Elektromagnetski spektar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prikaz elektromagnetnog spektra

Elektromagnetski spektar sačinjava cela oblast elektromagnetskog zračenja uključujući radio-talase, infracrvene zrake, vidljivu svetlost, rendgentske zrake, gama zrake. Elektromagnetsko zračenje prenosi energiju i kreće se brzinom svetlosti koja iznosi 300000 km / s. Tokom kretanja energija se razmenjuje između električnog i magnetskog polja. Dok jačina jednog polja raste, drugog opada i obrnuto. Brzina kojom se ovo dešava naziva se frekvencija zračenja. Različite vrste elektromagnetskog zračenja imaju različite frekvencije i različite talasne dužine.

Klasa   Frekv-
encija
Talasna-
dužina
Energija
Jonizaciona
radijacija
γ Gama zraci   300 EHz 1 pm 1,24 MeV
 
  30 EHz 10 pm 124 keV
HX Tvrdi X-zraci  
  3 EHz 100 pm 12,4 keV
SX Meki X-zraci  
  300 PHz 1 nm 1,24 keV
 
  30 PHz 10 nm 124 eV
EUV Ekstremno
ultraljubičasto
 
  3 PHz 100 nm 12,4 eV
  NUV Blisko
ultraljubičasto
 
Svetlo   300 THz 1 μm 1,24 eV
NIR Blisko infracrveno  
    30 THz 10 μm 124 meV
MIR Srednje infracrveno  
  3 THz 100 μm 12,4 meV
FIR Daleko infracrveno  
  300 GHz 1 mm 1,24 meV
Mikro
talasi


i

radio
talasi
EHF Ekstremno visoka
frekvencija
 
  30 GHz 1 cm 124 μeV
SHF Super visoka
frekvencija
 
  3 GHz 1 dm 12,4 μeV
UHF Ultra visoka
frekvencija
 
  300 MHz 1 m 1,24 μeV
VHF Veoma visoka
frekvencija
 
  30 MHz 10 m 124 neV
HF Visoka
frekvencija
 
  3 MHz 100 m 12,4 neV
MF Srednja
frekvencija
 
  300 kHz 1 km 1,24 neV
LF Niska
frekvencija
 
  30 kHz 10 km 124 peV
VLF Very low
frequency
 
  3 kHz 100 km 12,4 peV
  ULF Ultra niska frekvencija  
  300 Hz 1000 km 1,24 peV
SLF Super niska
frekvencija
 
  30 Hz 10000 km 124 feV
ELF Ekstremno niska
frekvencija
 
  3 Hz 100000 km 12,4 feV
 
Izvori: Datoteka:Light spectrum.svg[1][2][3]
Legend[1][2][3]
γ = Gama zraci MIR = Srednje infracrveno HF = Visoka frekv.
HX = Tvrdi X-zraci FIR = Daleko infracrveno MF = Srednja frekv.
SX = meki X-zraci Radio talasi LF = Niska frekv.
EUV = Ekstremno ultraljubičasto EHF = Ekstremno visoka frekv. VLF = Veoma niska frekv.
NUV = Blisko ultraljubičasto SHF = Super visoka frekv. VF/ULF = Frekv. glasa
Vidljivo svetlo UHF = Ultra visoka frekv. SLF = Super niska frekv.
NIR = Blisko infracrveno VHF = Veoma visoka frekv. ELF = Ekstremno niska frekv.
Frekv = Frekvencija

Frekvencija i talasna dužina[uredi | uredi izvor]

Frekvencija se meri u hercima. Ona je broj puta u sekundi da električno polje dostiže svoju maksimalnu vrednost. Talasna dužina je rastojanje koje talas pređe za vreme koje je potrebno električnom polju da sa maksimalne spadne na svoju minimalnu vrednost i vrati se ponovo na maksimalnu. Zbog toga talasna dužina je jednaka količniku brzine svetlosti i frekvencije.

gde je sa E označena fotonska energija, c brzina svetlosti, a sa h Plankova konstanta.

Talasni broj je broj talasnih ciklusa u jedinici dužine:

Vidljiva svetlost[uredi | uredi izvor]

Elektromagnetni spektar sa izdvojenim talasnim dužinama vidljive svetlosti

Vidljiva svetlost bila je najpristupačnija posmatranju, te je razumljivo zašto se optika počela najpre razvijati u području svetlosti koju direktno osećamo čulom vida. Međutim, kasnije je ustanovljeno pomoću raznih instrumenata da pored vidljive svetlosti u prirodi postoje i druge radijacije koje su nevidljive za naše oko a imaju slične osobine kao i vidljiva svetlost. Pokazalo se da oko vidi samo jedno vrlo usko područje radijacija koje se javljaju u prirodi. Herc je svojim eksperimentima pokazao da radio-talasi imaju slične osobine kao i vidljiva svetlost. Upoznavanjem električne strukture materije došlo se do zaključka da atomi i molekuli emituju svetlost odnosno da i svetlost ima elektromagnetsku prirodu.

Elektromagnetske radijacije[uredi | uredi izvor]

Ubrzo je obrazovano gledište da elektromagnetske radijacije obuhvataju vrlo široko područje u pogledu talasnih dužina, pa su sve poznate radijacije ovakve prirode poređane po talasnim dužinama, jer je zaključeno da svi oni imaju istu prirodu, razlikuju se samo po talasnim dužinama i frekvenciji. Kad se pođe od spektra sa vidljivom svetlošću može se lako ustanoviti da se sa obe strane strane spektra nastavljaju radijacije iste prirode koje su nevidljive za ljudsko oko, ali se mogu ustanoviti instrumentima. Nevidljive radijacije koje pokazuju izrazito toplotno dejstvo nazvane su infracrveni zraci. Područje radio-talasa koje se graniči sa područjem infracrvenih zraka nazvano je mikrotalasima. Ovo područje, naročito u poslednje vreme, našlo je primene u određivanje svojstva molekula. Mikrotalasi koriste talasne dužine od nekoliko centimetara, koje odgovaraju frekvencijama od hiljadu miliona herca.

Talasne dužine su izrazene u angstremima (10 na -10). U radio-tehnici danas se upotrebljavaju radio-talasi talasne dužine od nekoliko kilometara, ali se oni mogu načiniti i proizvoljno dugim, jer u ovom smeru ne postoji ograničenje.

Talasne dužine elektromagnetskih radijacija[uredi | uredi izvor]

Između radio-talasa i vidljive svetlosti, posmatrano u pogledu talasne dužine, nalazi se oblast infracrvenih zraka. U spektroskopiji ova oblast se deli na tri područja: blisko, srednje i daleko. Blisko područje ima opseg talasnih dužina od 7800 do 3*10000 Å (angstrema), to je područje koje se graniči sa vidljivom svetlošću. Srednje područje ima opseg od 3*10000 do 3*100000, a daleko područje od 3*100000 do 3*1000000 i ono se Graniči sa radio-talasima. Idući ka manjim talasnim dužinama nalazi se oblast vidljive svetlosti, a zatim ultraljubičasti zraci. Na sličan način, u spektoskopiji, oblast ultraljubičastih zraka se deli na blisko (3800 Å do 2000 Å) i daleko (2000 do 100 Å) područje ultraljubičastih zraka. Iza ovih još manje talasne dužine imaju iks-zraci, zatim ɣ-zraci i sekundarni kosmički talasi. Izvesne oblasti se preklapaju na graničnim delovima. Ovo ne treba shvatiti kao dva različita zračenja već kao jedno te isto zračenje proizvedeno na različite načine. Obično način proizvodnje određuje datu oblast ali se na graničnim delovima ista zračenja mogu proizvesti ili na jedan ili na drugi način, te ih stoga ubrajamo u jednu ili drugu oblast talasnih dužina elektromagnetskih radijacija. Opseg elektromagnetskih radijacija veoma je veliki. Sa opšteg stanovišta nema nikakvih poznatih pojava koje ograničavaju opseg talasnih dužina. Jedina granica u ovom pogledu je praktična mogućnost njihove proizvodnje. Vidljiva svetlost predstavlja vrlo usku oblast od celokupnog spektra elektromagnetskih oscilacija. Pri Tome vidljiva svetlost ne predstavlja nikakvo područje koje bi se bitno razlikovalo od ostalih područja. Opseg vidljive svetlosti ograničavaju samo fiziološke osobine ljudskog oka što uopšte posmatrano u fizici nema nikakvog većeg značaja. Mrežnjača u oku je osetljiva samo na talasne dužine u naznačenom opsegu vidljive svetlosti Ostale oblasti većih ili manjih talasnih dužina nije u stanju da oseti te se u ovim oblastima naučnici služe drugim instrumentima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b What is Light? Arhivirano 2013-12-05 na sajtu Wayback MachineUC Davis lecture slides
  2. ^ a b Elert, Glenn. „The Electromagnetic Spectrum, The Physics Hypertextbook”. Hypertextbook.com. Pristupljeno 16. 10. 2010. 
  3. ^ a b „Definition of frequency bands on”. Vlf.it. Pristupljeno 16. 10. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Dragiša Ivanović, Vlastimir Vučić, Fizika 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Nauka, Velika ilustrovana enciklopediha, Omladinska knjiga, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]