Gradašnica (Pirot)

Koordinate: 43° 10′ 35″ S; 22° 35′ 22″ I / 43.1765° S; 22.5895° I / 43.1765; 22.5895
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gradašnica
Gradašnica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
GradPirot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 362
Geografske karakteristike
Koordinate43° 10′ 35″ S; 22° 35′ 22″ I / 43.1765° S; 22.5895° I / 43.1765; 22.5895
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina465 m
Gradašnica na karti Srbije
Gradašnica
Gradašnica
Gradašnica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Gradašnica je naselje Grada Pirota u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2011. ima 362 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 412 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mesto Gradašnica 1688/1689. godine pominje se u "nomokanonu" 15-17. veka srpske recenzije iz manastira Poganovo. To mesto je u 19. veku u Pirotskom okrugu (1884).

Most u selu Gradašnica 1962.
Mlin u Gradašnici

U Gradašnici je 1886. godine ozidana pravoslavna crkva posvećena Sv. Paraskevi.[1] Škola je radila u okviru crkve prvobitno sve dok nije otvorena posebna zgrada Škole 1887. godine. Iste godine je škola zatvorena zbog otvaranja osnovne škole u selu Dobri Do. Deca su išla u školu u Pirotu i selima Izvor, Dobri Do ili Veliki Suvodol. Posle Prvog svetskog rata, otpočinje se sa radom 1919. godine. Izgrađena je nova zgrada škole 1926. godine.

Pored crkve Svete Paraskeve, u selu se nalazi i izuzetno stara crkva Svetog Vlaha.

U minulim vremenima, osnovne prihode meštani Gradašnice sticali su od poljoprivredne proizvodnje, vinogradarstva i naročito od mnoštvo vodenica kojih je bilo na Gradašničkoj reci. Te vodenice zadovoljavale su potrebe ne samo Pirota, već i velikog broja okolnih sela.[2] Najpoznatija vodenica na Gradašničkoj reci bila je Begova kula podignuta početkom 19. veka, koja je potom do urušavanja imala status spomenika kulture.[3]

Rodovi familija[uredi | uredi izvor]

  • 1. Bazovci su familija koja je poreklom iz sela Bazovik. Najstariji predak je Kosta pa otud i prezime Kostić.
  • 2. Volejini su jedna od najstarijih porodica u Gradašnici. Najstariji predak - Cvetko.
  • 3. Živkovi ili Potini su familija čiji je najstariji predak Pota.
  • 4. Durkovi ili Džonini su familija krupnih i jakih ljudi. Džona je imao jednog sina - Ćira.
  • 5. Lelebabini su dobili ime po legendi kada je neko od dece iz ove familije, uplašeno od Turaka vikalo po kući: "Lele babo, Krdžalije!". Ovo je jedna od najstarijih porodica. Najstariji poznati predak je Stanko. Prezimena: Stanković i Jovanović.
  • 6. Visočanje su se doselili iz sela Braćevci kod Visoka. Najstariji predak im je Mina Rančić.
  • 7. Policajini su familija čiji je najstariji predak Ćira a njegov sin se zvao Cvetko.
  • 8. Mazničovi su familija pop Mazna - Cvetka.
  • 9. Vurdini ili Nevljani su starosedelačka porodica. Najstariji predak je Anta.
  • 10. Korkmini su familija čiji je predak Anta Jovanović Korkma.
  • 11. Ljutini se pretežno prezivaju Milenković po pretku Milenku. Ima i prezimena Pešić i Dimitrijević.
  • 12. Danjini su dobili ime po nadimku najstarijeg pretka - Mita Danja.
  • 13. Džućini i Pešćini nose naziv po Džuku i njegovom sinu Peši. Ovo su bogate porodice koje su imale vodenicu i valjavnicu.
  • 14. Džidžanovi su starosedelačka porodica. Ime su dobili po tome što su sitnije građe pa su ih zvali dživdžani - vrapce. Najstariji predak im je Ćira Antić Džidžanov.
  • 15. Panagonovi - Studentkovi potiču od nepoznatog pretka koji je imao dva sina: Minu i Đorđa.
  • 16. Visočanje su doseljeni iz sela Visok a najstariji predak im je deda Ranča.
  • 17. Šumanovi su starosedelačka porodica a ime su dobili po pretku koji je bio hajduk i uvek je bio u šumi. Najstariji predak im je Jovan koji je poreklom iz sela Pakleštica.
  • 18. Šajtini, Taškovi, Murdžini i Surlini potiču od istog pretka - Ige koji je imao četvoro dece: Manča, Ceka, Đora i Petar.
  • 19. Čarlini su familija koja je najstarija u Gradašnici. Nepoznati predak je imao tri sina: Krstu, Pešu i Petra. Prezime: Petrović.
  • 20. Todorćinisu familija čiji je predak deda Džuna Gogić. Imao je tri sina: Nacu, Đoru i Milana.
  • 21. Rašini su porodica čije je prezime Rašić od pretka Raše. Pojavljuje se i prezime Tričković u ovoj familiji.
  • 22. Čulini su familija čiji je predak Stanko.
  • 23. Toplodolci su jedina porodica koja se tu doselila posle Drugog svetskog rata. Doselio se najpre Branko Ćirić sa ženom Spasom.
  • 24. Šanini su familija čiji je najstariji predak Petar Penčić.
  • 25. Vekajini su familija čiji je predak Andreja. Prezimena ove familije su Manojlović i Manić.
  • 26. Pačarizovi su stara familija a poreklo vode od nekog pretka koji se zvao Pačariz. Prezime im je Jovanović.
  • 27. Cenđini vode poreklo od pretka Gmitra koji je imao dva sina i kćer.
  • 28. Kolenovi ili Kulenovi su porodica koja je izgubila svaki trag u ovom selu. Jedine osobe kojih se sećaju meštani su baba Marica i njena sestra Jona.
  • 29. Šulejini i Marđini su poreklom iz sela Topli Do. Najstariji predak je Peša. Imao je dva sina i kćer: Spasa, Marga i Golub.


Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Gradašnica živi 325 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (40,3 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 126 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 690
1953. 695
1961. 698
1971. 657
1981. 660
1991. 452 450
2002. 412 412
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
380 92,23%
Romi
  
30 7,28%
Jugosloveni
  
2 0,48%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Naš jezik", Beograd 1939. godine
  2. ^ Zlatković, Dragoljub (2006). „Mikrotoponimija desne obale Nišave od Milojkovca i Obrenovca do Gradašnice i Nišora”. Pirotski zbornik. 31: 143. 
  3. ^ Jovanović, Borisav (2012). Stari zanati Pirota i okoline. str. 79. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Milorad Miša Živković, Gradašnica, selo kraj Pirota, Pi pres Pirot, 2011.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]