Pređi na sadržaj

Vilhelm Kanaris

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilhelm Kanaris
Vilhelm Kanaris
Lični podaci
Puno imeVilhelm Franc Kanaris
Datum rođenja(1887-01-01)1. januar 1887.
Mesto rođenjaAplerbek, Nemačko carstvo
Datum smrti9. april 1945.(1945-04-09) (58 god.)
Mesto smrtiLogor Flosenburg, Nemačka

Vilhelm Franc Kanaris (nem. Wilhelm Franz Canaris; Aplerbek, 1. januar 1887Logor Flosenburg, 9. april 1945) je bio šef nemačke vojne obaveštajne službe, Abvera, tokom većeg dela Drugog svetskog rata.

Rođen je u Aplerbeku, u Vestfaliji. Stupio je u mornaricu 1905. i služio je kao oficir u Prvom svetskom ratu na SMS Drezden u bici kod Folklandskih ostrva (8. decembar 1914). Kasnije je bio interniran u Čileu. Pobegavši u avgustu 1915, vratio se kući. Po povratku je nagrađen Gvozdenim krstom i premešten u obaveštajce. Prvo je radio u Španiji. Pošto britanska zavera za ubistvo nije uspela, vratio se u aktivnu službu, i završio rat kao komandant podmornice u Mediteranu, sa pripisanih 18 potapanja.

Ostao je u vojsci posle rata, prvo u frajkorima (paravojne formacije nastale u Nemačkoj nakon poraza u Prvom svetskom ratu), a zatim radeći za post-versajsku mornaricu. Vratio se obaveštajnom radu 1931, i nakon dolaska na vlast Adolfa Hitlera, postavljen je za šefa Abvera, 1. januara, 1935. Njegovo prvo veće nastojanje je bilo da se založi za intervenciju u Španskom građanskom ratu. Uprkos naporima u organizaciji, radio je protiv Hitlera sa generalštabom, protivio se zverstvima, i odavao obaveštajne informacije saveznicima u brojnim prilikama. Učestvovao je u planiranju ubistva Hitlera i prevrata tokom rata. Direktno je bio umešan u pokušajima prevrata 1938. i 1939. a u martu 1943, je odleteo u Smolensk da bi se sreo sa zaverenicima iz štaba grupe armija Centar.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

General-major Hans Pikenbrok, pomoćnik admirala Kanarisa: „Kada sam se tog dana našao u Kanarisovoj pratnji u beogradu, ruševine su se još dimile. Vazduhom se vukao smrad paljevine. Videli smo leševe koje se raspadaju. Stotine mrtvih, za koje još niko nije imao vremena, ležale su okolo po ulicama. Sretali smo ljude, neke i ranjene, otupele od svega onoga što su ovde doživeli. Životinje u zoološkom vrtu zavijale su, a pokoja je i odlutala. jedan ozleđeni medved vukao se duž savske obale.

Kanaris i njegovi pratioci krstarili su gradom uzduž i popreko, duboko dirnuti vizijom razrušenog grada. Vratili smo se u Zemun, koji nam je sada, pošteđen razaranja, izgledao mnogo lepši nego inače. Kanaris se, posle svega, sručio u stolicu. Zanemeo je. Mislim da je bio potresen vizijom razrušenog grada i ti nije uspevao da sakrije.”

No, i pored toga admiral Kanaris nije došao u Beograd kako bi razgledao ruševine, već je došao kako bi lično prisustvovao osnivanju „Isturenom mestu Abvera u Beogradu” ~ Abverštele-Beograd. Abver je u Beogradu zaposeo deo bolnice „Sveta Ana” na Dedinju.

Nakon 1942. Kanaris je često posećivao Španiju i verovatno je bio u kontaktu sa britanskim agentima iz Gibraltara. Tvrdi se da je dok je 1943. bio u ikupiranoj Francuskoj, uspostavio kontakte sa britanskim agentima i da je odveden je sa povezom na očima u jednu parisku crkvu, gde se susreo sa šefom lokalne britanske obaveštajne službe, pukovnikom Klodom Olivijeom. Navodno je Kanaris želeo da sazna uslove za mir ako se Nemačka otarasi Hitlera. Čerčilov odgovor, poslat mu dve nedelje kasnije, je bio prost: "Bezuslovna predaja".[1]

Tokom Hajdrihovog šefovanja u Pragu dogodio se do ozbiljni incident zboga su on i Janaris došli u otvoren sukob. Hajdrih je zahtevao da Kanars stavi Abver pod kontrolu SD i SS.[2] Kanaris je naočigled ustuknuo i diplomatski rešio situaciju, ali tada nije bilo direktnih posledica po Abver. Zapravo, Kanaris je uspostavio još dve veze sa MI6—jednu preko Ciriha, a drugi preko Španije i Gibraltara. Moguće da su vatikanski kontakti pružili i treću vezu do njegovih britanskih kolega.[3]

Pad i smrt[uredi | uredi izvor]

Dokazi da Kanaris igra dvostruku igru su se nagomilavali i na instiranje Hajnriha Himlera, Hitler ga je razrešio komande u februaru 1944, zamenivši ga sa Valterom Šelenbergom i pripojivši veći deo Abvera SD-u.[4] Kasnije te godine je stavljen u kućni pritvor, što ga je sprečilo da učestvuje u Julskoj zaveri. Gestapo je otkrio dokaze koji su ga povezivali sa zaverom, i on je ubijen - sporim davljenjem u koncentracionom logoru Flosenburg zajedno sa Hansom Osterom, Karlom Sakom, Ditrihom Bonheferom, i Ludvigom Gereom - nekoliko nedelja pre kraja Drugog svetskog rata.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lindgren 1970, str. 279–81.
  2. ^ Bassett 2011, str. 226–231.
  3. ^ Bassett 2011, str. 231–36.
  4. ^ Höhne 2001, str. 486.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]