Metoh
Metoh (grčki: μετόχι [metókhi] — metohi = zajednica; zajedničko dobro) ili metohija (grčki: μετόχια [metókhia] — metohia; μετόχιον [metókhion] — metohion), je u srednjovekovnoj Srbiji bilo zemljište ili posed koji poseduje neka crkva ili manastir.[1] Posed koji se daruje crkvi ili manastiru postaje metohija. U početku se metohijom nazivalo naselje monaha koji su obrađivali manastirsku zemlju. Ujedno se tim nazivom označavalo pojedino selo ili skup više sela, kao i manji manastir darovan ili potčinjen većem. Metohija je ponekad bila i zajedničko ime i za ljude koji žive na manastirskom ili crkvenom dobru. Područje Metohija na Kosovu i Metohiji je dobilo ime jer se na njemu nalazila Metohija hotčka. Metoh u užem smislu znači i upravno središte jedne metohije.
U feudalnoj Srbiji ktitori su neke crkve ili manastire prilagali većem manastiru i stavljali ih pod njegovu vlast, čime su se stvorila crkvena vlastelinstva, metohije, kojima je često pripadalo i više sela. Naročito su bili bogati veći vladalački manastiri jer su posedovali po dve ili više metohija na različitim stranama, znatno udaljenim od samog centralnog manastira. Metohijom je upravljao naročito određen kaluđer-ekonom, koji je imao i razne svetovne pomoćnike za upravne, sudske, vojne i finansijske poslove, u cilju i da se ekonomski eksploatišu imanja i da se narod, kojim se na taj način upravljalo, koristi u političke i vojne svrhe. Naziv se u najnovije vreme odnosio na svako imanje udaljeno od manastira kojem je pripadalo.
Pored reči metoh korištena je i istoznačna reč meteh.[2] Petar I Petrović Njegoš je paralelno koristio obe reči, i metoh[3] i meteh.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Šta znači metoh”. Pristupljeno 6. 06. 2016.
- ^ Petrović, Vladeta. Gradski metoh (PDF). Pristupljeno 26. 1. 2017.
- ^ Petrović Njegoš, Petar I (2015). Sveti Petar Cetinjski, Između molitve i kletve, sabrana djela, Petar Prvi Derviš begu Averiću, 1813. g., str. 294, pismo 187. Cetinje: Svetigora.
- ^ Petrović Njegoš, Petar I (2015). Sveti Petar Cetinjski, Između molitve i kletve, sabrana djela, Sentencija od 26.11.1816., str. 316, pismo 231. Cetinje: Svetigora.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Živković, Tibor; Bojanin, Stanoje; Petrović, Vladeta, ur. (2000). Selected Charters of Serbian Rulers (XII-XV Century): Relating to the Territory of Kosovo and Metohia. Athens: Center for Studies of Byzantine Civilisation.
- Fotić, Aleksandar (2007). „The Metochion of the Chilandar Monastery in Salonica (Sixteenth-Seventeenth Centuries)”. The Ottoman Empire, the Balkans, the Greek Lands: Toward a Social and Economic History. Istanbul: The Isis Press. str. 109—114.
- Fotić, Aleksandar (2019). „Coping with Extortion on a Local Level: The Case of Hilandarʹs Metochion in Zdravikion (Draviskos, Strymon Region) in the Sixteenth Century” (PDF). Balkanika. 50: 73—83. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 12. 2021. g. Pristupljeno 12. 12. 2021.
- Fotić, Aleksandar (2021). „How to Run a Big Monastic Çiftlik: The Case of Hilandar’s ʻBulgar Metochionʼ in Karviya (Kalamaria): Sixteenth-Seventeenth Centuries”. Monastic Economy across Time: Wealth Management, Patterns, and Trends. Sofia: Centre for Advanced Study. str. 83—97.