Pređi na sadržaj

Brod (Republika Srpska)

Koordinate: 45° 08′ 41″ S; 18° 00′ 23″ I / 45.14482° S; 18.00625° I / 45.14482; 18.00625
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brod
Brod viđen iz Slavonskog Broda
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaBrod
Osnovanpodjela jedinstvenog Broda u dvije administracije, posavsku i slavonsku 1739. godine
Stanovništvo
 — 2013.Pad 7.637 (RZS)
Pad 7.961 (AGS)
Geografske karakteristike
Koordinate45° 08′ 41″ S; 18° 00′ 23″ I / 45.14482° S; 18.00625° I / 45.14482; 18.00625
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Brod na karti Bosne i Hercegovine
Brod
Brod
Brod na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj74450
Pozivni broj053
Veb-sajtwww.opstina-brod.net
Srpska pravoslavna crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Brodu. U Otadžbinskom ratu 1992. godine je srušena od velikohrvatskih okupatora.
Spomenik poginuli borcima Otadžbinskog rata, 1991-1995.
Natpis pored spomenika poginulim borcima Otadžbinskog rata, 1991-1995.
Spomenik generalu Slavku Lisici, oslobodiocu Broda od velikohrvatskih okupatora

Brod (ranije Srpski Brod, prije rata Bosanski Brod) je naseljeno mjesto na krajnjem sjeveru Republike Srpske, na desnoj obali rijeke Save, u BiH. Administrativni je centar istoimene opštine.

Na popisu stanovništva 2013. godine, Brod je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske imao 7.637 stanovnika,[1] a prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine 7.961 stanovnika.[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Brod se nalazi na široko otvorenoj i lako prohodnoj Peripanonskoj niziji, na obali rijeke Save u Posavini. Na lijevoj strani rijeke se nalazi Slavonski Brod. Sjevernu granicu čini rijeka Sava, koja meandrira i često plavi svoju aluvijalnu ravan.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Staro doba[uredi | uredi izvor]

Istorija Broda i naselja u njegovoj okolini datira još iz bronzanog doba, oko 1600. godine prije naše ere. Na mjestu na kojem je danas smješten jedan dio postrojenja rafinerije nafte RS, nalaze se pod zemljom ostaci relativno velikog naselja iz pradavnih vremena. To mjesto narod je nazivao Pekarusa. Stanovnici Pekaruse pripadali su velikom panonskom narodu. Svoje tragove na ovim prostorima ostavili su i stari Rimljani. Na mjestu današnjeg Broda, postojalo je gradsko naselje koje su Rimljani zvali Marsonija. Kako i sama riječ Marsonija podsjeća na Mars — rimskog boga rata — tako ni Marsonija nije bila samo civilno i trgovačko naselje, nego je imala i utvrđenje. Glavnina stare Marsonije, nalazila se na mjestu današnje Slavonsko-Brodske tvrđave, a dio naselja bio je i na desnoj strani. Pisani dokumenti u kojima se Brod prvi put spominje datiraju iz 365. godine, što govori o činjenici da je ovaj grad star 1635 godina.

Tursko i Austrougarsko carstvo[uredi | uredi izvor]

Po redu starosti, u okolini Broda na prvom mjestu su Vinska i Liješće, koji se u izvještajima Marijana Maravića spominju 1648. To osmansko utvrđenje zvano Busud, je 1716. godine opljačkao austrijski general Petraš.[3] Jedinstveno naselje Brod tek je 1739. godine podijeljen u dvije administracije, posavsku i slavonsku. Desna obala postala je dio Osmanskog a lijeva Austrijskog carstva. 1850. godine, u Brodu je živjelo 700 stanovnika.

Svoj relativno veliki uspon Brod je doživio u prvim godinama 19. vijeka. U to doba bio je to trgovački centar i važna tačka na raskršću dva carstva. Padom Napoleona, Brod će izgubiti svoj strateški značaj. Prema odlukama Berlinskom kongresa 1878. godine Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Tada je i Brod postao dio Austrougarske monarhije. Sa tom godinom su povezani i počeci školstva u Brodu.

Prva javna biblioteka u Brodu je osnovana 1889. godine pri Narodnoj osnovnoj školi. Poznata sarajevska trgovačka porodica Hadži-Ristić osniva i prvu novčanu ustanovu 1859. godine. Nakon uspostavljanja Austrougarske monarhije nad područjem Bosne, Brod postaje glavni punkt za promet monarhije sa novookupiranim pokrajinama.

Željeznička stanica sagrađena je 1896. godine po nacrtu arhitekte Hansa Niemezceka. Stanica je svečano stavljena u upotrebu 1897. godine. Uzor za ovu građevinu graditelj je potražio u dalekom Avganistanu, podigavši je u pseudomavarskom stilu. Najstarijim objektom koji je sagrađen u tom stilu, a koji je sačuvan, smatra se Vijećnica u Sarajevu. Nažalost, stanica je do temelja razorena u velikom napadu na Brod 19. januara 1945. godine. U Sarajevu su sačuvani kompletni planovi ove građevine. Željeznička stanica u Brodu je bila sve do svršetka Drugog svjetskog rata najveći prometni čvor u BiH.

Dana, 15. jula 1897. krenuo je prvi voz iz Broda prema Derventi i Žepču. Prva srpska pravoslavna crkva sagrađena je u Brodu 1894. godine. Stara rimokatolička crkva Sveti Ilija bila je sagrađena 1860. godine, a nakon podizanja nove crkve 1907. godine bila je pregrađena kao stambeni objekt. Džamija je bila sagrađena 1909. godine. O staroj džamiji nema podataka, ali se svakako zna da je bila sagrađena u 18. vijeku.

Brod je zahvaljujući trgovcima u Slavonskom Brodu dobio 1860. godine i prvu petrolejsku lampu u cijeloj BiH. Zanimljivo je i to da je 1923. godine Rafinerija nafte uspjela nabaviti automobil marke „Ford“ i to je ujedno bio prvi automobil u Brodu. Prvi aero-miting u Brodu je bio 1912. godine. On je bio priređen samo 9 godina pošto se prvi avion podigao iznad zemlje. Naselje na desnoj obali Save službeno je prozvano Bosanski Brod u ranu jesen 1878. godine, i ovo ime je zadržao sve do kraja 20. vijeka.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

U Bosanskom Brodu naoružane grupe železničara Hrvata napale su 11. aprila 1941. godine jugoslovenske službenike. "Na sve strane začula se pucnjava iz pušaka, a Hrvati frankovci počeli su likovati, skupljati se u veće grupe i naoružavati".[4] Aprila iste godine iz Bosanskog Broda i okolnih sela uhapšeno je oko 70 Srba.

Bosanski Brod je prvi grad u porobljenoj Evropi, koji je 13. aprila 1941. godine oslobođen, i to od pripadnika Jugoslovenske kraljevske vojske. Pukovnik Dragoljub Draža Mihajlović je dobio naređenje od komandanta armije, da svojim tek formiranim Brzim odredom tu dejstvuje.[5]

Dana 19. maja 1941. godine ustaše su uhapsile sveštenika Iliju Berića iz Bosanskog Broda.[6]

U Bosanskom Brodu, zaprećeno je Srbima da će biti internirani u logore ako ne budu prešli u rimokatoličanstvo.[7][8]

Saveznička avijacija sastavljena od 180 aviona bombardovala je Bosanski Brod 27. jula 1944. godine.[9]

Most na Savi kod Broda i Logor Slavonska Požega su mjesta na kojima je od ustaša stradao veliki broj Srba iz okoline Broda i Drvente (51 na mostu i 438 u logoru) 26. avgusta 1941. godine. U znak sjećanja na te žrtve, u Brodu postoji Ulica 26. avgusta i u njoj spomenik, kod kojeg se svake godine održava pomen žrtvama, na taj dan.

Odbrambeno-otadžbinski rat 1992–1995.[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Natpis kod Broda
Sastav stanovništva – naselje Brod
2013.[10]1991.[11]1981.[12]1971.[13]1961.
Ukupno7 961 (100,0%)14 098 (100,0%)12 506 (100,0%)10 003 (100,0%)7 350 (100,0%)
Srbi6 767 (85,00%)4 373 (31,02%)3 505 (28,03%)3 229 (32,28%)
Bošnjaci521 (6,544%)2 246 (15,93%)11 682 (13,45%)12 093 (20,92%)1
Hrvati404 (5,075%)4 086 (28,98%)3 812 (30,48%)4 166 (41,65%)
Neizjašnjeni124 (1,558%)
Ostali47 (0,590%)633 (4,490%)48 (0,384%)86 (0,860%)
Jugosloveni20 (0,251%)2 760 (19,58%)3 406 (27,23%)376 (3,759%)
Albanci16 (0,201%)6 (0,048%)3 (0,030%)
Bosanci15 (0,188%)
Muslimani13 (0,163%)
Nepoznato12 (0,151%)
Makedonci8 (0,100%)8 (0,064%)3 (0,030%)
Pravoslavci6 (0,075%)
Bosanci i Hercegovci4 (0,050%)
Crnogorci2 (0,025%)25 (0,200%)24 (0,240%)
Slovenci1 (0,013%)10 (0,080%)10 (0,100%)
Ukrajinci1 (0,013%)
Mađari4 (0,032%)12 (0,120%)
Romi1 (0,010%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Mesne zajednice 1991.[uredi | uredi izvor]

Gradske mesne zajednice[uredi | uredi izvor]

Naseljeno mjesto Brod je podeljeno na 5 gradskih mesnih zajednica:

  • MZ Brodsko Polje
  • MZ Centar
  • MZ Mahala — Skele
  • MZ Rit
  • MZ Tulek

Privreda[uredi | uredi izvor]

Naftna industrija[uredi | uredi izvor]

Godinama je osnovu privredne djelatnosti Broda predstavljala Rafinerija nafte. Osnovana je 1892. godine[14] sa skromnim prerađivačkim kapacitetima, primjerenim tadašnjem vremenu. Od tada je u stalnom razvoju, a najznačajniji skokovi proizvodnje zabilježeni su 1962. godine, kada je kapacitet instaliranih postrojenja dostigao dva miliona tona i 1991. kada je izgrađena nova linija kapaciteta tri miliona tona prerade godišnje.

U oba svjetska, a posebno u ratu u Bosni i Hercegovini, rafinerija je pretrpjela značajna razaranja. Stara linija je obnovljena, a za potpunu revitalizaciju i modernizaciju potrebno je uložiti još oko 200 miliona dolara. Tim sredstvima bi se obnovila nova linija prerade i omogućila proizvodnja ekološki podobnih proizvoda po specifikaciji Evropske unije. Rafinerija je u grupi preduzeća od posebnog interesa za Republiku Srpsku, pa se njena privatizacija obavljala po posebnom programu. Od 14. februara 2007. godine, njen većinski vlasnik je kompanija „Zarubežnjeft“[14]. Prije rata, 2.300 radnika Rafinerije proizvodilo je motorne benzine, dizel-goriva, loživa ulja, bitumene (putne i industrijske), tečni naftni gas, specijalne benzine (rastvarače i razređivače), primarne benzine i bazni uljni destilat. Proizvodi su plasirani u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji, ali i Italiji, Austriji.

Danas u Rafineriji radi 1.300 radnika. Njihovi i napori razvojnog i upravljačkog tima usmjereni su na kadrovsko jačanje i osvajanje novih proizvodnih programa. Planirana je proizvodnja rafinisanih motornih benzina i dizel-goriva i građevinskih materijala na bazi bitumena u čemu se vidi budućnost Rafinerije. Riječ je o profitabilnoj i ekološki podobnoj preradi nafte po standardima Evropske unije.

U Brodu je i sjedište Matičnog državnog preduzeća, Naftna industrija Republike Srpske. Pored Rafinerije nafte Brod, u sastavu NIRS su i „Rafinerija ulja“ Modriča, „Terpentin“ Višegrad, „Energopetrol“ i „Krajinapetrol“ Banja Luka.

Tekstilna industrija[uredi | uredi izvor]

Brod je bio poznat po tekstilnoj industriji. Fabrika čarapa „Brodteks“ AD (danas u stečaju) proizvodila je od sedam do deset miliona pari čarapa svih vrsta i veličina, kao i 300-350 hiljada kilograma sintetičkog prediva. „Brodteks“ je snabdijevao tržišta svih bivših jugoslovenskih republika i izvozio proizvode u Italiju, SR Njemačku, Čehoslovačku, SSSR, Angolu...

Prije rata u Bosni i Hercegovini u „Brodteksu“ je radilo 450 radnika. Elaborat o privatizaciji „Brodteksa“ prihvaćen je među prvih deset u Republici Srpskoj, i sprovela ga je Direkcija za privatizaciju Banja Luka.

Proizvodnja sanitarija[uredi | uredi izvor]

U Brodu se nalazila Fabrika „Metalemajl“ koja se bavila proizvodnjom sanitarija, kadi, vodokotlića, lavaboa, sudopera i gril opreme. U prošlosti je snabdjevala tržišta bivših jugoslovenskih republika i izvozila u Njemačku, Holandiju, Mađarsku.[traži se izvor]

„Metalemajl AD” danas je u stečaju, a imovina se u zadnjih par godina prodaje na javnim aukcijama radi namirivanja povjerilaca.

Transport[uredi | uredi izvor]

Transport nafte i naftnih derivata osnovna je djelatnost preduzeća „Transter“. Dopunske djelatnosti su prevoz putnika, remont i servis, carinski terminal, kao i promet, prodaja i posredovanje. Preduzeće je prije rata bilo jedno od najpoznatijih u svojoj grani i posao obavljalo u čitavoj Evropi. Sada, nakon što je u ratu ostalo bez značajnog dijela voznog parka, radi u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Srbiji. Postoji interes za dodatnim ulaganjem u modernizaciju voznog parka, prije svega u nabavku kamiona i alata. „Transter“ je djelimično akcionarsko društvo 45%, a i ostali dio može se privatizovati.

Građevinska industrija[uredi | uredi izvor]

Među značajna preduzeća u Brodu spadao je i Građevinsko-industrijski kombinat (GIK), koji je procesom privatizacije postao deoničarsko društvo. Preduzeće je nakon privatizacije loše poslovalo i završilo u stečaju, a postupak i dalje traje. GIK se nekada bavio gradnjom stambenih i poslovnih prostora za tržište, a takođe i prodajom građevinskog materijala kao što su šljunak, pijesak, beton i obrađene armature.

Metaloprerađivačka industrija[uredi | uredi izvor]

"SCAI Adapter" d.o.o se bavi metaloprerađivačkom djelatnošću u primarnoj obradi metala i proizvodnji metalnih podloški i dijelova za automobile. Prije privatizacije ova firma zvala se ODP Adapter i proizvodila je metalne priključke, hidrante, vodomjere... Na Sajmu male privrede 1999. godine izloženi asortiman „Adaptera“ osvojio je zlatnu medalju.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Veliki značaj u Brodu pridaje se proizvodnji zdrave hrane, u oblasti ratarstva, povrtarstva, voćarstva kao i uzgoju ribe. Sa preko 1.700 hektara savremeno uređenog poljoprivrednog zemljišta koje podrazumijeva kanalsku i putnu mrežu, drenažno uređenje svih oraničnih površina, objektima za skladištenje i radionicama u okviru mašinskog parka, proizvodnjom zdrave hrane dominira „Ivanjsko polje“.

Tu je i ribnjak „Sijekovac“ na preko 2.400 hektara. Čine ga dovodni i odvodni kanali sa vodozahvatom na rijeci Ukrini i sistem bazena sa vodenim ogledalom od 700 hektara. Projektovani godišnji kapacitet ribnjaka je 800 tona šarana, tolstolobika, soma i riblje mlađi. Pored ribnjaka preduzeće gazduje lovištem na površini od 1.700 hektara prepunim divljači — zečevima, fazanima, srnama, divljim patkama...

Sport[uredi | uredi izvor]

Brod ima dugu i bogatu sportsku tradiciju. Svakako najznačajniji brodski sportski kolektiv je fudbalski klub OFK Polet 1926 koji pored seniorske, ima pionirsku i predpionirsku selekciju. U Brodu egzistiraju i košarkaški klub Brod, RK Brod, OK Mladost, karate klub Polet, bokserski klub Slavija, šahovski klub Slavija i sportsko ribolovno društvo Sava. Mali fudbal (Futsal) je takođe veoma popularan, tako da su u takmičarskom turniru "Opštinska liga Brod 2012/2013" bile prijavljene 22 lokalne ekipe.[15]

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srpskoj 2013, REZULTATI POPISA” (PDF). www2.rzs.rs.ba/. Republički zavod za statistiku. 
  2. ^ „Popis stanovništva u BiH 2013.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 24. 12. 2017. g. Pristupljeno 18. 11. 2017. 
  3. ^ "Peštansko-budimski skoroteča", Budim 1842. godine
  4. ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine. 1991. str. 33.
  5. ^ Sergije M. Živanović: "Treći srpski ustanak" 1941, Čikago? 1961. godine
  6. ^ Jeremija Mitrović: Najveći zločini sadašnjice — Patnje i stradanje srpskog naroda. Beograd 1991. godine
  7. ^ Vladimir Višnjić, učenik 8 razreda gimnazije iz Bosanskog Broda, Beograd 4.3.1942. god.
  8. ^ Veljko Đurić: Pokrštavanje Srba u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Beograd 1991. godine
  9. ^ Slavko Komarica, Slavko F. Odić: Zašto Jasenovac nije oslobođen. Beograd 2008. godine
  10. ^ „Popis 2013 BiH – Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima”. popis.gov.ba. Arhivirano iz originala 19. 9. 2017. g. Pristupljeno 19. 9. 2017. 
  11. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 14)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  12. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  13. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  14. ^ a b Rafinerija nafte Brod Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. mart 2019) (jezik: srpski)
  15. ^ RS Sport Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. decembar 2013) (jezik: srpski)
  16. ^ „Umro Voja Čolanović”. Večernje Novosti. Pristupljeno 18. 10. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]