Logor Stara Gradiška
Logor Stara Gradiška | |
---|---|
koncentracioni logor i logor smrti | |
Koordinate | 45° 09′ S; 17° 15′ I / 45.15° S; 17.25° I |
Poznat po | genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima |
Mesto | Stara Gradiška, NDH |
Pod kontrolom | Nezavisna Država Hrvatska |
Komandant | Miroslav Filipović-Majstorović (1942—1943) |
Postojao | 1941-1945 |
Broj žrtava | više od 12.790 |
Logor Stara Gradiška, koncentracioni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tokom Drugog svetskog rata. Posebno je izgrađen za žene i decu[1] jevrejskog, romskog i srpskog etniciteta. Među žrtvama su bili i antifašistički i komunistički Bošnjaci i Hrvati. Ustanovile su ga ustaše 1941. u zatvoru Staroj Gradiški blizu istoimenog sela[2] kao peti podlogor Jasenovca. Nalazio se istočno od glavnog logora.
Prvi zatvorenici dovedeni su 19. maja 1941. godine. Početkom 1942. iz logora Danice u ovaj logor dovedeno je u približno 600 žena, pa je u okviru logora Stare Gradiške osnovan zaseban logor za žene. U februaru 1942. pobijeno je 1.300 jevrejskih žena i dece, što je bilo prvo masovno pogubljenje u logoru.[traži se izvor] Masovno dovođenje u ovaj logor počelo je posle Bitke na Kozari, kad su zbog priliva novih logoraša osnovana dva pomoćna logora — Jablanac i Mlaka. Tu su dovođeni uhapšenici sa Kozare i Prosare. U logoru nije bilo vode, hrana je bila oskudna, a od tifusa i dizenterije se masovno umiralo. Zbog toga je ustaški komandant logora Ante Vrban naredio da se sva bolesna deca izdvoje, a potom ih je ugušio otrovnim gasom. Na njihova mesta doveo je novu decu; sredinom 1943. iz raznih logora u Staru Gradišku dovedeno je 12.623 dece,[traži se izvor] uglavnom srpske nacionalnosti i starosti do 10 godina. Deo ove dece koji je bio zdrav upućen je u druge logore, a većina je zbog teških uslova života pomrla.
Logor je 1945. oslobodila Jugoslovenska narodna armija (JNA).
Prema spisku žrtava spomen-područja Jasenovac koji obuhvata istraživanje iz 2007. godine, utvrđena su imena 12.790 žrtava i podaci o njima.[3]
Prvi transport[uredi | uredi izvor]
Početkom januara 1942. transportovano je u Staru Gradišku 500 žena i dece, a smešteni su u tri sobe. Već naredne večeri ustaše su ih u autobusu „Crnoj marici” počeli odvoditi, posebno žene a posebno decu, u šumu između Stare Gradiške i Okučana i tamo ih ubijali.[4]
Drugi i treći transport[uredi | uredi izvor]
Drugi transport od 100 žena i dece stigao je u Staru Gradišku oko 10. februara 1942. i treći od 200 žena i dece iz okoline Sarajeva i Banje Luke. Žene i deca iz drugog i trećeg transporta pobijeni su na isti način krajem marta te godine.[4]
Žrtve[uredi | uredi izvor]
- Nada Dimić (1923—1942), učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
- Nada Štark (—1945), učesnica Narodnooslobodilačke borbe.
- Dragiša Vasić (1885—1945), član četničkog Centralnog nacionalnog komiteta i jedan od glavnih ideologa pokreta.
- Pavle Đurišić (1907—1945), četnički potpukovnik i vojvoda, komandant crnogorskih četnika.
- Zaharije Ostojić (1907—1945), četnički potpukovnik i vojvoda, komandant Istaknutog dela Vrhovne Komande JVuO.
- Mirko Lalatović (1904—1945), četnički major, šef Drugog odseka Operativnog odeljenja Vrhovne Komande JVuO.
- Luka Baletić (1902—1945), četnički potpukovnik.
- Petar Baćović (1898—1945), četnički major i vojvoda, komandant operativnih jedinica u istočnoj Bosni i Hercegovini.
Napomene[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ The Destruction of the European Jews by Raul Hilberg, Yale University Press, 2003; ISBN 0-300-09557-0/ISBN 978-0-300-09557-9. str. 760.
- ^ Rivelli 1998, str. 102.
- ^ Jelka Smreka. „STARA GRADIŠKA Ustaški koncentracijski logor”. Spomen područja Jasenovac. Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 25. 8. 2010.
- ^ a b Stranjaković 1991, str. 222
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mirković, Jovan (2014). Zločini nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – fotomonografija / Crimes against Serbs in the Independent State of Croatia – photomonograph. Svet knjige, Beograd. ISBN 978-86-7396-465-2. Arhivirano iz originala 10. 06. 2015. g. Pristupljeno 08. 06. 2015.
- Tomasevich, Jozo (2002). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3615-2.
- Lomović, Boško (2013). Knjiga o Dijani Budisavljević. Beograd: Svet knjige. ISBN 978-86-7396-445-4. Arhivirano iz originala 01. 04. 2016. g. Pristupljeno 08. 06. 2015.
- Lomović, Boško (2014). Heroine from Innsbruck – Diana Obexer Budisavljević. Belgrade: Svet knjige. ISBN 978-86-7396-488-1. Arhivirano iz originala 01. 04. 2016. g. Pristupljeno 08. 06. 2015.
- Lomović, Boško (2014). Die Heldin aus Innsbruck – Diana Obexer Budisavljević. Belgrade: Svet knjige. 978-86-7396-487-4. Arhivirano iz originala 01. 04. 2016. g. Pristupljeno 08. 06. 2015.