Arhimandrit Samuilo (Jakovljević)
Samuilo Jakovljević | |
---|---|
Datum rođenja | 7. decembar 1760. |
Mesto rođenja | Podgora, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 26. avgust 1824.63 god.) ( |
Mesto smrti | Carigrad, Osmansko carstvo |
Samuilo Jakovljević (Podgora, Novi Pazar, 7. decembar 1760[1] — Carigrad, 26. avgust 1824) bio je arhimandrit studenički.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kada je izbio Prvi srpski ustanak 1804. godine, borio se u redovima ustanika. Posle propasti ustanka prešao je sa ostalima u Srem. 1815. godine vratio je se u Srbiju u manastir Kalenić. Bio je na čelu deputacije koju je knez Miloš Obrenović 1820. godine poslao sa političkom misijom u Carigrad, koju su zatvorile turske vlasti 1821. godine, nakon izbijanja Grčkog ustanka. Umro je u turskom zatvoru.
U petoj deputaciji koju je knez Miloš Obrenović poslao u Carigrad 1820. godine nalazio se arhimandrit manastira Kalenić. Beogradski vezir tražio je da u deputaciji budu knez i njegova braća, ali se Miloš vešto izvukao budući da Turcima nije verovao. Umesto sebe i braće u deputaciju je uključio pobratima Dimitrija Đorđevića i arhimandrita Samuila. Da bi Samuila predstavio kao bližeg srodnika, on je veziru pisao da su „od dva brata deca“, a ne da mu je sinovac. Zbog ustanka u Grčkoj deputacija je preživljavala teške trenutke u Carigradu, dopavši i zatvora. Skoro svi članovi deputacije su se razboleli, ali je samo Samuilo podlegao bolesti 26. avgusta 1824. godine. Sahranjen je na bosforskoj obali u Haskeju (en:Hasköy, Beyoğlu) kod crkve svete Petke. Njegove stvari prenete su iz Carigrada u Srbiju, ali ne i kosti. Knez Miloš mu je postavio nadgrobnu ploču sa natpisom. Na nadgrobnoj ploči, između ostalog piše: "Prečestnjejšem Samuilu monastira Kalenića, pravoslavnomu arhimandritu, serpskome primernome otečestvoljupcu, ot knjazja i naroda srpskago ...".
Iako je teško živeo u Carigradu, Samuilo se sećao svojih stričeva, kneza Miloša, Jovana i Jevrema, pa im je poslao na dar po jednu sedžadu. Knez mu se odužio na taj način što je naredio da se četrdeset dana pominje njegovo ime u svim crkvama.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tekst Živana Sečanskog upravnika Arhiva SANU, Sremski Karlovci, Beograd u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1988. knjiga 5, pp. 756