Monroova doktrina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portret Džejmsa Monroa iz 1919. godine

Monroova doktrina je bila američka politika suprotstavljanja evropskom kolonijalizmu u Americi počevši od 1823. godine. Predsednik SAD Džejms Monro se 1823. godine pobunio protiv intervencije evropskih država na Američkom kontinentu. U doktrini je rečeno da će se dalji napori evropskih država da preuzmu kontrolu nad bilo kojom nezavisnom državom u Severnoj ili Južnoj Americi smatrati "manifestacijom neprijateljskog raspoloženja prema Sjedinjenim Državama". U tom trenutku usmerena protiv intervencionističkih namera Svete alijanse evropskih sila prema bivšim španskim i portugalskim kolonijama u Južnoj Americi, ta politika kasnije pod geslom „Amerika Amerikancima“ dobila jako nacionalno obeležje.[1]

Monro je tom prilikom uputio poslanicu Kongresu u kojoj je istakao neophodnost poštovanja tri načela:

  1. zabrana dalje kolonizacije Amerike od strane evropskih država,
  2. zabrana mešanja evropskih država u unutrašnje stvari američkih država,
  3. izjava da SAD neće intervenisati i mešati se u evropske poslove ili sporove.

Ova doktrina ne predstavlja pravi početak u suzbijanju intervencije, jer ovom poslanicom nije bila isključena intervencija američkih država međusobno. Zato je prva doktrina koja uvodi načelo neintervencije u međunarodni poredak u stvari Dragova doktrina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Monroe Doctrine”. HISTORY (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. mart 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Smilja Avramov, Milenko Kreća: Međunarodno javno pravo, Beograd 2006

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]