima, koji su nastavili školovanje privatnim časovima.
Dosta je uticala na supruga da pomaže Vuka Karadžića i njegov rad, a često je i sama reformatoru srpskog jezika slala novac i poklone.
Pratila je 1839. godine sina Mihaila kada je išao u Carigrad. Godine 1842. došlo je do smene vlasti u Srbiji sa dinastije Obrenovića na dinastiju Karađorđevića. Tada se pred pobunjenim narodom smestila sa sinom u Zemun.
U rukama sina Mihaila umrla je u progonstvu 14. maja 1843. godine u Novom Sadu u tadašnjem Austrijskom carstvu „od tuge i žalosti i nesreće koja je njenu porodicu snašla” (po Milanu Milićeviću). Sahranjena je u manastiru Krušedol na Fruškoj gori.[7]
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
2. Radosav Vukomanović | ||||||||||||||||
1. Ljubica Obrenović | ||||||||||||||||
3. Marija Damnjanović | ||||||||||||||||
Porodica[uredi | uredi izvor]
Supružnik[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Knez Miloš | 18. mart 1780. | 26. septembar 1860. |
Deca[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Petrija Obrenović | 5. avgust 1808. | 1870. | Teodor Bajić od Varadije | |
Savka Obrenović | 28. mart 1814. | 5. oktobar 1848. | Jovan Nikolić od Rudne | |
Gabrijela Obrenović | umrla u detinjstvu | |||
Marija Obrenović | umrla u detinjstvu | |||
Todor Obrenović | umro u detinjstvu | |||
Knez Milan | 21. oktobar 1819. | 8. jul 1839. | nije se ženio | |
Knez Mihailo | 16. septembar 1823. | 10. jun 1868. | Julija Hunjadi | |
Ana Obrenović | umrla u detinjstvu |
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Hrvatski književnik, istoričar književnosti i književni kritičar Branko Vodnik (1879 – 1926) svrstava kneginju Ljubicu među retke, ali istaknute žene pripadnice Ilirskog pokreta (Hrvatski narodni preporod), zajedno sa Dragojlom Jarnević, Anom Vidović i Jagodom Brlić.[10]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Konak kneginje Ljubice (2011)
-
Konak kneginje Ljubice (1876)
-
Tepsija kneginje Ljubice, lim, kovanje, prečnik 28 cm, visina 5,5 cm, 19. vek
-
Lonac kneginje Ljubice, lim, kovanje, prečnik 27,6 cm, visina 18,6 cm, 19. vek
-
Kosa Ljubice Obrenović (Istorijski muzej Srbije)
-
Tepih kneginje Ljubice, orijentalno poreklo, 19. vek
-
Spomenik u Srezojevcima
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Serbskij narodnij list", Budim 1838. godine
- ^ „Srpska enciklopedija”.
- ^ Na Ljubici „oči stale“ („Večernje novosti“, 9. april 2013)
- ^ „Kneginja Ljubica”.
- ^ "Srpski narod", Beograd 17. jul 1843.
- ^ Obrenovići: prokletstvo srpske dinastije. 2018. ISBN 978-86-81046-48-7.
- ^ a b Petrović, Zorica; Marušić, Aleksandar (2018). Obrenovići i njihovo doba. Aranđelovac / Gornji Milanovac: Narodni muzej „Aranđelovac” / Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 10. ISBN 978-86-88927-13-0.
- ^ Gorko kajanje kneginje („Večernje novosti“, 11. april 2013)
- ^ „Ona”.
- ^ Vodnik, Branko (1919). „Jagoda Brlićeva”. Pjesme. Zagreb: Hrvatski štamparski zavod. str. IV. Pristupljeno 12. 11. 2019.COBISS.SR 35851023
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ljušić, Radoš (2013). Knjeginja Ljubica. Zavod za udžbenike - Beograd. str. 243. ISBN 978-86-17-18417-7.
- Stranjaković, Dragoslav (2008). Knjeginja Ljubica. Svet knjige. str. 101. ISBN 978-86-7396-191-0.
- Ljušić, Radoš (2022). Knez Miloš - Državotvorni vladar (1783—1860). Pravoslavna reč Novi Sad. str. 923. ISBN 978-86-81648-15-5.
- Aleksandar Marušić i Ana Bolović (2013—2019). Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije i Evrope (I-V tom). Muzej rudničko-takovskog kraja.
- Čubrić Ljiljana (2005). Ljubica, Velika gospođa. Narodni muzej.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija
- Biografija
- Glas javnosti:"Anterija kneginje Ljubice u domovini posle 163. godine"
- Odana narodu i Milošu („Večernje novosti“, 8. april 2013)
- Velika kneginja Ljubica („Večernje novosti“, feljton, oktobar 2013) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. oktobar 2013)
- Istorijski vremeplov - na kafi kod kneginje Ljubice (RTS, 14. jul 2016)
- Preokrenula boj na Ljubiću, čuvala državnu kasu, razračunavala se sa Miloševim ljubavnicama: Ko je bila kneginja Ljubica Vukomanović Obrenović? (Danas, 12. novembar 2023)