Pređi na sadržaj

Geografija Španije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Geografija Španije
KontinentEvropa
RegionJužna Evropa
Pirinejsko poluostrvo
Koordinate40° 00′ N 4° 00′ E / 40.000° S; 4.000° I / 40.000; 4.000
Površina504.782 km² (50.)
 — kopno 98,96%
 — voda 1,04%
Dužina obale4.964 km
GraniceKopnene granice: 1.917,8 km
Portugal: 1.214 km
Francuska:623 km
Andora: 63,7 km
Maroko (Melilja): 9,6 km
Maroko (Seuta): 6,3 km
Gibraltar: 1,2 km
Najviša tačkaTejde
3.718 m
Najniža tačkaAtlantski okean
0 m
Najduža rekaEbro
Najveće jezeroSanabrija

Španija se nalazi u umerenoj zoni, između 43°47'24" severne i 36°00'40" južne geografske širine, i između 7°00'29" istočne i 5°36'40" zapadne geografske dužine.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Najstariji deo Španije, 600-800 metara visoka visoravan Mezeta, sastavljena je od pretkambrijskog i kristaličnog kamenja i starih kamenaca. Na severu je okružena mladim nabranim Kantabrijskim gorjem i Pirinejima (Pico de Aneto, 3.404m), a na jugu Andaluzijskim gorjem ili Betijskim Kordiljerima, koji su građeni od mezozojskih i tercijarnih naslaga.

Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva, koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; centralni deo Sijera Nevade (Sierra Nevada) s najvišim vrhom Španije (Mulhacu, 3.481m). Između južnog ruba Mezete odnosno Sijera Morene (Sierra Morene) i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija. Na severoistočnom rubu Mezete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pirineja i Kantabrijskog gorja depresija reke Ebro (Hragonska kotlina). Sa visoravni Mezete izdižu se planinski masivi Sijera de Gata (Sierra de Gata), Sijera de Gredos (Sierra de Gredos) i Sijera de Gvadarama (Sierra de Guadarrama), koji su nastali rasedanjem u tercijaru. Obala je uglavnom strma i nerazuđena. Dobro je razuđena samo obala Galicije i severozapadne Španije sa mnoštvom zaliva karakterističnog oblika.

Klima[uredi | uredi izvor]

Španija se nalazi u umerenom pojasu, njen neujednačen reljef utiče na veliku klimatsku raznovrsnost. Često se za klimu Španije kaže da je sredozemna (mediteranska). Međutim, to je samo donekle tačno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španije ima sredozemnu klimu.

Po geografskoj širini najveći deo Španije bi trebalo da ima sredozemnu klimu, ali neke druge prirodne karakteristike stvaraju drugačije uslove. Na izmene klime prevashodno utiče viši reljef, odnosno viša nadmorska visina, pa dolazi i do vertikalne klimatske zonalnosti. Uz to, planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosno poluostrva, pa su značajna prepreka širenju klimatskih uticaja sa okolnih prostora. Zbog toga središnji deo Španije - Mezeta, ima znatno drugačiju klimu od one koja bi odgovarala geografskoj širini tog prostora, odnosno u značajnoj meri je kontinentalna.

Na istoku i jugu Španije gde preovlađuje sredozemna klima (često se navodi i kao suptropska) srednje mesečne temerature tokom godine kreću se od 13 °C do 25 °C, a izluči se od 350 - 500 mm padavina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suvo i sunčano leto, kada maksimalne temperature dostignu i 48 °C. Sredozemna obala Španije ima najveći broj sunčanih sati u Evropi. Na svim primorjima zime su ugodne, a na jugu i tople.

Severozapad Španije, odnosno atlantska obala, koja izlazi i na Biskajski zaliv, ima svežiju klimu, pa se temperature kreću od 8-20 °C. Sa Biskajskog zaliva prema poluostrvu kreću se vlažne mase, pa se na planinskim padinama izluči najviše padavina, odnosno na ovom prostoru 900-2.000 mm. Zbog blage okeanske klime i dosta padavina, čitavo područje je pod relativno bujnom i zelenom vegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde).

Unutrašnju Španiju, sa kontinentalnom klimom karakterišu srednje mesečne temperature od 3-23 °C, mada tokom zime temperature često budu negativne. U ovoj regiji prosečno godišnje izluči se ispod 500mm padavina, a na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se severozapadni rub približava okeanskoj.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Delta reke Ebro

Može se reći da osnovu hidrografske mreže Španije čini pet reka:

Reke na severozapadu Španije imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, a njihova estuarska ili rijaska ušća pogoduju razvoju vodenog saobraćaja. Reke koje se spuštaju sa visokih planina (Pirineja, Betijskih kordiljera, Kastiljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. U krečnjačkim terenima reke su najčešće formirale kanjone ili klisure, strme odseke (kveste) a tu su i vodopadi i brzaci. Zbog razuđenog reljefa i jakog pada (brzacc i vodopadi) reke se koriste za dobijanje električne energije, a u suvim krajevima i za navodnjavanje.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Šuma u Španiji

Španija ima malo šuma (oko 15%), a uz to retke su prave šume. Prave šume ostale su samo na nekim višim delovima planina. Na Mezeti nema šuma, a najveće šumske površine, ali i travno-livadske, očuvane su na severozapadu Španije. U unutrašnjosti Španije osnovu prirodnog pejzaža čine kserofitne zajednice. Šikaru (matorral), uglavnom teško prohodnu sačinjavaju grmovi jasena, lovora, ruzmarina i divlje masline, a na lošem zemljištu raste i slaba trava. U tim uslovima uspevaju lekovite trave, najčešće lavanda, kadulja i majčina dušica. Prostori koji su obrasli majčinom dušicom nazivaju se tomilares (tomillares).

U proleće kad šikara i površine pod lekovitim travama ozelene privlače šarenilom boja i aromatičnim mirisima, stignu i brojni leptiri i ptice. Leti je znatno drugačije, jer uz stalno vedro nebo i vrelo sunce, vegetacija uglavnom požuti, a u prvi plan dolaze ogoljeni kameni blokovi (sipari). Jugoistočni deo Mezete, u takvim uslovima, ima oskudnu stepsku vegetaciju. Sredozemnu obalu karakteriše florna raznolikost, koja je uglavnom proizvod ljudskog rada, odnosno radi se o kultivisanim biljnim vrstama (agrumi, masline, vinova loza, povrće, čak i palme i dr.). U sredozemnim klimatsko-vegetacionim uslovima živi mediteranska fauna, koju karakteriše veliki broj gmizavaca, insekata i ptica, dok su se krupnije životinje održale uglavnom u planinskim predelima.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]