Pređi na sadržaj

Grad Prijedor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grad Prijedor

Grb Prijedora
Grb

Zastava Prijedora
Zastava
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet  Republika Srpska
Sjedište Prijedor
Stanovništvo
Stanovništvo
Pad 79.284[1]
Pad 80.916[2]
85.238[3] (2017
2013
1996)
Geografske karakteristike
Površina 834 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Gradonačelnik Slobodan Javor (SNSD)
Poštanski broj 79101
Pozivni broj 52
Krsna slava Trojčindan
Dan grada 16. maj

Dan oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu 1945. godine

Veb-sajt www.prijedorgrad.org

Grad Prijedor je potkozarski grad (opština) u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, BiH. Sjedište grada je Prijedor, gradsko naselje situirano na obali rijeke Sane. Krsna slava Grada je Silazak Svetog Duha na apostole — Duhovi.

Opština Prijedor dobila je status Grada 18. 7. 2012. odlukom Narodne skupštine Republike Srpske kada je usvojen „Zakon o Gradu Prijedor“, odnosno „Zakon o lokalnoj samoupravi Republike Srpske“.[4] Zakon o Gradu Prijedor zvanično je stupio na snagu 26. 7. 2012. godine kada je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske 70/2012).[5]

Etimologija imena Prijedor[uredi | uredi izvor]

Centar grada

Postoje dva tumačenja. Oba u korijenu imaju prědorъ od prě- drěti (praslovenski per-derti) — prodrijeti, po prvom naziv je od mjesta nastalog prodiranjem u šumu (krčenjem šume), a po drugom, od mjesta nastalog prodorom i erozijom rijeke Sane po prijedorskom polju.[6]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Prijedor prostire se na 834 km², a po broju stanovnika je na trećem mjestu u Republici Srpskoj. Smješten je u aluvijalnoj dolini poznatoj kao Prijedorsko polje, izduženoj u pravcu istok-zapad koju sa sjevera ograničava planina Kozara, a sa juga Behremaginica, u pravcu istoka otvorena je prema Banjoj Luci, a zapadno prema Novom Gradu i Majdan planini. Planina Kozara većim dijelom ulazi u sastav grada.

Najviša tačka grada je 978 m, vrh Lisina (Kozara), a prosječna nadmorska visina gradskog područja je 135 m. Izduženost grada u pravcu sjever-jug je 32 km, a u pravcu istok-zapad — 46 km. Kroz Grad protiče rijeka Sana i njena pritoka Gomjenica, koja prije ušća u Sanu puni ribnjak Saničane, najveći ribnjak u Bosni i Hercegovini.

Sam grad Prijedor je smješten na prevoju Sane iz pravca juga ka zapadu, na prostoru sjeverno od tog prevoja ka planini Kozari, te na prvim brežuljcima kojim se ona spušta u Prijedorsko polje.

Klima[uredi | uredi izvor]

Ribnjak Saničani

Klima Prijedora je umjereno kontinentalna. Minimalne temperature dostižu do -20 °C, a maksimalne do +40 °C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 11 °C. Tokom godine prosječno 80 dana temperatura prelazi 25 °C, prosječno 90 dana spušta se ispod 0 °C. Tokom većeg dijela godine, oko 200 dana, potrebno je zagrijavanje stambenih i radnih prostorija, jer temperatura ne prelazi 12 °C.

Prosječan broj sunčanih dana je 60, oko 150 dana svod grada prekriven je oblacima, a ostatak od 155 dana preovlađuje umjereno oblačno vrijeme sa sunčanim intervalima. Prosječna količina padavina je 979 l/, snijeg pada u prosjeku 26 dana, a na tlu se zadržava oko 45 dana. Zbog velike površine ribnjaka Saničani, širokog pojasa rijeke Sane te samog reljefa prijedorskog polja, magla se registruje u prosjeku oko 80 dana godišnje.

Reljef grada[uredi | uredi izvor]

Reljef je promjenjivog karaktera pa se na području grada mogu izdvojiti tri različita područja:

  • Nizijsko područje, koje obuhvata doline rijeka Sane, Gomjenice i ribnjaka Saničani. Veličina ovog područja iznosi oko 16.000 hektara.
  • Brežuljkasto područje, koje obuhvata podnožje planine Kozare, te blaži brežuljkasti predio prema Majdanskim planinama. Veličina ovog područja iznosi oko 38.000 hektara.
  • Brdovito područje, koje obuhvata predjele planine Kozare i dijelove mjesne zajednice Ljubija. Ovo područje je uglavnom pokriveno šumama, a površine je oko 30.000 hektara.

Tip zemljišta takođe varira. Dominantna zemljišta su u tipu pseudogleja, aluvijalna zemljišta, smeđe degradirana zemljišta na glinama, smeđa kisela, te smeđa karbonatna zemljišta. Jedan dio navedenih zemljišta su niske prirodne plodnosti, a njihova opšta karakteristika je slaba obezbijeđenost potrebnim biljnim hranjivima, visoka kiselinska vrijednost i nepovoljan vodno-vazdušni odnos.

Prirodna bogatstva[uredi | uredi izvor]

  • Zemljišta

Od 83.406,60 hektara površine grada Prijedora, 44.740,20 hektara spada u obradive površine koje se nalaze u privatnom ili društvenom sektoru. U ukupnoj vlasničkoj strukturi dominira zemljište privatnih vlasnika.

Oranice i bašte kao najplodnija zemljišta obuhvataju površinu od 37.333,40 ha, dok livade, voćnjaci i vinogradi obuhvataju površinu od 7.149,40 ha (voćnjaci 2.404,20 ha; livade 4.740,20 ha; vinogradi 5 ha). Površina pašnjaka je 4.263,00 ha, ribnjaka 1.300,00 ha, dok 3.974,60 ha od ukupnih zemljišnih površina spada u neplodno zemljište.

Na osnovu podataka Republičke geodetske uprave, područna jedinica Prijedor, na teritoriji grada Prijedor postoji 12.986 posjednika zemljišta, čija je prosječna veličina posjeda 3,75 hektara. Ukupne zemljišne površine su podijeljene na 86.878 parcela, prosječne veličine 0,55 hektara. Prema podacima poljoprivredne službe, na području grada poljoprivrednom proizvodnjom bavi se oko 13.000 domaćinstava, što predstavlja oko 50% ukupnog stanovništva.

  • Šume
Kozarski krajolik, selo Crna Dolina

Šumsko zemljište na području grada Prijedor zauzima površinu od 29.380,20 hektara, od čega je u privatnom sektoru 12.362,80, dok je u društvenom sektoru 17.017,40 hektara šumskog zemljišta.

Šumsko gazdinstvo (ŠG) „Prijedor“, osim u gradu Prijedoru, gazduje i upravlja i nad šumama pet drugih opština i to: Kozarska Dubica, Novi Grad, Kostajnica, Oštra Luka i Krupa na Uni. Kompletna teritorija označena je kao privredno područje „Kozaračko“ i podijeljena je u pet organizacionih jedinica ili šumskih uprava (ŠU Prijedor, ŠU Kozarska Dubica, ŠU Novi Grad, ŠU Oštra Luka i ŠU Kostajnica). U veličinu ukupnog područja ulazi 42.016,57 ha državnih i 32.149,00 ha privatnih šuma. Šume na području ŠG Prijedor čine oko 6% ukupnih šumskih površina kojima gazduje Javno preduzeće šumarstva (JPŠ) „Šume Republike Srpske".

Kategorije šuma u državnoj svojini se mogu podijeliti na visoke šume koje zauzimaju oko 67%, i niske 27%, dok ostatak predstavljaju površine podesne i nepodesne za gazdovanje. U strukturi šuma preovlađuju lišćari, dok su četinari manje zastupljeni i čine ih uglavnom vještački nasadi. Šumske kulture su: 80% bukva, 10% hrast, 10% jela.

Specifičnost područja koje pokriva ŠG Prijedor je i značajno prisustvo šuma koje se nalaze u privatnom vlasništvu. Ukupna površina pod šumom u privatnom vlasništvu iznosi 32.149,00 hektara što čini 43% teritorije ŠG „Prijedor“, ili oko 13% ukupnih šumskim površina u privatnom vlasništvu posmatrano na nivou Republike Srpske.

Naseljena mjesta[uredi | uredi izvor]

Mapa naseljenih mesta Grada Prijedora

Grad Prijedor obuhvata 71 naseljeno mjesto[7], koja su organizovana u 49 mjesnih zajednica.[8]

Na samom području grada nalaze se tri veća naselja urbanog tipa: naseljeno mjesto Prijedor (oko 50.000 stanovnika), gradić Kozarac (oko 5.000 stanovnika) i rudarska varošica Ljubija (4.500 stanovnika).

Naseljena mjesta grada Prijedora su sljedeća[7]: Ališići, Babići, Bistrica, Bišćani, Božići, Brđani, Brezičani, Briševo, Busnovi, Veliko Palančište, Gaćani, Gomjenica, Gornja Dragotinja, Gornja Jutrogošta, Gornja Puharska, Gornja Ravska, Gornji Volar, Gornji Garevci, Gornji Jelovac, Gornji Orlovci, Gradina, Dera, Donja Dragotinja, Donja Ravska, Donji Volar, Donji Garevci, Donji Orlovci, Žune, Zecovi, Jaruge, Jelićka, Jugovci, Kalajevo, Kamičani, Kevljani, Kozarac, Kozaruša, Krivaja, Lamovita, Ljeskare, Ljubija, Malo Palančište, Marini, Marićka, Miljakovci, Miska Glava, Niševići, Ništavci, Omarska, Orlovača*, Pejići, Petrovo, Petrov Gaj, Prijedor, Rakelići, Rakovčani, Raljaš, Rasavci, Rizvanovići, Saničani, Tisova, Tomašica, Trnopolje, Ćela, Hambarine, Hrnići, Cikote, Crna Dolina, Čarakovo, Čejreci, Čirkin Polje* i Šurkovac.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po poslednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, bivša opština Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naseljenom mjestu. Po poslijeratnoj procjeni u samom gradu danas živi oko 30.000 stanovnika, a na području cijelog grada oko 81.000 stanovnika. Od toga, oko 20.000 su izbjeglice i raseljena lica. Prema procjenama, Srbi danas u ovom gradu čine oko 70% od ukupnog stanovništva grada.

Sastav stanovništva – grad Prijedor
2013.1991.[9]1981.[10]1971.[11]1961.[12]
Ukupno89 397 (100,0%)112 543 (100,0%)108 868 (100,0%)97 894 (100,0%)39 751 (100,0%)
Srbi55 895 (62,52%)47 581 (42,28%)45 279 (41,59%)46 487 (47,49%)21 532 (54,17%)
Bošnjaci29 034 (32,48%)49 351 (43,85%)142 129 (38,70%)139 190 (40,03%)110 140 (25,51%)1
Hrvati1 762 (1,971%)6 316 (5,612%)7 297 (6,703%)8 845 (9,035%)2 384 (5,997%)
Neizjašnjeni746 (0,834%)
Nepoznato389 (0,435%)
Ukrajinci356 (0,398%)
Ostali278 (0,311%)2 836 (2,520%)1 684 (1,547%)1 559 (1,593%)207 (0,521%)
Romi239 (0,267%)100 (0,092%)10 (0,010%)
Muslimani192 (0,215%)
Pravoslavci129 (0,144%)
Jugosloveni123 (0,138%)6 459 (5,739%)12 025 (11,05%)1 458 (1,489%)5 290 (13,31%)
Bosanci107 (0,120%)
Slovenci69 (0,077%)81 (0,074%)73 (0,075%)64 (0,161%)
Crnogorci37 (0,041%)117 (0,107%)119 (0,122%)42 (0,106%)
Albanci16 (0,018%)116 (0,107%)101 (0,103%)43 (0,108%)
Makedonci14 (0,016%)26 (0,024%)37 (0,038%)39 (0,098%)
Bosanci i Hercegovci11 (0,012%)
Mađari14 (0,013%)15 (0,015%)10 (0,025%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Okolna mjesta i gradovi[uredi | uredi izvor]

Kostajnica (60 km),
Zagreb (173 km),
Beč (547 km)
Koz. Dubica (33 km),
Auto-put E-70 (62 km)
Gradiška (90 km),
Budimpešta (474 km)
Novi Grad (32 km),
Trst (412 km)
Kozarac (13 km),
Omarska (20 km),
Beograd (336 km)
Ljubija (8 km) Sanski Most (33 km),
Mrkonjić Grad (92 km)
Banja Luka (48 km),
Sarajevo (250 km)

Gradovi prijatelji — Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Prijedor je pobratimljen sa:

Gradovi partneri :

Grad Prijedor je, sa još 19 opština i gradova RS, pobratimljen i sa 25 opština Kosova i Metohije. U opštini Zubin Potok je potpisana Povelja o bratimljenju.

Porijeklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Današnje stanovništvo Prijedora raznolikog je porijekla. Prvobitno slovensko stanovništvo nestalo je pred turskom najezdom u 15. vijeku[traži se izvor] (Kozarac se kao srpska[traži se izvor] župa prvi put pominje 1334.), a manji dio je islamizovan. Područje Timara (sela Omarska, Marićka, Busnovi, Bistrica, Tomašica i Krivaja) naselili su potom hercegovački i crnogorski Srbi, polovinom 17. vijeka i tu su kao vlasi (stočari) uživali određenu autonomiju. Ostatak današnje grada Prijedora uglavnom je pust do druge polovine 18. vijeka, kada se Turci protjerani iz Like i Slavonije naseljavaju u većem broju i osnivaju današnji grad Prijedor. Istovremeno se iz Like, Dalmacije i Vrhovine doseljavaju Srbi martolozi, uglavnom u današnja sela na Kozari[traži se izvor]. Pred kraj turske vladavine, polovinom 19. vijeka, dolaze muslimanski muhadžiri (izbjeglice) iz Srbije[traži se izvor], i drugi talas Srba martologa. Prvi austrougarski popisi pokazuju da Srbi predstavljaju relativnu većinu (skoro 50% stanovništva). Genocid izvršen nad Srbima u toku Drugog svjetskog rata uticao je na demografsku sliku grada, tako da je u nekim selima broj stanovnika prepolovljen, dok se broj Muslimana ravnomjerno uvećavao, te su poslije popisa iz 1971. predstavljali neznatnu većinu. Krajem 20. vijeka veliki broj Muslimana odlazi na Zapad, tako da danas Srbi predstavljaju apsolutnu većinu na području grada Prijedor, sa izuzetkom gradića Kozarca. Istovremeno dolazi do naseljavanja velikog broja Srba protjeranih iz Federacije i Republike Srpske Krajine, pa su u Prijedoru izgrađena čitava nova izbjeglička naselja (Vrbice, Kalata, Voćnjak, Glavica, Aerodromsko naselje itd.)

Katoličko stanovništvo u Prijedoru je naseljeno u toku vladavine Austrougarske, uglavnom na području Ljubije (Hrvati), te Puharske, Čirkin-polja i Orlovaca (Česi i Poljaci).[traži se izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Prvi oblici organizovanog obrazovnog procesa datiraju još iz 19. vijeka. Tako je već 1834. godine Prijedor imao „Srpsku osnovnu školu“ kao najstariju osnovnu školu u Bosni i Hercegovini, koja je kasnije sa tzv. Komunalnom školom (osnovana 1898. godine) 1919. godine prerasla u „Državnu školu“.

Najznačajnija školska institucija, prijedorska Gimnazija osnovana je 1923. godine, a u periodu poslije Drugog svjetskog rata postojala je i „Ženska zanatska škola“.

U gradu postoji predškolska ustanova, dječji vrtić „Radost“ gdje svakodnevno boravi preko 500 prijedorskih mališana.

Prijedor ima i visokoškolske ustanove, kao što su Viša medicinska i Viša poslovna škola, te Rudarski fakultet u sklopu Univerziteta iz Banje Luke.

Osnovne škole[uredi | uredi izvor]

OŠ Branko Radičević, P.        OŠ Branko Ćopić, D. A.        OŠ Branko Ćopić, P.        OŠ Vuk Karadžić, O.        
OŠ Gradina, Omarska OŠ Desanka Maksimović OŠ Dositej Obradović OŠ Dragan Vujanović, S.
OŠ Đorđe Natošević — spec. OŠ Jovan Dučić. Lam. OŠ Jovan Cvijić. Bre. OŠ Mladen Stojanović G. Lj.
OŠ Nela Bojanić, L.        OŠ Petar Kočić        OŠ Petar P Njegoš, Bus.        OŠ Petar P. Njegoš, Mar.        
OŠ Petar P. Njegoš, G. M. OŠ Petar P. Njegoš, Kri. OŠ Ćirilo i Metodije, Trn.

Srednje škole[uredi | uredi izvor]

  • Gimnazija „Sveti Sava“, Nikole Pašića 6
  • Đorđe Natošević — specijalna, Kralja Aleksandra 6
  • Elektrotehnička škola, Nikole Pašića 4a
  • Mašinska škola, Nikole Pašića 4.
  • Medicinska, tehnološka i građevinska škola, Nikole Pašića bb
  • Muzička škola, B. Nušića 9
  • Poljoprivredno-prehrambena škola, Nikole Pašića 4
  • Ugostiteljsko-ekonomska škola, Vuka Karadžića 16

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Najstariji muzej je Muzej Kozare u Prijedoru u centru grada, pod čijim okriljem se nalazi i Spomen-kuća porodice Stojanović. U sklopu Nacionalnog parka Kozara na Mrakovici djeluje Muzej žrtava fašističkog genocida, dok se u kasarni Žarko Zgonjanin na Urijama nalazi Muzej Otadžbinskog rata, sa postavkom ratnog puta 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske.

Spomenik[uredi | uredi izvor]

Spomenik „Za krst časni“ je posvećen poginulim borcima i braniocima grada.[13] Kod njega se obilježava sjećanje na 30. maj 1992, kada su pripadnici Zelenih beretki izvršili napad na Prijedor u kome je poginulo 15, a ranjeno 25 pripadnika policije i Vojske Republike Srpske.[13]

Sakralni objekti[uredi | uredi izvor]

Manastir Klisina u Ništavcima

U Prijedoru se nalazi veliki broj vjerskih objekata: šest pravoslavnih crkava, jedna katolička te šest džamija.

Pravoslavne crkve su:

Katolička crkva u Prijedoru posvećena je sv. Josipu, a na katoličkom groblju na Urijama nalazi se i jedna manja kapela.

Džamije u Prijedoru su:

  • Čaršijska
  • Zagradska
  • Gomjenička
  • Starogradska
  • Džamija u Donjoj Puharskoj
  • Džamija u Gornjoj Puharskoj

Na lokalitetu lokalnog groblja, poznatom kao Crkvina u naselju Orlovača nalazio se pravoslavni manastir Miloševac iz 16. vijeka. Njegove posljednje ostatke razrušili su Austrijanci 1890. godine.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Ulaz u grad iz pravca Banje Luke

Najstarija saobraćajnica grada svakako je rijeka Sana, kojom je još u rimsko doba transportovana gvozdena ruda ka Trakiji i Meziji. Riječni saobraćaj zamire izgradnjom pruge DobrljinDoboj krajem 1873. godine, te uskotračne pruge Prijedor — Drvar (ukinuta 60-ih godina prošlog stoljeća). Pruga Prijedor — Brezičani — Ljubija je funkcionisala sve do 1992. godine, da bi potom njena infrastruktura usljed nemara i nekorištenja bila skoro potpuno devastirana.

U Prijedoru se ukršta nekoliko magistralnih i regionalnih puteva. Postoje i planovi za izgradnju auto-puta Novi Grad — Prijedor — Banja Luka.

Gradski prevoz obavljaju privatni auto-prevoznici na četiri autobuske linije:

  • Linija 1 (Raškovac — Pećani — Centar — Urije — Čirkin polje — Pašinac)
  • Linija 2 (Puharska — Urije — Centar — Lukovica — Gomjenica)
  • Linija 3 (Nova Orlovača (Vrbice) — Kokin grad — Centar — Urije — Veliko Palančište (Mjesna zajednica))
  • Linija 4 (Pećani — Centar — Urije — Svale — Čirkin polje — Novi Orlovci (Kalata))

Političko uređenje[uredi | uredi izvor]

Sastav Skupštine Grada Prijedor prema rezultatima izbora 2020.
8
6
3
2
2
2
2
2
2
1
1
Od ukupno 31 mandata na pojedine partije otpada:
      SNSD: 8
      DNS: 6
      SDS: 3
      Pokret za Prijedor: 2
      SDA: 2
      US: 2
      SPS: 2
      SP: 2
      PDP: 2
      Nezavisni kandidat: 1
      Manjine-nezavisni: 1

Opštinska administracija[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik grada predstavlja i zastupa grad i vrši izvršnu funkciju u Prijedoru. Izbor gradonačelnika se vrši u skladu sa izbornim Zakonom Republike Srpske i izbornim Zakonom BiH. Gradsku administraciju, pored gradonačelnika, čini i skupština grada. Institucionalni centar grada Prijedora je naselje Prijedor, gdje su smješteni svi gradski organi.

Gradonačelnik Grada Prijedora je Dalibor Pavlović ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji je na tu funkciju stupio nakon lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini 2020. godine. Sastav skupštine grada Prijedor je prikazan u tabeli.[14]

Sport[uredi | uredi izvor]

Grb FK Rudar Prijedor

Prve sportske aktivnosti Prijedorčana registrovane su u 19. vijeku. Godine 1907. osnovano je Društvo za tjelesni odgoj nazvano Srpski soko. Prijedor se može pohvaliti jednim od najstarijih teniskih klubova na ovim prostorima, koji je osnovao dr. Mladen Stojanović 1914. godine, a fudbalski klub OFK Prijedor (danas: FK Rudar Prijedor — Prijedor) osnovan je 1919. godine. Danas u Prijedoru postoji 15 fudbalskih klubova, tri košarkaška, četiri rukometna, po dva džudo, karate i tae kwon do kluba, tri kik-boks kluba, te teniski, stonoteniski, biciklistički, motoristički, atletski, ronilački, bokserski, kuglaški, šahovski i bodibilding klub. U Prijedoru je registrovano više planinarskih klubova, odbojkaški klub invalida, plesni i aero-klub. U Prijedoru se nalaze tri stadiona, više fudbalskih terena bez tribina, stonoteniska hala, dva teniska igrališta i sportska dvorana Mladost. Na sjevernom obodu grada nalazi se sportski aerodrom Urije. Zanimljivo je da je tokom 60-ih i 70-ih godina 20. vijeka u Prijedoru postojao i vaterpolo klub koji se takmičio u Prvoj ligi Jugoslavije, iako su vaterpolisti trenirali i takmičili se u ograđenom dijelu rijeke Sane.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Kozara, rijeka Sana i prekrasni krajolici turistički su aduti prijedorskog kraja i cijelog Potkozarja. Takođe, tu su brojne manifestacije — festival horova Zlatna vila, Međunarodne ulične trke, Petrovdanski padobranski kup, Književni susreti i druge koje upotpunjuju sadržaj tokom cijele godine.

Izletišta[uredi | uredi izvor]

Jezero Ljubija

Pored Mrakovice kao najpopularnijeg prijedorskog izletišta, postoje i manja: Pašinac na samom sjevernom obodu grada, jezero u Ljubiji, izvor Kantarevac, te brojna kupališta duž rijeke Sane.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Na području grada Prijedora nalaze se najveće zalihe gvozdene rude u Evropi.
  • Rijeka Sana je do kraja 19. vijeka bila plovna sve do Prijedora. Sanom su plovile dereglije i tako transportovale gvožđe, Unom i Savom sve do Beograda.
  • Prijedor je u prekriven maglom skoro četvrtinu godine i po tome je najmaglovitiji grad na prostorima bivše Jugoslavije.
  • Malo je poznato da se u selu Zecovi, sedam kilometara južno od centra grada, nalaze se ostaci utvrđenja iz bronzanog doba. Lokalitet je poznat kao Gradina i još je nedovoljno istražen.
  • U Prijedoru je u cjelini ili djelimično snimljeno više domaćih igranih filmova: Kozara, Partizanska eskadrila, Doktor Mladen, Turneja, Sveti Georgije ubiva aždahu, te najnovije ostvarenje Neprijatelj. Još je veći kuriozitet da se sva nabrojana djela bave ratnom tematikom.
  • Toponimi Pećani, Orlovača, Miljakovac, Stari grad i Skela povezuju Prijedor sa Beogradom.
  • Prijedor je poznat kao grad slikara jer svoj rad za njega vezuje preko 50 akademskih slikara.
  • Na vrhu Kozaračkog kamena, na 659 mnv., nalazilo se u rimsko doba omanje utvrđenje — kastrum, sa koga je nadgledana prijedorska kotlina.
  • Ogromno rudno bogatstvo Kozare u lignitu, glinici, azbestu i kvarcnom pijesku u vremenima SFRJ ostalo je zapostavljeno, jer je po programu ravnomjernog razvoja za Prijedor bio predviđen isključivo rudnik gvozdene rude.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Prema privrednoj strukturi grad Prijedor je centar industrijsko-poljoprivrednog regiona koji sačinjavaju potkozarske opštine Kozarska Dubica, Novi Grad i Kostajnica, te jedan manji dio podgrmečkih opština Krupa na Uni i Oštra Luka. Okosnicu privrednog razvoja čini rudarstvo, celuloza, drvnoprerađivačka, metalna i tekstilna industrija. I prije rata i sada Prijedor je i u kulturnom, obrazovnom i sportskom pogledu regionalni centar Potkozarja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Procjena broja stanovnika 2017.”
  2. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srpskoj 2013, REZULTATI POPISA”
  3. ^ „Procjena broja stanovnika 1996.”
  4. ^ Narodna skupština Republike Srpske: Okončano proljećno zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske, 18. 7. 2012. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2012), Pristupljeno 5. 5. 2013.
  5. ^ Službeni glasnik Republike Srpske: Službeni glasnik Republike Srpske broj 70, 26. 7. 2012.[mrtva veza], Pristupljeno 5. 5. 2013.
  6. ^ Detelić M, Loma A i Pavlović I, Gradovi u hrišćanskoj i muslimanskoj epici, Balkanološki institut (SANU), Beograd, 2004. g.
  7. ^ a b „Statut opštine Prijedor (usvojen na VIII sjednici Skupštine opštine Prijedor 27. 5. 2005)” (PDF). Opština Prijedor. 27. 5. 2005. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 11. 2011. g. Pristupljeno 27. 5. 2012. 
  8. ^ „Spisak mjesnih zajednica” (PDF). Opština Prijedor. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 11. 2011. g. Pristupljeno 27. 5. 2012. 
  9. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 82/3/4)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 14. 3. 2016. 
  10. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 3. 2016. 
  11. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 14. 3. 2016. 
  12. ^ „Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 4. 2016. 
  13. ^ a b „Prijedor obilježava 20 godina odbrane”. Radio-televizija Republike Srpske. 30. 5. 2012. Pristupljeno 31. 5. 2012. 
  14. ^ „Prijedor”. izbori.ba. Pristupljeno 25. 6. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]