Krakovski geto
Krakovski geto je bio jedan od pet glavnih jevrejskih geta koje je oformila nacistička Nemačka u Generalnom gubernatorstvu s ciljem progona, terora i eksploatacije Jevreja tokom nemačke okupacije Poljske u Drugom svetskom ratu. To je bio početak odvajanja onih koji su „radno sposobni“ od onih koji će kasnije biti okarakterisani kao „nedostojni života“. Geto je likvidiran u periodu od juna 1942. do marta 1943, a većina njegovih stanovnika poslata je u logore smrti Belzec i Aušvic i logor Plašuv.[1]
Među preživelima iz Krakovskog geta je i poznati filmski režiser Roman Polanski, koji je u svojim memoarima pod naslovom „Roman“ opisao doživljaje iz tog vremena.
Oskar Šindler, nemački biznismen, došao je u Krakov zbog radnika koji su bili na raspolaganju u getu. Izabrao je radnike za svoju fabriku i stekao simpatije prema njima. Godine 1942, Šindler je video kako se stanovnici geta brutalno otpremaju u Plašuv, a potom je žestoko radio da spasi Jevreje koji su bili zatvoreni. Ovi događaji su prikazani u filmu Stivena Spilberga Šindlerova lista. U jednom od najdramatičnijih događaja, 300 Šindlerovih radnika je bilo deportovano u Aušvic, a on je lično intervenisao kako bi ih spasio.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Glossary of 2,077 Jewish towns in Poland“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. februar 2016), Virtual Shtetl Museum of the History of the Polish Jews (jezik: engleski)
- ^ „JewishKrakow.net”. Arhivirano iz originala 24. 7. 2011. g. Pristupljeno 20. 11. 2011.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Graf, Malvina (1989). The Kraków Ghetto and the Plaszów Camp Remembered. Tallahassee: The Florida State University Press. ISBN 978-0-8130-0905-6.
- Polanski, Roman (1984). Roman. New York: William Morrow and Company. ISBN 978-0-688-02621-9.
- Katz, Alfred (1970). Poland's Ghettos at War. New York: Twayne Publishers. ISBN 978-0-8290-0195-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Weiner, Rebecca. Virtual Jewish History Tour
- O Krakovskom getu (jezik: poljski)
- Schindler's List
- Schindler's Krakow Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. maj 2020)