Dan mladosti
Dan mladosti je bio praznik u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), koji se obeležavao 25. maja, proslavljao se od 1945. do 1988. godine. Ovaj praznik je bio povezan sa rođendanom doživotnog predsednika SFRJ Josipa Broza Tita (1892—1980) i prvih godina se obeležavao samo kao njegov rođendan, a 1957. godine je na njegovu inicijativu postao Dan mladosti.
Glavni simbol ovog praznika bila je Štafeta mladosti, koja je nošena oko mesec i po dana kroz čitavu teritoriju Jugoslavije i 25. maja predavana Titu na veličanstvenom sletu, koji je organizovan na stadionu JNA
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Štafeta mladosti je uvedena 1945. godine, na predlog omladine Kragujevca, kao „Titova štafeta“. U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9000 km, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15000 potpisa omladine Šumadije. Te prve štafete predate su mu u Zagrebu, dok je narednih godina, sve do 1956. Tito lično primao poslednje nosioce štafete pred Belim dvorom u Beogradu, čemu je prethodio svečani doček na Trgu Republike.
Godine 1957, na Titovu inicijativu, ovaj događaj proglašen je za „Dan mladosti“. Do Titove smrti, 1980. godine, štafeta se dodeljivala lično njemu na stadionu „JNA“ u Beogradu. Štafeta mladosti 1980. godine, koja se u susret osamdeset i osmom Titovom rođendanu, na dan njegove smrti 4. maja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar predsednika u Skupštini SFRJ.
Štafeta mladosti nastavlja svoj život i posle smrti Josipa Broza i postaje simbol ljubavi i odanosti njegovom delu. Sa zakletvom Jugoslovena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, predaje se ispod portreta Josipa Broza, predsedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.
Godine 1987, u Jugoslaviji je izbio skandal kada je u Sloveniji objavljeno idejno rešenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea „Novi kolektivizam“, u stvari je bio prepravljeni nemački nacistički plakat, kopija dela „Treći rajh“ Riharda Klajna. Čak i rešenje koje je na kraju usvojeno, razlikovalo se od prethodnih štafeta. Urađena je od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nagoveštavati početak prolivanja krvi na ovim prostorima.
Te 1987. godine, poslednji put je na beogradskom stadionu održana priredba povodom Dana mladosti. Dana 26. januara 1988. godine SSOJ je ukinuo priredbu sleta, koja je bila veoma popularna.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Prinošenje štafetne palice 1972. godine u Pirotu
-
Doček štafete 1972. godine u Pirotu
-
Najavljivanje štafete 1972. godine u Pirotu
-
Doček štafete 1972. godine u Pirotu
-
Svečani govor povodom darivanja štafete 1972. godine u Pirotu
-
Pirot, 1972. godine
-
Štafeta mladosti, Doboj, 1961. godine
-
Slet u Negotinu povodom Dana mladosti 1954.
-
Simbolične igre dece, Negotin, 1954.
-
Defile ulicama pre početka sleta, Negotin, 1954.
-
Povorku mladih pratili su i građani, Negotin, 1954.
-
Intoniranje himne za početak sleta, Negotin, 1954.
Nosioci Štafete mladosti[uredi | uredi izvor]
Za nosioce Štafete mladosti birani su „uzorni omladinci“ - odnosno najbolji učenici i studenti, mladi radnici, istaknuti sportisti, akcijaši-udarnici i uopšte mladi koji su se isticali svojim učenjem, radom ili zalaganjem. Posebna pažnja pridavana je prvom i poslednjem nosiocu Štafete, koji je imao zadatak da je na proslavi preda Titu, odnosno predsedniku SSOJ.
Spisak poslednjih nosilaca Štafete mladosti, od 1957. do 1987. godine:
- 1957 — Miko Tripalo, predsednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije
- 1958 — Mića Prelić, član Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji auto-puta Ljubljana-Zagreb
- 1959 — Stanka Gorišek, radnica iz Celja
- 1960 — Mile Gavritov, radnik iz Štipa
- 1961 — Slobodan Jovanović, radnik iz Titovog Užica
- 1962 — Fuada Midžić, studentkinja iz Sarajeva
- 1963 — Momčilo Knežević, učenik iz Pljevalja
- 1964 — Josip Harcet, radnik iz Zagreba
- 1965 — Miroslav Cerar, jugoslovenski reprezentativac u gimnastici
- 1966 — Mirko Anžel, potporučnik JNA
- 1967 — Miodrag Strunjaš učenik iz Pljevalja
- 1968 — Edvard Franković auto-mehaničar iz Pazina
- 1969 — Katica Stefanović, studentkinja iz Niša
- 1970 — Ljiljana Žežova, učenica iz Skoplja
- 1971 — Nazmija Jenjeva, radnica iz Prištine
- 1972 — Branko Mandić, radnik iz Bihaća
- 1973 — Milan Ivetić, radnik iz Kikinde
- 1974 — Vojko Mahnič, radnik iz Izole
- 1975 — Vjera Begović , studentkinja iz Titograda
- 1976 — Milivoje Miša Maričić, zemljoradnik iz sela Selevac, kod Smederevske Palanke
- 1977 — Marica Lojen, učenica iz Kumrovca
- 1978 — Čede Đorđevski, student iz Skoplja
- 1979 — Sanije Hiseni, studentkinja iz Prištine[1]
- 1980 — zbog smrti Josipa Broza Tita Štafeta je prekinula svoj put
- 1981 — Ivan Ižak, mašinbravar iz Beočina
- 1982 — Ciril Zaplotnik, zemljoradnik iz sela Zaplotnik, kod Kranja
- 1983 — Miodrag Mrdak, oficir duge plovidbe iz Kotora
- 1984 — Milibor Antović, rudar iz Bora
- 1985 — Zoran Vignjević, jugoslovenski juniorski prvak u streljaštvu, sa Krka
- 1986 — Tatjana Dodevska, zaposlena, kao najbolja studentkinja, kao pripravnica u SUP-u u Kumanovu
- 1987 — Rajmonda Borošaj, učenica iz Gnjilana[2]
Zbirka štafeta u Muzeju Jugoslavije[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „ZNATE LI KO JE SANIJA HISENI? Ko se seća Broza, pamti i nju! Ova studentkinja se UPISALA U ISTORIJU JEDNIM POTEZOM”. Espreso. Adria Media Group d.o.o. 26. 5. 2020. Pristupljeno 29. 6. 2020.
- ^ Cvijović, Momo (2008). Titova štafeta (PDF). Beograd: Muzej istorije jugoslavije. str. 49. ISBN 978-86-84811-09-9. Pristupljeno 5. 3. 2019.COBISS.SR 148627212
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Poslednji pozdrav maršalu“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2009), Mihailo Medenica, Pres magazin, istorija, 22. 03. 2009.
- Glas javnosti 25.05.2005 - Slovenci prvi prestali
- NSKSTATE.COM. Poster skandal iz 1987. godine
- Dan mladosti na sajtu YouTube