De Martensova klauzula
De Martensova klauzula predstavlja klauzulu uvrštenu u uvod IV haške konvencije o suvozemnom ratu iz 1899. godine. Ime je dobila po svom predlagaču, ruskom pravniku Frederiku Fromholdu de Martensu. Klauzula glasi:
„ | Visoke strane ugovornice nalaze za potrebno da konstatuju da u svim slučajevima koji nisu regulisani prihvaćenim odredbama, stanovništvo i zaraćene strane ostaju pod vlašću i zaštitom načela međunarodnog prava, koja proističu iz običaja ustaljenih između prosvećenih naroda, zakona čovečnosti i zahteva javne savesti. | ” |
Klauzula je imala za cilj da zaštiti učesnike u ratu od svih eventualnih nedozvoljenih sredstava rata koja nisu navedeni u postojećim konvencijama. Posebno se imao u vidu nagli razvoj vojne tehnike, koji je mogao da postojeće konvencije učini zastarelim.
De Martensova klauzula primenjuje se i danas, i smatra se da je postala deo običajnog međunarodnog prava.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- Avramov S., Kreća M., Međunarodno javno pravo, Beograd, 2006., ISBN 978-86-7549-523-9