Pređi na sadržaj

Dušan Lajović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Lajović
Dušan Lajović na mastersu u Monte Karlu 2022.
Lični podaci
NadimakDuci[1]
Datum rođenja(1990-06-30)30. jun 1990.(33 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFRJ
DržavljanstvoSrbija
Visina1,83 m
Masa83 kg
PrebivališteStara Pazova, Srbija
Informacije o karijeri
Pro. karijera2007–
IgraDesnom rukom; jednoručni bekhend
TrenerNemanja Lalić (2004–2012)[2][3]
Boris Bošnjaković (2012–2013)[4]
Jan Veltujs (2013–2015)[5]
Saša Nensel (2015–2016)[6]
Hoze Perlas (2016–)[7]
Zarada8.488.999 $
ATP profilwww.atptour.com/en/players/dusan-lajovic/l987/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi180—232 (43,69% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri2 (5 čelendžera, 5 fjučersa)
Izgubljena finala1
Najbolji plasmanBr. 23 (29. april 2019)
Trenutni plasmanBr. 67 (7. avgust 2023)
Uspeh na grend slem turnirima
OP Australije4K (2021)
Rolan Garos4K (2014)
Vimbldon2K (2014, 2017, 2021, 2022)
OP SAD3K (2018)
Parovi
Pobede—porazi44—84 (34,38% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira)
Osvojeni turniri2 (4 fjučersa)
Izgubljena finala1
Najbolji plasmanBr. 82 (21. septembar 2020)
Trenutni plasmanBr. 868 (7. avgust 2023)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP Australije2K (2017)
Rolan GarosČF (2019)
Vimbldon2K (2016, 2018)
OP SAD2K (2014, 2016, 2018)
Timska takmičenja
Svetsko ekipno prvenstvoGF (2010, 2011)
Dejvis kupF (2013)
ATP kupP (2020)
Ažurirano: 7. avgust 2023.

Dušan Lajović (Beograd, 30. jun 1990) je srpski teniser.

Trenutno se nalazi na 67. mestu na ATP listi.

Najveći uspeh u karijeri ostvario je plasmanom u finale Mastersa u Monte Karlu 2019. gde je izgubio od Fabija Fonjinija.[8]

Prvi ATP trofej je osvojio 2019. godine na turniru u Umagu, pobedom u finalu protiv Atile Balaža iz Mađarske.[9] Pored toga, vlasnik je 2 ATP trofeja u dubl konkurenciji.

Lajović je sa kolegama iz reprezentacije Srbije osvojio ATP kup 2020, pobedom u finalu protiv Španije rezultatom 2:1.[10]

Teniska karijera[uredi | uredi izvor]

U početnoj fazi karijere, Lajović je igrao uglavnom turnire na Fjučers i Čelendžer nivou. Na ATP nivou je debitovao 2010. u Beogradu, gde je dobio specijalnu pozivnicu, kada je poražen u prvom kolu od Ive Karlovića. Prvu ATP pobedu je ostvario 2011. na Svetskom ekipnom prvenstvu u tenisu u Diseldorfu, gde je pobedio Rusa Igora Andrejeva. Iste godine je došao i do prvog četvrtfinala u karijeri u Sankt Peterburgu. Godine 2012. je pobedom debitovao za Srbiju u Dejvis kupu. Usled povrede Janka Tipsarevića odigrao je 2 meča u finalu Dejvis kupa u Beogradu 2013. protiv Češke, uključujući i odlučujući 5. meč gde je u 3 seta poražen od Radeka Štjepaneka.

2014: Godina proboja i 4. kolo Rolan Garosa[uredi | uredi izvor]

U 2014. godini Lajović se ustalio na ATP nivou i debitovao na sva 4 Grend slema i Masters turnirima. Na Australijan Openu je nakon uspešnih kvalifikacija i pobede u prvom kolu nad Lukom Pujem, u drugom kolu poražen od Keja Nišikorija. U Indijan Velsu je još jednom prošao kvalifikacije i debitovao na Mastersu, a prvu pobedu je ostvario u Majamiju protiv Jen-Hsun Lua kao srećni gubitnik.

Najbolji rezultat u sezoni je ostvario plasmanom u četvrto kolo Rolan Garosa. Redom je u 3 seta pobeđivao Delbonisa, Zopa i Soka, da bi od njega u četvrtom kolu bolji bio eventualni prvak Rafael Nadal.

Na Vimbldonu je ostvario prvu pobedu na travi u karijeri, kada je bio bolji od Garsije-Lopeza, da bi u sledećoj rundi bio poražen od Kubota. Do kraja godine od zapaženijih rezultata je imao četvrtfinala Bostada i Hamburga u singlu i finale sa Frankom Škugorom u dublu na turniru u Umagu. Sezonu je završio na 69. mestu na ATP listi, i tako bio 2. najbolje rangirani srpski igrač posle Novaka Đokovića.

2015: Titula u dublu[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo porazom od Đokovića u Dohi. Na prvu pobedu je čekao do februara kada se plasirao u četvrtfinale turnira u Kitu, gde je bolji od njega bio Felisijano Lopez. Do drugog vezanog četvrtfinala u sezoni dolazi u Sao Paulu, gde je poražen od Luke Vanija. Do kraja sezone se od zapaženijih rezultata u singlu izdvajaju četvrtfinala Nice i Kicbila i titula na čelendžeru u Banja Luci. U dublu je osvojio prvu ATP titulu u paru sa Radu Albotom iz Moldavije. Na Grend slemu mu je najbolji rezultat bilo 2. kolo Rolan Garosa, gde je poražen od eventualnog šampiona Stena Vavrinke. Drugi put u nizu je završio sezonu u top 100, ovaj put na 76. mestu na listi.

2016: 3 polufinala[uredi | uredi izvor]

Lajović je na prvi Grend Slem u sezoni došao sa 2 loša pripremna turnira u Brizbejnu i Sidneju. U prvom kolu Australijan Opena meč mu je na ulasku u 5. set predao Sem Kveri, nakon što se Dušan vratio posle 0-2 u setovima. U 2. kolu ga je posle 5 setova izbacio Španac Roberto Bautista Agut. Nakon Australije, Lajović prelazi na južnoameričku šljaku gde u Buenos Ajresu beleži najveću pobedu u karijeri. U 2. kolu je nakon spašene meč lopte, pobedio tada 12. igrača sveta Džona Iznera. U četvrtfinalu je od njega bolji bio eventualni šampion Dominik Tim, čime je Lajović dodatno pogoršao skor u četvrtfinalima na 0-8. Nije dugo čekao na priliku za popravni, jer je već krajem istog meseca u Sao Paulu konačno uspeo da se plasira u polufinale ATP turnira. Redom je pobeđivao Vanija, Pera i Elijaša, da bi ga u polufinalu savladao Urugvajac Pablo Kuevas. Do Rolan Garosa, Lajović nije imao zapaženih rezultata čak se zbog loše forme na kratko vratio na Čelendžer. U Francuskoj je u prvom kolu lako savladao Denisa Kudlu, ali je u 2. kolu morao da preda meč sunarodniku Viktoru Troickom nakon povrede pri rezultatu 1-2 u setovima. Bila je to već 2. Ducijeva predaja u sezoni.

Na travnatom delu sezone Dušan nije uspeo da ostvari nijednu pobedu, uključujući i poraz u 5 setova od Dastina Brauna na Vimbldonu. Sa saigračima iz reprezentacije poražen je u četvrtfinalu Dejvis kupa na Tašmajdanu od Velike Britanije, koju je predvodio Kajl Edmund od koga je Lajović poražen u odlučujućem meču. Do kraja sezone Lajović je uspeo da se plasira u još 2 polufinala. U prvo je prošao u Kicbilu, gde ga je savladao Nikoloz Basilašvili. Do drugog je došao u Los Kabosu na betonskoj podlozi u 1. izdanju ovog turnira ikada. Na putu do polufinala pobeđivao je Monteira, Tomića i Almagra. U polufinalu je predao meč eventualnom šampionu Karloviću.

Lajović je godinu završio na 93. mestu na listi, sa skorom 19-23.

Finala ATP masters 1000 serije[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 1 (0:1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 2019. Monte Karlo Šljaka Italija Fabio Fonjini 3:6, 4:6

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 3 (2:1)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0:0)
Završno prvenstvo sezone (0:0)
ATP masters 1000 (0:1)
ATP 500 (0:0)
ATP 250 (2:0)
Finala po podlozi
Tvrda (0:0)
Šljaka (2:1)
Trava (0:0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (2:1)
Dvorana (0:0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 21. april 2019. Monte Karlo, Monako Šljaka Italija Fabio Fonjini 3:6, 4:6
Pobednik 1. 21. jul 2019. Umag, Hrvatska Šljaka Mađarska Atila Balaž 7:5, 7:5
Pobednik 2. 23. april 2023. Banja Luka, Republika Srpska, BiH Šljaka Andrej Rubljov 6:3, 4:6, 6:4

Parovi: 3 (2:1)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0:0)
Završno prvenstvo sezone (0:0)
ATP masters 1000 (0:0)
ATP 500 (0:0)
ATP 250 (2:1)
Finala po podlozi
Tvrda (1:0)
Šljaka (1:1)
Trava (0:0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (2:1)
Dvorana (0:0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 27. jul 2014. Umag, Hrvatska Šljaka Hrvatska Franko Škugor Češka František Čermak
Češka Lukaš Rosol
4:6, 6:7(5:7)
Pobednik 1. 3. maj 2015. Istanbul, Turska Šljaka Moldavija Radu Albot Švedska Robert Lindsted
Austrija Jirgen Melcer
6:4, 7:6(7:2)
Pobednik 2. 29. septembar 2019. Čengdu, Kina Tvrda Srbija Nikola Ćaćić Izrael Jonatan Erlih
Francuska Fabris Marten
7:6(11:9), 3:6, [10:3]

Ostala finala[uredi | uredi izvor]

Timska takmičenja: 2 (1:1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici Rezultat Izvor
Finalista 1. 15–17. novembar 2013. Dejvis kup, Beograd, Srbija Tvrda (d) Srbija Novak Đoković
Srbija Ilija Bozoljac
Srbija Nenad Zimonjić
Češka Tomaš Berdih
Češka Radek Štjepanek
Češka Lukaš Rosol
Češka Jan Hajek
2:3 [11]
Pobednik 1. 12. januar 2020. ATP kup, Sidnej, Australija Tvrda Srbija Novak Đoković
Srbija Nikola Ćaćić
Srbija Viktor Troicki
Srbija Nikola Milojević
Španija Rafael Nadal
Španija Roberto Bautista Agut
Španija Pablo Karenjo Busta
Španija Felisijano Lopez
Španija Albert Ramos-Vinjolas
2:1 [10]

Finala ATP čelendžera i ITF fjučersa[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 17 (12:5)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Čelendžeri (7:2)
Fjučersi (5:3)
Finala po podlozi
Tvrda (3:0)
Šljaka (9:5)
Trava (0:0)
Tepih (0:0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (11:5)
Dvorana (1:0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobednik 1. 16. avgust 2009. Sombor, Srbija, F5 Šljaka Srbija Aleksandar Slović 6:3, 6:4
Finalista 1. 20. jun 2010. Beograd, Srbija, F1 Šljaka Ukrajina Aleksandar Nedovjesov 4:6, 2:6
Pobednik 2. 8. avgust 2010. Novi Sad, Srbija, F4 Šljaka Bosna i Hercegovina Aldin Šetkić 6:0, 4:6, 6:3
Finalista 2. 22. avgust 2010. Este, Italija, F22 Šljaka Italija Mateo Viola 5:7, 1:6
Finalista 3. 31. oktobar 2010. Kairo, Egipat, F5 Šljaka Srbija Miljan Zekić 1:6, 6:3, 4:6
Otkazano 23. januar 2011. Antalija, Turska, F2 Tvrda Ukrajina Artem Smirnov otkazano[a][12]
Pobednik 3. 19. mart 2011. Čividino, Italija, F2 Tvrda (d) Italija Andrea Stopini 3:6, 6:4, 6:3
Pobednik 4. 25. mart 2011. Fođa, Italija, F3 Šljaka Italija Valter Trusendi 6:2, 6:7(7:9), 6:2
Pobednik 5. 2. oktobar 2011. Umag, Hrvatska, F10 Šljaka Rusija Andrej Kuznjecov 6:4, 0:6, 7:5
Finalista 4. 29. jul 2012. Orbetelo, Italija Šljaka Španija Roberto Bautista Agut 3:6, 1:6
Pobednik 6. 11. avgust 2012. Samarkand, Uzbekistan Šljaka Uzbekistan Faruh Dustov 6:3, 6:2
Pobednik 7. 9. jun 2013. Kaltaniseta, Italija Šljaka Holandija Robin Hase 7:6(7:4), 6:3
Finalista 5. 16. jun 2013. Bloa, Francuska Šljaka Njemačka Julijan Rajster 1:6, 7:6(7:3), 6:7(2:7)
Pobednik 8. 3. novembar 2013. Seul, Južna Koreja Tvrda Njemačka Julijan Rajster predaja
Pobednik 9. 21. septembar 2015. Banja Luka, BiH Šljaka Rumunija Viktor Hanesku 7:6(7:5), 7:6(7:5)
Pobednik 10. 15. jul 2017. Bostad, Švedska Šljaka Argentina Leonardo Majer 6:2, 7:6(7:4)
Pobednik 11. 1. april 2018. Le Gozje, Gvadelup Tvrda Sjedinjene Američke Države Denis Kudla 6:4, 6:0
Pobednik 12. 4. decembar 2022. Maspalomas, Španija Šljaka Kanada Stiven Dijez 6:1, 6:4

Parovi: 6 (4:2)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Čelendžeri (0:1)
Fjučersi (4:1)
Finala po podlozi
Tvrda (0:0)
Šljaka (4:2)
Trava (0:0)
Tepih (0:0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (4:2)
Dvorana (0:0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 29. jun 2008. Beograd, Srbija, F2 Šljaka Srbija Nikola Ćaćić Srbija David Savić
Srbija Miljan Zekić
7:6(8:6), 3:6, [10:8]
Finalista 1. 25. oktobar 2009. Kairo, Egipat, F15 Šljaka Srbija Nikola Ćirić Španija Oskar Burijeza-Lopez
Španija Havijer Marti
4:6, 6:1, [9:11]
Pobednik 2. 16. maj 2010. Sarajevo, BiH, F4 Šljaka Srbija Miljan Zekić Bosna i Hercegovina Mirza Bašić
Bosna i Hercegovina Zlatan Kadrić
6:3, 6:4
Pobednik 3. 15. avgust 2010. Novi Sad, Srbija, F5 Šljaka Srbija Ilija Vučić Meksiko Havijer Erera-Eguiluz
Australija Brendan Mur
7:5, 5:7, [10:8]
Pobednik 4. 24. oktobar 2010. Kairo, Egipat, F4 Šljaka Srbija Miljan Zekić Rusija Aleksandar Lobkov
Rusija Aleksandar Rumjancev
7:6(7:5), 7:6(10:8)
Finalista 2. 26. septembar 2015. Sibinj, Rumunija Šljaka Srbija Ilija Bozoljac Rumunija Viktor Krivoj
Rumunija Petru-Aleksandru Lunkanu
4:6, 3:6

Učinak na turnirima u pojedinačnoj konkurenciji[uredi | uredi izvor]

Legenda
O/I odnos osvajanja turnira
i igranja na turniru
Pob–por odnos pobjeda i poraza
NO turnir nije održan te godine N nije učestvovao na turniru
KV izgubio u kvalifikacijama 1K izgubio u prvom kolu
2K izgubio u drugom kolu 3K izgubio u trećem kolu
4K izgubio u četvrtom kolu GF izgubio u grupnoj fazi takmičenja
ČF izgubio u četvrtfinalu PF izgubio u polufinalu
F izgubio u finalu P osvojio turnir

Godine 2014. na Otvorenom prvenstvu Francuske, drugom Grend slemu u sezoni Dušan Lajović je stigao do svoje prve osmine finala u karijeri. Izgubio je od Rafaela Nadala, tada svetskog broja jedan.

Godina 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. O/I Pob:por %
Grend slem turniri
Australija OP Australije N N KV1 KV2 2K 1K 2K 2K 1K 1K 3K 4K 2K 1K 0 / 10 9:10 47%
Francuska Rolan Garos N N KV1 KV3 4K 2K 2K 1K 2K 3K 2K 1K 1K 1K 0 / 10 9:10 47%
Ujedinjeno Kraljevstvo Vimbldon N N KV1 KV1 2K 1K 1K 2K 1K 1K NO 2K 2K 1K 0 / 9 4:9 31%
Sjedinjene Američke Države OP SAD N N N KV1 1K KV1 1K 1K 3K 2K 1K 2K 1K 0 / 8 4:8 33%
Pob:por na g. s. 0:0 0:0 0:0 0:0 5:4 1:3 2:4 2:4 3:4 3:4 3:3 5:4 2:4 0:3 0 / 37 26:37 41%
Reprezentacija
Olimpijske igre NO N NO N NO N NO 0 / 0 0:0 0%
Ekipno prvenstvo GF GF N NO 0 / 2 1:1 50%
ATP kup NO P GF GF NO 1 / 3 4:7 36%
Dejvis kup N N ČF F 1K ČF ČF PF 1K ČF NO PF GF 0 / 10 12:9 57%
Pob:por 0:1 1:0 1:0 0:2 2:2 1:0 1:1 3:1 1:1 1:1 4:2 1:3 1:3 0:0 1 / 15 17:17 50%
ATP Masters 1000 serija
Sjedinjene Američke Države Indijan Vels N N N N 1K 1K 1K 4K 2K 2K NO 2K 1K KV1 0 / 8 5:8 38%
Sjedinjene Američke Države Majami N N N N 3K 1K 2K 1K 2K 3K NO 3K 1K 3K 0 / 9 8:9 47%
Monako Monte Karlo N N N N KV1 N N KV1 1K F NO 1K 2K 1K 0 / 5 6:5 55%
Španija Madrid N N N N N N KV2 N ČF 1K NO 1K 3K 3K 0 / 5 7:5 58%
Italija Rim N N N N KV2 1K KV1 N KV2 KV2 3K 1K 1K 1K 0 / 5 2:5 29%
Kanada Kanada N N N N N N N N N 1K NO 3K N N 0 / 2 2:2 50%
Sjedinjene Američke Države Sinsinati N N N N N N N KV1 1K 1K 1K 1K KV2 0 / 4 0:4 0%
Kina Šangaj N N N N N N KV2 1K KV1 1K NO 0 / 2 0:2 0%
Francuska Pariz N N N N KV1 2K 1K KV1 KV1 1K 1K 2K N 0 / 5 2:5 29%
Pob:por na m. t. 0:0 0:0 0:0 0:0 1:2 1:4 1:3 3:3 5:5 8:8 2:3 4:8 3:5 4:4 0 / 45 32:45 42%
Plasman na kraju godine 434 190 163 116 69 76 93 75 48 34 26 33 80 8.488.999 $

Pobede nad top 10 teniserima[uredi | uredi izvor]

Lajović ima odnos pobeda i poraza 9:25 (26,5%) protiv tenisera koji su u vreme odigravanja meča bili rangirani među prvih 10 na ATP listi.[13]

Sezona 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. Ukupno
Pobede 0 0 0 0 0 0 0 0 2 2 0 1 1 3 9
# Igrač Pozicija Turnir Podloga Kolo Rezultat Pozicija Lajovića
2018.
1. Argentina Huan Martin del Potro Br. 6 Madrid, Španija Šljaka 3K 3:6, 6:4, 7:6(8:6) Br. 95
2. Bugarska Grigor Dimitrov Br. 8 Peking, Kina Tvrda 2K 6:4, 2:6, 6:4 Br. 55
2019.
3. Japan Kej Nišikori Br. 6 Majami, SAD Tvrda 2K 2:6, 6:2, 6:3 Br. 44
4. Austrija Dominik Tim Br. 5 Monte Karlo, Monako Šljaka 3K 6:3, 6:3 Br. 48
2021.
5. Rusija Danil Medvedev Br. 3 Roterdam, Holandija Tvrda (d) 1K 7:6(7:4), 6:4 Br. 27
2022.
6. Norveška Kasper Rud Br. 7 Madrid, Španija Šljaka 2K 7:6(9:7), 2:6, 6:4, Br. 77
2023.
7. Srbija Novak Đoković Br. 1 Banja Luka, RS, BiH Šljaka ČF 6:4, 7:6(8:6) Br. 70
8. Andrej Rubljov Br. 6 Banja Luka, RS, BiH Šljaka F 6:3, 4:6, 6:4 Br. 70
9. Kanada Feliks Ože-Alijasim Br. 9 Madrid, Španija Šljaka 2K 6:2, 3:6, 7:6(7:5) Br. 40

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Duci Lajović uz Novaka!”. Sportske.net. Arhivirano iz originala 28. 5. 2014. g. Pristupljeno 27. 5. 2014. 
  2. ^ „Duži i teži put ka vrhu”. Politika. 29. 10. 2011. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  3. ^ „Dusan Lajovic – profile”. ATP World Tour. 20. 8. 2012. Arhivirano iz originala 25. 08. 2012. g. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  4. ^ „Dusan Lajovic – profile”. ATP World Tour. 27. 8. 2012. Arhivirano iz originala 10. 09. 2012. g. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  5. ^ „Dusan Lajovic – profile”. ATP World Tour. 25. 11. 2013. Arhivirano iz originala 29. 11. 2013. g. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  6. ^ „Sascha Nensel wird neuer Coach von Andrea Petkovic”. Insideout Tennis. 12. 12. 2016. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  7. ^ „Jose Perlas to Coach a new top 100 player!”. Tennis World. 28. 11. 2016. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  8. ^ „Lajović stao u finalu, Fonjini je vladar Monte Karla”. MozzartSport. 21. 4. 2019. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  9. ^ „Stigao prvenac, Lajović šampion turnira u Umagu!”. MozzartSport. 21. 7. 2019. Pristupljeno 21. 7. 2019. 
  10. ^ a b „Magija u Sidneju, Srbija pobednik ATP Kupa!”. Pristupljeno 12. 1. 2020. 
  11. ^ „2013 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  12. ^ „Turkey F2 Futures”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 18. 03. 2016. g. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  13. ^ „Dusan Lajovic – ATP Win/Loss”. ATP Tour. Pristupljeno 13. 8. 2023. 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Finala u obe konkurencije (singl i dubl) su otkazana usled loših vremenskih uslova - kiše koja je padala tri dana.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]