Krsto Ljubičić

krsto ljubičić
Krsto Ljubičić
Lični podaci
Datum rođenja	(1915-03-20)20. mart 1915.
Mesto rođenja	Arbanasi, kod Zadra, Austrougarska
Datum smrti	14. april 1937.(1937-04-14) (22 god.)
Mesto smrti	Zagreb, Savska banovina, Kraljevina Jugoslavija
Profesija	student prava

Krsto Ljubičić (1915—1937) bio je student Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ubili su ga frankovci (predratni ustaše), jer se javno deklarisao kao antifašista. Bio je jedna od prvih žrtava fašizma na Zagrebačkom univerzitetu.

Biografija

Bista Krste Ljubičića u dvorištu vrtića koji je nekada nosio njegovo ime, Zagreb.

Rođen je 20. marta 1915. godine u Arbanasima kod Zadra, u siromašnoj arbanaškoj porodici. Osim za njega, roditelji Krsto i Dila brinuli su se za još šestero braće i sestara. Nakon završetka srednje škole, Krsto je upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Ubrzo je postao član levičarskog studentskog društva „Svjetlost“.

Španski građanski rat (1936—1939) potakao je zaoštravanje između studenata antifašista i fašista. Simpatizeri ustaškog pokreta u Jugoslaviji, frankovci, počeli su sa izazivanjem nemira i terora na Zagrebačkom sveučilištu fizičkim napadima na studente koji su drugačije mislili, uništavanjem njihovih publikacija, onemogućavanjem izlaska na studentske izbore i ostalo. Studenti antifašisti uskoro su organizovali samoodbranu i vraćali frankovcima istom merom.

Sukob između dve grupe kulminisao je 14. aprila 1937. godine, kada je grupa frankovaca noževima nasmrt izbola Krstu Ljubičića. Naime, 12. aprila, klub medicinara sazvao je miting studenata medicine na kojem je u znak protesta što sveučilišne vlasti nisu odgovorile na zahteve studenata, istaknute u rezoluciji od 24. januara, trebalo proglasiti jednodnevni štrajk. Frankovci su se zabarikadirali u zgradu fakulteta i provokacijama izazvali policiju na studente. Povodom toga, 14. aprila je na sastanku „Svjetlosti“ odlučeno da se masovno suprotstave teroru frankovaca. Sukobi su izbili na tadašnjem Trgu kralja Aleksandra I (danas Trg Republike Hrvatske) kod Hrvatskog narodnog kazališta, a u njima je učestvovalo preko 200 studenata na obe strane. Nakon intervencije policije i razbežavanja studenata, Krsto i njegov drug Milivoj Rukavina otišli su do Rukavininog stana. Posle toga je Krsto sa Miloradom Piperom otišao na ručak, uzeo hleb za večeru i pozdravio se s njim. Zatim je krenuo prema Studentskom domu, smatrajući da je bezbedan i da su tučnjave zasad završile. Međutim, tada ga je u prolazu kod doma presrela grupa frankovaca i izbola noževima sedam puta, od kojih su četiri uboda bila smrtonosna.

Dr Edhem Čamo, tadašnji student i jedan od svedoka ubistva, rekao je:

„

Bio sam u sobi. Najedanput sam začuo povik: „Ubiše me!“ Izletio sam napolje i vidio kako nadstojnik zgrade brzo zatvara vrata, da ne bi što vidio. Krsto je još držao kruh, iako je već pao. Nad njim su s noževima u ruci stajali s jedne strane Grga Ereš, a s druge strane Franjo Nevistić. Odmah su pobjegli. Netko je otrčao u upravnikovu sobu i telefonirao po kola za spasavanje. No bilo je kasno. Krsto je već bio u agoniji.

”

Ivo Sarajčić je rekao:

„

Tek što sam sjeo, začuo sam trku po dvorištu. Kada sam se spremio i izašao iz paviljona, već su ustaški koljači bili na ulici. Grga Ereš je potrčao prema nadvožnjaku, a Nevistić i njegova grupa prema Sveučilištu. Krsto je bio mrtav.

”

Sahrana i reakcije

Spomenik na mestu pogibije Krste Ljubičića u Runjaninovoj ulici u Zagrebu.

Levičari su nekrologom, štampanim u obliku letka, pozvali Zagrepčane na ispraćaj tela Krste Ljubičića, 16. aprila. Od rodbine, sahrani je prisustvovao samo Krstin brat Slavko, jer porodica nije imala sredstva da svima omogući put u Zagreb. Nakon govora Maksimilijana Baćea pred prosekturom na Šalati, oko 10.000 ljudi ispratilo je u četvredoredima posmrtne ostatke Krste Ljubičića do Veterinarskog fakulteta na Savskoj cesti, gde je nad telom pokojnika održao oproštajni govor Josip Šaban. Posle toga, povorka je Savskom cestom koračala do Gradske mitnice na kraju puta. Učesnici sahrane su se oprostili od pokojnika, održano je još nekoliko govora, nakon čega je automobil s telom nastavio put prema Kninu.

Tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Anton Korošec, ukorio je bana Savske banovine, Ružića, jer policija nije preduzela potrebne mere da bi se sprečili izgredi komunista na sahrani. Uprkos tome što su komunisti imali crvene trake oko ruku i održano je nekoliko protivvladinih govora, policija nije intervenisala nego samo stajala sa strane i posmatrala prolazak povorke. Kružile su glasine da je čak i među policijom bilo infiltrisanih komunista, koji u znak solidarnosti sa svojim drugovima nisu ništa preduzimali.

Nasleđe

Grupa omladinaca na čelu sa Slavkom Komarom odlučila je da na mestu, gde su frankovci ubili Krstu Ljubičića, vrati fašistima istom merom, organizovavši 4. avgusta 1941. godine bombaški napad na ustašku kolonu.

U Zadru, u Arbanasima je od 1960. do 1992. osnovna škola nosila ime Krste Ljubičića, a onda je promenila ime u OŠ Krune Krstića. Takođe je i u Zagrebu postojala ulica s njegovim imenom.

U Zagrebu, Prilazu Đure Deželića 30, u dvorištu dečjeg vrtića koji je nekada nosio ime Krste Ljubičića, nalazi se Krstina bista.

U Zagrebu ispred današnjeg Doma zdravlja u Runjaninovoj ulici tridesetak metara udaljenom od pretežito studentskog okupljališta Krivi put, nalazi se spomenik Krsti Ljubičiću. Na tome mestu nalazio se studentski dom u kojemu je Krsto Ljubičić ubijen, jer se javno deklarisao kao antifašista.

Tekst na spomeniku glasi:

„

14. travnja 1937. ubijen je na ovom mjestu od ruke klero-fašista mladi komunista student Zagrebačkog sveučilišta Krsto Ljubičić koji je bila jedna od prvih žrtava fašističkog terora dana u borbi za sretnu budućnost naših naroda. Povodom kongresa SKOJ-a i Narodne omladine podiže Mjesni komitet SKOJ-a Zagreb

”

Literatura

• Vojo Rajčević. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918-1941. „Mladost“, Zagreb 1959. godina.