Grb Sofije
Grad Sofija | |
---|---|
Detalji | |
Nosilac | Sofija |
Usvojen | 1900. |
Moto | „Raste, ali ne stari“ |
Grb grada Sofije je prikazan na štitu podeljenom na četiri jednaka dela. U gornjem levom uglu je prikazana slika sa novčića iz drevnog grada Serdike, a u gornjem desnom je prikazana Crkva svete Sofije, po kojoj je grad i dobio ime. U donjem levom je prikazana planina Vitoša, planina u čijem podnožju se nalazi grad, a u donjem desnom uglu je zlatni baldahin i statua Apolona Medikusa koji predstavljaju mineralne izvore oko grada. U sredini, pre njih, nalazi se mali štit, na kojem je prikazan lav u skoku, tradicionalni simbol Bugarske. Na veći štit je postavljena kruna u vidu bedema i kula, tipičan element gradske heraldike. Ispod štita prikazana je traka sa motoom grada: „Raste, ali ne stari“ (bug. Raste, no ne staree).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvobitno je grb Sofije napravljen 1900. godine, od strane Haralampija Tačeva, Ivana Mrkvička i Vatislava Dobruskog. Tada je knez Ferdinand i odobrio taj grb.
Vremenom su na osnovni grb dodavani novi elementi. Moto je prvi put upotrebio Haralampi Tačev 1911. godine, koji je grbu 1928. dodao i lovorove grančice. Boris Angelušev je 1940. predstavio pojednostavljenu verziju grba, na koju je 1974. Ivan Radojev stavio petokraku zvezdu i dodatno stilizovao grb. Posle demokratskih promena, u zvaničnu upotrebu je vraćena verzija grba Haralampi Tačeva iz 1928. godine.
-
1900—1911
-
1911—1928
-
1928—1974
-
1974—1991
-
1991
Literatura[uredi | uredi izvor]
- The Birth of the Coat of Arms, izvod iz publikacije Haralampi Tačeva, s stranica grada Sofije na internetu.