Manastir Vatoped
Manastir Vatoped (grč. Ιερα Μεγιστη Μονη Βατοπεδιου) je drugi u hijerarhiji manastira Svete gore, Grčka. Sagradili su ga u drugoj polovini 10. veka tri monaha – Atanasije, Nikolaj i Antonije, učenici Atanasija Atonskog. Prema drugom predanju, manastir je sagradio vizantijski car Arkadije u spomen Presvetoj Bogorodici koja mu je na čudesan način spasla sina od brodoloma. Dete je pronađeno u grmu kupine u blizini plaže, po čemu je manastir dobio ime (grč. Βατο – „kupina grm” i grč. παιδι – „dete”).
Od tog vremena, se mnogo gradilo u ovom manastiru, naročito tokom vizantijskog perioda. U manastiru živi oko 100 monaha. Iguman manastira je arhimandrit Jefrem Vatopedski.
Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na UNESKO-voj listi Svetske baštine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom „Planina Atos”.
Skitovi pri manastiru[uredi | uredi izvor]
Manastir ima veliki broj skitova. Najveće su skitovi posvećeni Svetom Apostolu Andreju i Svetom Dimitriju.
Osnovne karakteristike manastirskih građevina[uredi | uredi izvor]
- Glavna crkva posvećena je Blagovestima Presvete Bogorodice
- Sahat kula
- Tvrđava iz 10. veka - danas zgrada Biblioteke
Blago koje se čuva u manastiru[uredi | uredi izvor]
Vatopedski manastir je veruje se po posebnom zaštitom Presvete Bogorodice, koja je na njegovoj zemlji živela do svoje smrti i vaznesenja na nebo.
Manastirska riznica čuva pehar za pričešće izrađen od dragog kamena jaspisa sa Madagaskara i mnoštvo vrednih ikona.
Vatopedska biblioteka sadrži preko 2000 rukopisa i više od 35000 štampanih knjiga.
Postoji nekoliko ikona Presvete Bogorodice u manastiru koje pravoslavni vernici smatraju čudotvornim. To su: Eleovritisa, Vimatarisa, Esfagmenisa i Paramitisa.
U Vatopedu se nalaze pojedini istorijski i umetnički objekti vezani za srpski srednji vek. Pored kapele Sv. Besrebnika, zadužbina srpskog despota Jovana Uglješe, u oltaru se čuva stavroteku (relikvijar sa česticama Časnog krsta), dar braće Musić (sestrića kneza Lazara), a u lavri srebrni tanjir despota Tome Preljubovića.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fotić, Aleksandar (1999). „Dispute Between Chilandar and Vatopedi over the Boundaries in Komitissa (1500)”. ’Αθωνικὰ Σύμμεικτα: Athonika Symmeikta. 7: 97—107.
- Fotić, Aleksandar (2000). „Spor Hilandara i Vatopeda u Komitisi 1500. godine”. Treća kazivanja o Svetoj Gori. Beograd: Prosveta. str. 100—108.