Pređi na sadržaj

Akindžije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Akindžija (tur. Akıncılar) je bio pripadnik lake konjice u Osmanskom carstvu. Formirali su udž na čelu sa udž-begovima.

"Bili su raspoređeni po krajištima koja su nazivana serhat (krajina), imali su savršenu organizaciju. Svako krajište imalo je svoje akindžije, a one svoga akindžijskog bega, obično sandžakbega dotičnog sandžaka. On je zapovijedao svim akindžijama jedne pogranične provincije... Akindžije su postojale samo u graničnim oblastima Evropske Turske..."[1]

Njihov glavni zadatak je bio da demorališu i pokolebaju protivnika i da unesu konfuziju među njegove redove. Napadali su u grupama, uz veliku buku koristeći luk i strelu kao glavno oružje a nisu prestajali da odapinju strele ni kod povlačenja. Mogli su da pobede i tešku konjicu jer je njihovo naoružanje bilo lako, a njihovi konji brzi i okretni, za razliku od snažnih, ali tromih konja teške konjice. Takođe su nosili i mačeve.

Zbog pokretljivosti, akindžije su takođe bili korišćeni kao izvidnica i prethodnica s ciljem da se teroriše i zaplaši lokalno stanovništvo pre dolaska glavnih otomanskih vojnih snaga.

Odrede akindžija su predvodile određene porodice. Najpoznatije akindžije su bili porodice Malkočoglu (tur. Malkoçoğlu), Turhanli (tur. Turhanlı) i Mihali (tur. Mihalli) ili Mahailoglu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čelebi, Evlija (1967). Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama. Sarajevo: Svjetlost. str. 583. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]