Pređi na sadržaj

Itinerarijum Hijerosolimitanum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prva stranica itinerarijuma Hijerosolimitanuma

Itinerarium Hierosolymitanum, takođe poznat i kao Itinerarium Burdigalense ili Jerusalimski itinerar je bio najstariji hrišćanski itinerar.

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Jerusalimski itinerar napisao je anonimni "Hodočasnik iz Bordoa" na svom putovanju u Svetu zemlju. Ovaj put je preduzeo 333. odnosno 334. godine kada su konzuli bili Flavijus Dalmacijus i Domicijus Zenofilus. Poreklo autora izvedeno je od činjenice da itinerar počinje iz Bordoa u današnjoj Francuskoj. Originalan tekst je na latinskom jeziku, ispisan u jednostavnoj i sažetoj formi što je karakteristika svih rimskih itinerara (putnih mapa koje sadrže stanice duž određenog puta i njihovu međusobnu udaljenost izraženu u rimskim miljama). Stanice su podeljene u nekoliko kategorija: gradovi, konačišta i mesta za promenu konja na kojima je putnik mogao da provede izvesno vreme, da se odmori, nahrani konja ili ih zameni i da, potom, produži dalje.

Put koji je opisan u itineraru polazi od Bordoa, prolazi kroz Mediolanum (Milano), Sirmijum (Sremska Mitrovica) i stiže u Konstantinopolj, a zatim, preko Azije, u Palestinu i Jerusalim. Poslednji segment itinerara započinje u Herakleji na Helespontu i vodi ponovo do Mediolanuma prolazeći kroz Rim. Autor pokazuje izvesna istorijska i filozofska interesovanja u retkim komentarima na samom itineraru. Kada nepoznati hodočasnik stupi u Svetu zemlju, veću pažnju poklanja hrišćanskim i jevrejskim spomenicima. Pošto putuje u periodu posle vladavine Konstantina Velikog, putnik je svedok nastanka prvih carskih bazilika u Palestini, a naročito u samom Jerusalimu, nadomak Svetog groba i na vrhu Maslinove gore, zatim u Vitlejemu i Mamri.

Tekst Jerusalimskog itinerara objavio je 1811. godine francuski pisac Fransoa Rene de Šatobrijan. Itinerar je sačuvan u četiri prepisa pisanih u periodu između 8. i 10. veka. Dva daju samo put kroz Judeju sa detaljnim prikazom gradova i razdaljine između njih.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • V. Petrović, Dardanija u rimskim itinerarima, SANU, Balkanološki institut SANU, posebno izdanje 99 (2007)