Žairzinjo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žairzinjo
Žairzinjo 1974.
Lični podaci
Puno ime Žair Ventura Filjo
Nadimak Uragan
Datum rođenja (1944-12-25)25. decembar 1944.(79 god.)
Mesto rođenja Rio de Žaneiro, Brazil
Visina 1,73 m
Pozicija igrač sredine terena
Juniorska karijera
Botafogo
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1959—1974
1974—1975
1975
1976
1977
1978—1979
1979
1980—1981
1981—1982
1982
Botafogo
Olimpik Marselj
Kajzer čifs
Kruzeiro
Portugesa
Noroste
Fast
Horher Vistermen
Botafogo
9 de Oktubre
413
18
3

10
2
19
(186)
(9)
(7)

(2)
(0)
(17)
Reprezentativna karijera
1964—1982 Brazil[1] 81 (33)
Trenerska karijera
1997—1998
2003—2005
Kalamata
Gabon
Nagrade
Predstavljajući  Engleska
Fudbal
Predstavljajući  Brazil
Svetsko prvenstvo
Pobednik Meksiko, 1970.

Žair Ventura Filjo (port. Jair Ventura Filho; Rio de Žaneiro, 25. decembar 1944), poznatiji kao Žairzinjo (port. Jairzinho), bivši je brazilski profesionalni fudbaler i fudbalski trener. Bio je brz, vešt i moćan desni bek, poznat po jakom i preciznom šutu, a bio je član reprezentacije Brazila koja je osvojila Svetsko prvenstvo 1970. godine.[2] Bio je svestran igrač, u stanju da igra na različitim pozicijama, kao glavni napadač ili vezni igrač.[3][4]

Zbog ekonomske i političe situacije u to vreme, kao i sportskog zakonodavstva, većinu svog klupskog fudbala igrao je u Južnoj Americi, gde je proveo jedanaest godina u klubu Botafogo u Rio de Žaneiru. Poslednje godine karijere proveo je u Evropi, što je bio uobičajeni tok karijere za igrače iz Južne Amerike do osamdesetih godina, kada se promenila ekonomska i politička situacija. Žairzinjo je zamenio svog fudbalskog idola Garinča u Bogafogu i u reprezentaciji Brazila, a igrao je na tri ustastopna Svetska prvenstva: 1966, 1970 i 1974. godine.

Smatra se jednim od najboljih fudbalera Brazila ikada i kao jedan od najvećih igrača svih vremena[5][6], naveden je za jedno mesto ispred Zinedina Zidana, na 27. poziciji 100 najboljih fudbalera 20. veka, liste koju je sastavio časopis Fudbal.[7][8][9][10][11]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Žairzinjo je rođen 1944. godine u Rio de Žaneiru, a fudbalom je počeo da se bavi u omladinskom sastavu lokalnog kluba Botafogo. Profesionalno je debitovao u klubu kao napdač sa petnaest godina, 1959. godine. Njegov fudbalskih idol Garinča, koga je na kraju zamenio u Bogafogu i u reprezentaciji Brazila, imao je sličnu karijeru, a igrao je na poziciji desnog krila. To je rezultiralo time da je Žairzinjo većinu utakmica proveo igrajući na levom krilu ili na mestu centralnog igrača. Na mestu desnog krilnog igrača nastupao je samo kada je Garinča bio povređen. Prvu utakmicu za reprezentaciju Brazila igrao je kao devetnaestogodišnjak, 1964. godine na meču protiv reprezentacije Portugalije, ponovo kada je Garinča bio povređen. Takođe, bio je deo ekipe Brazila na Svetskom prvenstvu 1966. godine u Engleskoj, a igrao je na boku sa Garinčom, kao levi krilni igrač. Tokom Svetskog prvenstva, Žairzinjo se borio da bude efikasan, ali je reprezentacija Brazila napustila takmičenje u prvom krugu. Kada je nakon turnira Garinča najavio povlaćenje iz međunarodnog fudbala, Žairzinjo je konačno preuzeo ulogu svog idola i igrao za Brazil na mestu desnog krila.

Žairzinjo je na svojoj omiljenoj poziciji postao daleko efikasniji i dosledniji igrač reprezentacije Brazila. Na Svetskom prvenstvu 1970. godine, održanom u Meksiku, on je bio najbolji igrač Brazila, a postigao je uspeh na svakoj utakmici koju je njegov tim igrao, pa je dobio nadimak Uragan svetskog kupa (port. Furacão da Copa). Postigao je svoj sedmi gol na turniru u pobedi Brazila rezultatom 4:1 nad reprezentacijom Italije u finalu Svetskog prvenstva 1970. godine. Ipak, njegovi golovi u finalu i trud tokom prvenstva nisu bili dovoljni za osvojanje nagrade Zlatna kopačka, koju je osvojio Gerd Miler sa deset postignutih golova na prvestvu. Žairzinjo je tvrdio da mu je dodeljena nagradu „Najbolje telo na planeti” za atletikum ali FIFA nema evidenciju o ovoj nagradi.[12] Nakon što je ostvario veliki doprinos na Svetskom prvnestvu u Meksiku, Žairzinjo je otišao u Evropu, gde je igrao za francuski Olimpik Marselj. Žairzinjo je imao neslaganja u Olimpik Marselju, za njega odigrao 18 utakmica i opostigao 9 golova, a nakon toga vratio se u Brazil i igrao za Kruzeiro, sa kojim je 1976. godine osvojio Kopa libertadores.

Na Svetskom prvenstvu 1974. godine postigao je dva gola, što je bilo ujedno i njegovo poslednje pojavljivanje na Svetskom kupu. Sa reprezentacijom Brazila je 1974. godine igrao meč za treće mesto Svetskog kupa, ujednog njegov poslednji meč za Brazil. Nakon toga, napravljen mu je oproštajni meč protiv reprezentacije Čehoslovačke 3. marta 1982. godine, a utakmica je završena rezultatom 1:1. Tokom međunarodne karijere postigao je 33 gola na 81 utakmici. Žairzinjo je igrao za Portugalesu i pomogao klubu da osvojio 16 utakmca zaredom i četvrto od pet prvenstva. Klupsku karijeru Žairzinjo je završio igrajući u klubu 9 de Oktubre, tokom 1982. godine. Nakon što se povukao kao fudbaler, bio je trener i rukovodio sa nekoliko omladinskih klubova u Brazilu. Radio je i u Japanu, Saudijskoj Arabiji i u Ujedinjeni Arapskim Emiratima. Prvi put kao trener u Evropi bio je 1997. godine, kada je postavljen na čelo grčkog kluba Kalamata.[13] Otpušten je zbog loših rezultata, a klub je na kraju sezone bio na dnu tabele. Godine 2003. imenovan je za trenera reprezentacije Gabona, međutim otpušten je 2005. godine, nakon što je Gabon izgubio od Angole u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2006. godine.[14][15] Jedno od njegovih najvećih dostignuća u trenerskom poslu je kada je primetio talenat četrnaestogodišnjeg Ronalda, koji je tada trenirao za Sao Kristavao.[16]

Njegov sin, Žair Ventura takođe je bio profesionalni fudbaler i fudbalski trener.[17][18][19]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

Lista golova Žairzinja za reprezentaciju Brazila.[20]
Br Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 7. jun 1964. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Portugalija 2–0 4–1 Mali Svetski kup
2. 1. jun 1968. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Urugvaj 4–0 4–0 Kopa Rio Branko
3. 20. jun 1968. Stadion 10. godišnjice, Varšava, Poljska  Poljska 4–2 6–2 prijateljska utakmica
4. 5–2
5. 14. jul 1968. Nacionalni stadion Lima, Lima, Peru  Peru 3–3 4–3 prijateljska utakmica
6. 17. jul 1968. Nacionalni stadion Lima, Lima, Peru  Peru 4–0 4–0 prijateljska utakmica
7. 7. avgust 1968. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Argentina 4–0 4–1 prijateljska utakmica
8. 3. novembar 1968. Mineirao, Belo Horizonte, Brazil  Meksiko 1–0 2–1 prijateljska utakmica
9. 7. april 1969. Stadion Beira Rio, Porto Alegre, Brazil  Peru 1–0 2–1 prijateljska utakmica
10. 12. jun 1969. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Engleska 2–1 2–1 prijateljska utakmica
11. 17. avgust 1969. Stadion Defensores del Čako, Asunsion, Paragvaj  Paragvaj 2–0 3–0 kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 1970.
12. 21. avgust 1969. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Kolumbija 6–1 6–2 kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 1970.
13. 24. avgust 1969. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Venecuela 4–0 6–0 kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 1970.
14. 8. mart 1970. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Argentina 1–0 2–1 prijateljska utakmica
15. 3. jun 1970. Stadion Jalisko, Gvadalahara, Meksiko  Čehoslovačka 3–1 4–1 Svetsko prvenstvo 1970.
16. 4–1
17. 7. jun 1970. Stadion Jalisko, Gvadalahara, Meksiko  Engleska 1–0 1–0 Svetsko prvenstvo 1970.
18. 10. jun 1970. Stadion Jalisko, Gvadalahara, Meksiko  Rumunija 2–0 3–2 Svetsko prvenstvo 1970.
19. 14. jun 1970. Stadion Jalisko, Gvadalahara, Meksiko  Peru 4–2 4–2 Svetsko prvenstvo 1970.
20. 17. jun 1970. Stadion Jalisko, Gvadalahara, Meksiko  Urugvaj 2–1 3–1 Svetsko prvenstvo 1970.
21. 21. jun 1970. Stadion Asteka, Meksiko Siti, Meksiko  Italija 3–1 4–1 Svetsko prvenstvo 1970.
22. 30. septembar 1970. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Meksiko 2–1 3–1 prijateljska utakmica
23. 4. oktobar 1970. Estadio Nacional de Čile, Santijago de Čile, Čile  Čile 3–0 5–1 prijateljska utakmica
24. 4–0
25. 2. jul 1972. Stadion Morumbi, Sao Paulo, Brazil  Jugoslavija 3–0 3–0 Brazilski nezavisni kup
26. 5. jul 1972. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Škotska 1–0 1–0 Brazilski nezavisni kup
27. 9. jul 1972. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Portugalija 1–0 1–0 Brazilski nezavisni kup
28. 13. jun 1973. Stadion Ernst Hapel, Beč, Austrija  Austrija 1–1 1–1 prijateljska utakmica
29. 21. jun 1973. Lužnjiki arena, Moskva, SSSR  SSSR 1–0 1–0 prijateljska utakmica
30. 31. mart 1974. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Meksiko 1–1 1–1 prijateljska utakmica
31. 14. april 1974. Marakana, Rio de Žaneiro, Brazil  Bugarska 1–0 1–0 prijateljska utakmica
32. 22. jun 1974. Parkstadion, Gelzenkirhen , Zapadna Nemačka  Zair 1–0 3–0 Svetsko prvenstvo 1974.
33. 30. jun 1974. AVD arena, Hanover, Zapadna Nemačka  Argentina 2–1 2–1 Svetsko prvenstvo 1974.

Nagrade i trojefi[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Botafogo
  • Trofej Karakasa: 1967, 1968 i 1970.[21]
  • Taka Brazil: 1968.[4]
  • Rio-Sao Paulo turnir: 1964 i 1966.[4]
  • Šampionat Karioka: 1967 i 1968.[4]
Kruzeiro

Internacionalni[uredi | uredi izvor]

Brazil

Individualni[uredi | uredi izvor]

  • FIFA Svetski kup Srebrna cipela: 1970.
  • Ol-star tim Svetskog prvenstva: 1970.
  • Južnoamerički fudbaler godine: bronza, 1972.
  • Časopis Fudbal: 27. najbolji fudbaler 20. veka
  • Brazilski igrač 20. veka (19. mesto)[22]
  • Kuća slavnih brazilskih fudbalera

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jair Ventura Filho 'Jairzinho' – Goals in International Matches”. rsssf.com. Pristupljeno 6. 5. 2007. 
  2. ^ „Jairzinho”. worldfootball.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  3. ^ „Jairzinho – Legends of the Football World Cup”. World-cup-betting-2006.com. 25. 12. 1944. Arhivirano iz originala 15. 08. 2009. g. Pristupljeno 15. 5. 2010. 
  4. ^ a b v g d đ „The Hurricane that never blew out”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 2. 11. 2015. 
  5. ^ „The World Cup’s top 100 footballers of all time”. The Guardian. 29. 5. 2014. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  6. ^ Jonathan Liew (4. 6. 2014). „How and why Pele's mystique and reputation as the world's greatest ever footballer has been overhyped”. The Telegraph. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  7. ^ „World Soccer 100 Players of the Century”. Englandfootballonline.com. 15. 12. 2001. Pristupljeno 15. 5. 2010. 
  8. ^ John Brewin (7. 4. 2014). „All-time Top 20: No. 16 Jairzinho”. ESPN FC. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  9. ^ „JAIRZINHO: Samba di stelle” (na jeziku: Italian). Storie di Calcio. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  10. ^ „Brazil's greatest midfielders”. www.skysports.com. 2. 7. 2010. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  11. ^ Marcus Alves (25. 7. 2017). „FourFourTwo's 100 Greatest Footballers EVER: 60 to 51”. FourFourTwo. Arhivirano iz originala 07. 04. 2020. g. Pristupljeno 18. 1. 2018. 
  12. ^ Doyle, Paul (1. 12. 2008). „Why the Ballon d'Or is stupid and quite possibly evil”. The Guardian. London. Pristupljeno 5. 5. 2010. 
  13. ^ Greece First League 1997–1998. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Retrieved April 21, 2008.
  14. ^ „Jairzinho to coach Gabon”. BBC News. 18. 10. 2003. Pristupljeno 5. 5. 2010. 
  15. ^ „Gabon sack Brazilian coach Jairzinho after defeat – FIFA World Cup”. ESPN Soccernet. 11. 9. 2005. Arhivirano iz originala 04. 06. 2011. g. Pristupljeno 15. 5. 2010. 
  16. ^ „El Fenomeno – Ronaldo Biography”. Soccer-fans-info.com. Arhivirano iz originala 13. 4. 2010. g. Pristupljeno 15. 5. 2010. 
  17. ^ „Em sua 7ª final estadual com o Bota, Jair ironiza: "Sempre o patinho feio" [In his 7th state league final with Bota, Jair ironizes: "Always the ugly duckling"] (na jeziku: portugalski). Globo Esporte. 8. 5. 2016. Pristupljeno 24. 9. 2016. 
  18. ^ „"Geladas" e pés no chão: filho de ídolo comanda Botafogo pela segunda vez” ["Ice-cold beers" and feet on the ground: son of idol takes charge of Botafogo for the second time] (na jeziku: portugalski). FutEsporte. 18. 7. 2015. Arhivirano iz originala 27. 9. 2016. g. Pristupljeno 24. 9. 2016. 
  19. ^ „Jair Ventura trilhou longo caminho até virar interino” [Jair Ventura had a long path until becoming interim] (na jeziku: portugalski). Terra. 18. 7. 2015. Pristupljeno 24. 9. 2016. 
  20. ^ „Arquivo da Seleção Brasileira Principal”. RSSSF. Pristupljeno 12. 5. 2017. 
  21. ^ Pequeña Copa del Mundo and Other International Club Tournaments in Caracas. rsssf.com
  22. ^ IFFHS' Century Elections

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]