Pređi na sadržaj

Bitka kod pobrđa Vimi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod pobrđa Vimi
Deo Prvog svetskog rata

Kanadski rezervisti se ukopavaju pod vatrom tokom bitke kod pobrđa Vimi
Vreme9. april12. april 1917.
Mesto
Vimi, severna Francuska
Ishod strateška saveznička pobeda
Sukobljene strane
 Kanada
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Nemačko carstvo
Komandanti i vođe
Džulijan Bing
Šarl Manžin
Artur Kuri
Ludvig fon Falkenhauzen
Jačina
30.000[traži se izvor] nepoznato
Žrtve i gubici
3.589 mrtvih
7.104 ranjenih
20.000 mrtvih
4.000 zarobljenih

Bitka kod pobrđa Vimi je bila početna bitka u jednom širem britanskom pohodu poznatom pod nazivom Bitka kod Arasa tokom Prvog svetskog rata. Smatra se velikim događajem u kanadskoj istoriji, zbog toga što su kanadske snage izvele glavni napad i osvojile dotad neosvojivo uzvišenje.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Vimi se nalazi u severnoj Francuskoj i bio je jedna od najtvrđih tačaka odbrane na celom Zapadnom frontu i mislilo se da je neosvojiva tvrđava. Uzvišenje je bilo ključno u Prvom svetskom ratu. Protezalo se od grada Vimija do Živanši an Goel i bila je Nemcima ključna za kontrolu velikog dela okolne teritorije. Za saveznike je bila jedina veća prepreka, koja ih je zadržavala od otvorene Lens-Dua nizije. Nemačka armija je uzvišenje utvrdila sa tunelima, sa tri reda rovova iza bodljikave žice, masivnom artiljerijom i brojnim mitraljeskim gnezdima. Francuzi i Britanci su imali hiljade stradalih u prethodnim pokušajima osvajanja. Francuzi su 1915. tu izgubili 150.000 ljudi.

Pripreme za napad[uredi | uredi izvor]

Saveznički komandanti su odlučili da izvrše napad 1917. Zadatak je poveren relativno svežim, ali prethodno uspešnim kanadskim snagama. Po prvi put 4 kanadske divizije kanadskog korpusa su se borile zajedno. Priključene su britanskoj 5. pešadijskoj diviziji. Kanadski komandanti su odlučili da nauče iz prethodnih grešaka, koje su tu napravili Francuzi i Britanci, pa su mesecima proučavali i planirali napad. Napravili su čak i maketu uzvišenja u svojoj pozadini, tako da su trenirali taktiku korišćenja vodova, pa su predavali detaljne mape običnim vojnicima. Svaki vod je dobijao specifičan zadatak, a ne kao do tada neodređene instrukcije od odsutnih generala. Primenili su stare tehnike, kao što je detonacija velikih mina pod nemačkim rovovima.

Sedmodnevna artiljerijska priprema napada[uredi | uredi izvor]

Kanadska mitraljeska četa na izbočini

Kanadski korpus je 2. aprila 1917. započeo sa dotada najvećom artiljerijskom paljbom u istoriji. Granatitrali su nemačke rovove sedam dana i ispalili su preko milion granata. Nemačka artiljerija je bila sakrivena iza uzvišenja, ali pomoću zvuka i svetlosti Kanađani su mogli da ih otprilike lociraju, a velikim brojem granata i eliminišu. Uništili su na taj način 86% nemačkih topova. Kanađani su tokom te sedmice izveli mnoštvo noćnih napada na nemačke rovove, iako je general Artur Kuri to smatrao rizikom i gubitkom ljudstva. Napad je bio tako bučan, da se mogao čuti i u Londonu.

Napad[uredi | uredi izvor]

U zoru, na uskršnji ponedeljak 9. aprila 1917. 30.000 Kanađana je započelo napad koristeći tehniku puzećeg baraža. Ta taktika je i ranije korištena u bici na Somi, ali artiljerija bi išla većom brzinom od pešadije. Da bi napad puzećim baražom bio uspešan artiljerija mora koordinisano zasipati granatama područje tek nešto ispred pešadije i da pri tome sledi brzinu pešadijskog napada. Kanađani su usavršili tehniku puzećeg baraža. Vojska bi se kretala ničijom zemljom iza neprekidne linije zasute granatama. Korišteno je i nekoliko novih metoda protivartljerijske paljbe, čime su dodatno eliminisali veliki deo nemačke artiljerije i zaštitili vojsku u napredovanju. Kanađani su koristili i tehniku zvanu „indirektna vatra“, koja je koristila mitraljesku vatru i zasipala nemačke rovove vatrom da ne da nemačkoj vojsci da digne glavu iz rovova dok nastupa kanadska pešadija. Posle nešto manje od dva sata tri od 4 kanadske divizije postigle su cilj. Četvrta divizija je bila zadržana mitraljeskim gnezdima na najvišoj tački izbočine poznate kao „kota 145". Tu je 87. bataljon pretrpeo 50% gubitaka. Kao pojačanje na taj deo stigla je 87. pešadijska pukovnija, čija je glavna funkcija bila inženjerijska i opskrbna. Kota 145 je osvojena do kraja dana.

Do 12. aprila Kanađani su osvojili uzvišenje.

Rezultat bitke[uredi | uredi izvor]

Vojska kod Vimi izbočine 1917.

Kanađani su imali 3.589 mrtvih i 7.104 ranjenih. Nemačka 6. armija je u toj bici imala 20.000 žrtava. Osim toga Kanađani su zarobili 4.000 Nemaca. Gubitak uzvišenja prisilio je Nemce na povlačenje u nizije, koje je bilo mnogo teže braniti. Napad na izvišenje i njegovo osvajanje imalo je ograničen strateški značaj, jer kanadsku pobedu saveznici nisu iskoristili na odgovarajući način, velikim delom jer je istovremeni britanski i australijski napad na jugu bio neuspešan. Međutim taj prodor je bio od velikoga taktičkog značaja, jer je oslobodio grad Aras od neposredne pretnje i pokazalo se da se linije fronta mogu pomerati posle godina mirovanja fronta. Pobeda u bici za uzvišenje Vimi je bila prva saveznička pobeda posle gotovo godinu i po. Poraz je bio demoralizirajući za Nemce, jer su uzvišenje smatrali jednom od nesavladivo jakih tačaka.

Godinu dana kasnije saveznici su držali uzvišenje Vimi, čak kad su Nemci došli blizu Pariza. Izbočina se pokazuje kao odlično mesto sa koga se mogu izvoditi efikasni kontranapadi.

Britansko učešće[uredi | uredi izvor]

Britanci su učestvovali sa 132 teška i 102 laka topa, a Kanađani sa 863 topa. Od 13 brigada u bici je sudelovala i jedna britanska brigada.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]