Logor Dahau
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Logor Dahau | |
---|---|
Koncentracioni logor | |
Koordinate | 48° 16′ 13″ S; 11° 28′ 05″ I / 48.270278° S; 11.468056° I |
Pod kontrolom | Nacistička Nemačka |
Dahau je bio nacistički koncentracioni logor, i prvi logor otvoren u Nemačkoj, na mestu napuštene fabrike municije kod srednjovekovnog grada Dahaua, oko 16 km severoistočno od Minhena u Bavarskoj na jugu Nemačke.
Logor je otvoren u martu 1933.[1] i bio je prvi redovni koncentracioni logor koju je osnovala koaliciona vlada nacional-socijalista i Nemačke nacionalne narodne stranke (raspuštena 6. jula 1933). Hajnrih Himler, šef policije u Minhenu, je zvanično opisao logor kao „prvi koncentracioni logor za političke zatvorenike“.[1]
Dahau je služio kao prototip i model za ostale nacističke koncentracione logore. Njegovu osnovnu organizaciju, raspored i planove zgrada je projektovao komandant Teodor Ajke i primenjen je na ostale kasnije kampove. Ajke je sam postao glavni inspektor za sve koncentracione logore, odgovoran za modeliranje ostalih prema ovom primeru.[2]
Ukupno je preko 200.000 zatvorenika bilo smešteno u Dahau.[3] Veruje se da je 25.613 zatvorenika umrlo u glavnom logoru i još oko 10.000 u okolnim logorima.[4] uglavnom od bolesti, neuhranjenosti i samoubistava. Početkom 1945. pojavila se epidemija tifusa pre njegove evakuacije, od kojeg je umrlo veliki broj slabijih zatvorenika.
Uz mnogo veći logor Aušvic, Dahau je postao simbol nacističkih koncentracionih logora. Dahau je drugi logor koji su oslobodile britanske i američke snage. Tako je postao jedno od prvih mesta gde je zapad bio svedok brutalnosti nacista.
Nastanak[uredi | uredi izvor]
Nacisti su optužili komuniste da žele da izazovu građanski rat nakon požara koji je 27. februara 1933. uništio zgradu Rajhstaga.[5]
Nakon preuzimanja vlasti u Bavarskoj, Hajnrih Himler, tadašnji šef policije u Minhenu, je počeo razgovore sa upravom nekorišćene fabrike baruta i municije. Himler je obišao lokaciju da bi se uverio da li bi se ona mogla iskoristiti za izolovanje zatvorenika. Logor Dahau je počeo sa radom 22. marta 1933. dolaskom oko 200 zatvorenika iz zatvora Štadelhajm i tvrđave Landsberg (gde je Hitler napisao svoju knjigu Majn kampf tokom svog zatočeništva). [1] Himler je novinarima izjavio da novi logor može da drži do 5.000 osoba i opisao ga je kao „prvi logor za političke zatvorenike“[1] koji će se koristiti da se vrati mir u Nemačkoj.[6] Dahau je postao prvi redovan koncentracioni logor koji je osnovala vlada Nacionalsocijalističke nemačke radničke partije i Nemačke nacionalne narodne partije (raspuštena 6. jula 1933).[7]
Logoraši[uredi | uredi izvor]
Uz hiljade drugih jugoslovenskih logoraša, u Dahau su bile zatočene mnoge ugledne ličnosti srpske nacionalnosti. Među njima su bili najpoznatiji velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve Patrijarh srpski Gavrilo i episkop (odnedavno i svetitelj te crkve) Nikolaj Velimirović.[8] Uz njih i poznati general Mihajlo Nedeljković (koji nije preživeo Dahau), profesor Beogradskog Univerziteta dr Vladeta Popović, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u vladi generala Simovića, advokat Tripko Žugić, diplomata i generalni konzul Radovan Šumenković, violinista Vlastimir Pavlović Carevac, novinar i prevodilac Nenad Jovanović, španski borac Simo Čučković i mnogi predratni i ratni članovi Komunističke partije Jugoslavije. Glumac, reditelj i književnik Stevo Žigon je dve godine proveo u ovom logoru gde je i naučio nemački jezik. Zbog znanja jezika i poznavanja mentaliteta, vrlo često je kasnije igrao uloge ciničnih i hladnih nemačkih oficira.
Prisilni rad[uredi | uredi izvor]
Zatvorenici su prisilno radili u fabrici BMW-a u Minhenu.[9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Marcuse 2001, str. 21.
- ^ „United States Holocaust Memorial Museum. "The Holocaust." Holocaust Encyclopedia”. Ushmm.org. Pristupljeno 13. 03. 2012.
- ^ (jezik: engleski) „Dachau Concentration Camp Memorial Site”. Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ That Was Dachau 1933—1945. by Stanislav Zámečník Page 377 and 379
- ^ Dillon 2015, str. 30–31.
- ^ Neuhäusler 1960, str. 7
- ^ „Dahau 1945: Miris smrti i skeleti na bavarskom suncu – DW – 29. 4. 2020.”. dw.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-30.
- ^ Milanović, Ozren (29. 4. 2023). „Da se ne zaboravi Dahau, fabrika smrti”. Politika. Pristupljeno 30. 4. 2023.
- ^ „MUNICH-ALLACH: WORKING FOR BMW”. www.ausstellung-zwangsarbeit.org. Arhivirano iz originala 03. 04. 2016. g.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dillon, Christopher (2015). Dachau and the SS: A Schooling in Violence. Oxford University Press. str. 30—31. ISBN 978-0-19-965652-3.
- Neuhäusler, Johann (1960). What Was It Like in the Concentration Camp at Dachau?: An Attempt to Come Closer to the Truth. Munich: Manz A.G. str. 7.
- Marcuse, Harold (2001). Legacies of Dachau: The Uses and Abuses of a Concentration Camp, 1933-2001. Cambridge University Press. str. 21. ISBN 978-0-521-55204-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Dachau Concentration Camp Memorial Site Links, essays and documents, by Harold Marcuse, author of Legacies of Dachau, a comprehensive history of the camp and memorial site
- scrapbookpages.com Dachau pages Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. mart 2008) offers a richly illustrated, historically comprehensive overview of the camp
- google maps satellite image of memorial site (11/2007: situation prior to relocating the entrance in 2005)
- google maps satellite image of Leiten gravesite north of the camp only the chapel Maria Regia Pacis is visible
- Communists to be interned in Dachau, The Guardian, March 21 1933. contemporaneous report on the opening of the camp
- "The Souls are All Aflame." An account of the Paschal services in Dachau in 1945.
- Memorial to those who suffered at the eleven Kaufering subcamps of Dachau and to the US 12th Armored Division (Personal Website)
- „Dahau“ - manastir smrti[mrtva veza], Dr Predrag Ilić, Večernje novosti. feljton, 9 nastavaka, 23 - 31. oktobar 2005.
- [1], Dr Predrag Ilić, Srpska istoriografija i Dahau
- Dahau i Velika Britanija: Kako je preživeli iz Drugog svetskog rata pomogao da se osude sadisti (B92, 10. mart 2023)