Pređi na sadržaj

Musketa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muskete

Musketa (fr. mousquet, engl. musket) je ručno vatreno oružje glatke cevi, koja se sa ramena koristi za ispaljivanje kuršuma do dometa od 180 m, iako im je efikasan domet bio do 90 m. Datum kada je prva musketa napravljena nije poznat, ali se njihova izrada spominje početkom 15. veka, a prvenstveno su bile dizajnirane za pešadiju. Muskete su zastarele sredinom 19. veka kada su ih zamenile puške.[1]

Vojnici koji su nosili muskete nazivani su musketari. Ime musketa potiče iz Francuske reči mousquette, kako se naziva mužjak evropskog jastreba.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Musketa se pojavila 1521. u Španiji, a 1525. u Francuskoj. Za razliku od arkebuze, imala je veći kalibar (22-25 prema 12.5-20 mm) i nešto dužu cev (preko 2 m), pa joj je i dejstvo bilo efikasnije, naročito protiv oklopa. Od ručne kulevrine, druge vrste dotadašnjeg streljačkog vatrenog oružja, bila je malo lakša (oko 8-10 umesto 10-12 kg) i imala je jaču cev (izlivenu od gvožđa, a ne od bronze). Brzo se proširila po celoj Evropi i u 16. i 17. veku bila je glavno oružje pešadije.[1]

Delovi[uredi | uredi izvor]

Musketa se sastojala iz cevi, uređaja za opaljivanje, kundaka, viljuške i pribora.[1]

  • Cev je bila glatka, na ustima proširena radi lakšeg punjenja spreda.[1]
  • Pribor za opaljivanje bio je u početku u obliku tzv. tabana na fitilj, koji se, smešten na zadnjem delu cevi, sastojao iz tabanske daščice sa kokotom (na kojem je fitilj), čanka (falja) s poklopcem za barut (za potprašivanje), obarače i opruge. Kasnije je uveden taban na kolo, a u 17. veku taban na kremen.[1]
  • Kundak je bio raznih oblika, obično povijen naniže radi ublažavanja trzanja i sa usekom za palac radi čvršćeg držanja.
  • Viljuška (podupirač za naslon muskete pri gađanju) bila je dužine 1.2-1.5 m, zavisno od visine strelca.[1]
  • Pribor su sačinjavali šipke za nabijanje baruta i kuglice, barutnica za nošenje desetak drvenih ili bakarnih cevčica sa barutom namenjenim za punjenje cevi, flaša ili rog za nošenje baruta za potprašivanje, kožna kesica (torba) za nošenje kuglica, fitilj (4 m) o ramenom kaišu (pri vlažnom vremenu nosio se u džepu ili pod šeširom). Od druge polovine 16. veka barutna punjenja i kuglice pakovani su i nošeni zajedno, kao fišeci.[1]

Musketa se nosila na levom ramenu, bez remnika, a viljuška u desnoj ruci. Pošto bi usuo malo sitnog baruta u čanak (za pripalu) i napunio cev barutom i kuglicom, musketar iz 16. i s početka 17. veka naslanjao je musketu na viljušku i držeći kundak u zgibu ramena, gađao iz stojećeg stava (onako kako su pre njega redovno činili i strelci sa arkebuzom ili kulevrinom). Kasnije je musketa postala lakša (u Francuskoj je od 1625. bila teška oko 6 kg - smanjenje kalibra usledilo je posle izbacivanja oklopa iz upotrebe). Obuka u gađanju bila je vrlo komplikovana - u austrijskoj vojsci, za vreme Tridesetogodišnjeg rata (1618-1648) sastojala se od 143 komande - 99 samo za punjenje i paljenje.[1]

Sredinom 17. veka musketa je dobila bajonet, postavši tako, po nekima, prva prava puška, kako se uskoro zatim počelo nazivati osnovno pešadijsko vatreno oružje.[1]

Upotreba u ratu[uredi | uredi izvor]

Krajem 15. veka mali broj pešadinaca je bio opremljen ručnim topovima, međutim ovo oružje je bilo vrlo neprecizno, teško za punjenje i za paljbu. Početkom 17. veka ručna vatrena oružja su bila češće u upotrebi, a u 17. veku su od koplja preuzele mesto glavnog oružja pešadije.

U 16. veku najrasprostranjenija musketa bila je arkebuza. Gotovo sve muskete ovog perioda su koristile mehanizam ispaljivanja pomoću fitilja, gde je dugi zapaljivi kanap palio barut u musketi čiji su gasovi izbacivali kuršum iz cevi. Muskete su bile neprecizne izvan 100 metara, sporo su se punile i često su izazivale nesrećne slučajeve tako što se barut sam aktivira. I pored toga široko rasprostranjene muskete su promenile način ratovanja.

Sledeće generacije musketa su koristile kremen za aktiviranje, ovo je poboljšalo pitanje sigurnosti, preciznosti, i brzinu punjenja. Musketa je 1700-ih postala glavno oružje pešadije.

Punjenje i paljba[uredi | uredi izvor]

Musketar iz Tridesetogodišnjeg rata

U 18. veku standardna musketa je korišćena na sledeći način:

  • Vojnik bi izvukao fišek (u koga su tačnim redosledom bili ubačeni kuršum i barut, kuršum je od baruta bio odvojen parčetom papira).
  • Vojnik bi tada odgrizao vrh fišeka u kome se nalazio kuršum, koji bi zadržao među zubima.
  • Tada bi mali deo baruta iz fišeka stavio na kamen.
  • Nakon toga kundak muskete bi se spustio na zemlju i ostatak baruta iz fišeka bi se sipao u cev. Kada bi sav barut bio sipan u cev vojnik bi ubacio i papir, da barut ne bi ispadao iz cevi i da bi se lakše sabio na dnu.
  • Vojnik bi napokon ispljunuo i kuršum u cev, i izvadio svoj nabijač koji se nalazio u posebnom ležištu u okviru cevi. Onda bi pomoću nabijača nabio kuršum, ostatak fišeka i baruta na dno cevi tri puta. Posle čega bi vratio nabijač u njegovo ležište.

Napokon kundak bi podigao na rame, nategnuo musketu i ona je bila spremna za upotrebu. Ovaj proces bi se za vreme obuke među vojnicima ponavljao sve dok to nisu radili mahinalno. Britanski Crveni mundiri su ovu proceduru vežbali svaki dan, što im je dalo značajnu prednost u odnosu na ostale armije tog vremena. Dobro uvežban musketar je mogao da ispali tri kuršuma u minuti, a u retkim slučajevima su mogli da ispale čak četiri puta u minutu.

Taktika[uredi | uredi izvor]

Pošto je musketi trebalo vremena da se napuni, taktičari su musketare stavljali u određene formacije koje bi donele maksimalnu vatrenu moć.

S obzirom da se musketa sporo punila još uvek je bilo potrebno imati kopljanike kako bi zaštitili musketare od konjice. Posle pojave bajoneta i muskete sa kremenom koplje je izašlo iz upotrebe. Formacija musketara se sastojala od tri reda musketara i to tako da je prvi red klečao, što je omogućavalo da sva tri reda pucaju istovremeno.

Britanska armija je bila poznata po tome što su njihove formacije imale dva a ne tri reda musketara, ovo je omogućavalo da svi musketari pucaju istovremeno a da ne moraju da kleče. Još jedna od poznatih Britanskih taktika je bila vodna paljba, i to tako što je plotun prvo ispaljivala jedna polovina čete a zatim i druga. Ovo je omogućavalo da jedna četa konstantno ispaljuje plotune kuršuma na neprijatelja.

Glavna taktika za pešadijski napad tokom 1700-ih je bila sporo napredovanje iste, sa povremenim zastajanjem za ispaljivanje plotuna na neprijateljsku pešadiju, cilj je bio da se razbiju neprijateljski redovi posle čega bi konjica imala lak zadatak. Francuska armija je bila izuzetak, njihovi oficiri su više koristili brz juriš sa bajonetima i mačevima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 660—661. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Adle, Chahryar (2003), History of Civilizations of Central Asia: Development in Contrast: from the Sixteenth to the Mid-Nineteenth Century 
  • Ágoston, Gábor (2008), Guns for the Sultan: Military Power and the Weapons Industry in the Ottoman Empire, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-60391-1 
  • Agrawal, Jai Prakash (2010), High Energy Materials: Propellants, Explosives and Pyrotechnics, Wiley-VCH 
  • Andrade, Tonio (2016), The Gunpowder Age: China, Military Innovation, and the Rise of the West in World History, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-13597-7 .
  • Arnold, Thomas (2001), The Renaissance at War, Cassell & Co, ISBN 0-304-35270-5 
  • Bak, J. M. (1982), Hunyadi to Rákóczi: War and Society in Late Medieval and Early Modern Hungary 
  • Barwick, Humphrey (1594), Breefe Discourse Concerning the Force and Effect of all Manuall of Weapons of Fire…. 
  • Benton, Captain James G. (1862). A Course of Instruction in Ordnance and Gunnery (2 izd.). West Point, New York: Thomas Publications. ISBN 1-57747-079-6. 
  • Brown, G. I. (1998), The Big Bang: A History of Explosives, Sutton Publishing, ISBN 0-7509-1878-0 .
  • Buchanan, Brenda J., ur. (2006), „Gunpowder, Explosives and the State: A Technological History”, Technology and Culture, Aldershot: Ashgate, 49 (3): 785—786, ISBN 0-7546-5259-9, S2CID 111173101, doi:10.1353/tech.0.0051 
  • Chase, Kenneth (2003), Firearms: A Global History to 1700, Cambridge University Press, ISBN 0-521-82274-2 .
  • Cocroft, Wayne (2000), Dangerous Energy: The archaeology of gunpowder and military explosives manufacture, Swindon: English Heritage, ISBN 1-85074-718-0 
  • Cowley, Robert (1993), Experience of War, Laurel .
  • Cressy, David (2013), Saltpeter: The Mother of Gunpowder, Oxford University Press 
  • Crosby, Alfred W. (2002), Throwing Fire: Projectile Technology Through History, Cambridge University Press, ISBN 0-521-79158-8 .
  • Curtis, W. S. (2014), Long Range Shooting: A Historical Perspective, WeldenOwen .
  • Earl, Brian (1978), Cornish Explosives, Cornwall: The Trevithick Society, ISBN 0-904040-13-5 .
  • Easton, S. C. (1952), Roger Bacon and His Search for a Universal Science: A Reconsideration of the Life and Work of Roger Bacon in the Light of His Own Stated Purposes, Basil Blackwell 
  • Ebrey, Patricia B. (1999), The Cambridge Illustrated History of China, Cambridge University Press, ISBN 0-521-43519-6 
  • Eltis, David (1998), The Military Revolution in Sixteenth-Century Europe 
  • Grant, R.G. (2011), Battle at Sea: 3,000 Years of Naval Warfare, DK Publishing .
  • Hadden, R. Lee. 2005. "Confederate Boys and Peter Monkeys." Armchair General. January 2005. Adapted from a talk given to the Geological Society of America on 25 March 2004.
  • Hall, Bert S. (1997), Weapons and Warfare in Renaissance Europe 
  • Harding, Richard (1999), Seapower and Naval Warfare, 1650–1830, UCL Press Limited 
  • al-Hassan, Ahmad Y. (2001), „Potassium Nitrate in Arabic and Latin Sources”, History of Science and Technology in Islam, Pristupljeno 23. 7. 2007 .
  • Hobson, John M. (2004), The Eastern Origins of Western Civilisation, Cambridge University Press .
  • Janin, Hunt (2013), Mercenaries in Medieval and Renaissance Europe 
  • Johnson, Norman Gardner. „explosive”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. Chicago. 
  • Keegan, John (1993), A History of Warfare, Vintage Books 
  • Kelly, Jack (2004), Gunpowder: Alchemy, Bombards, & Pyrotechnics: The History of the Explosive that Changed the World, Basic Books, ISBN 0-465-03718-6 .
  • Khan, Iqtidar Alam (1996), „Coming of Gunpowder to the Islamic World and North India: Spotlight on the Role of the Mongols”, Journal of Asian History, 30: 41—5 .
  • Khan, Iqtidar Alam (2004), Gunpowder and Firearms: Warfare in Medieval India, Oxford University Press 
  • Khan, Iqtidar Alam (2008), Historical Dictionary of Medieval India, The Scarecrow Press, Inc., ISBN 978-0-8108-5503-8 
  • Kinard, Jeff (2007), Artillery An Illustrated History of its Impact 
  • Nagayama, Kōkan (1997), The Connoisseur's Book of Japanese Swords 
  • Konstam, Angus (2002), Renaissance War Galley 1470–1590, Osprey Publisher Ltd. .
  • Liang, Jieming (2006), Chinese Siege Warfare: Mechanical Artillery & Siege Weapons of Antiquity, Singapore, Republic of Singapore: Leong Kit Meng, ISBN 981-05-5380-3 
  • Lidin, Olaf G. (2002), Tanegashima – The Arrival of Europe in Japan, Nordic Inst of Asian Studies, ISBN 8791114128 
  • Lorge, Peter A. (2008), The Asian Military Revolution: from Gunpowder to the Bomb, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-60954-8 
  • Lu, Gwei-Djen (1988), „The Oldest Representation of a Bombard”, Technology and Culture, 29 (3): 594—605, JSTOR 3105275, S2CID 112733319, doi:10.2307/3105275 
  • McNeill, William Hardy (1992), The Rise of the West: A History of the Human Community, University of Chicago Press .
  • Morillo, Stephen (2008), War in World History: Society, Technology, and War from Ancient Times to the Present, Volume 1, To 1500, McGraw-Hill, ISBN 978-0-07-052584-9 
  • Needham, Joseph (1980), Science & Civilisation in China, 5 pt. 4, Cambridge University Press, ISBN 0-521-08573-X 
  • Needham, Joseph (1986), Science & Civilisation in China, V:7: The Gunpowder Epic, Cambridge University Press, ISBN 0-521-30358-3 .
  • Nicolle, David (1990), The Mongol Warlords: Ghengis Khan, Kublai Khan, Hulegu, Tamerlane 
  • Nolan, Cathal J. (2006), The Age of Wars of Religion, 1000–1650: an Encyclopedia of Global Warfare and Civilization, Vol 1, A-K, 1, Westport & London: Greenwood Press, ISBN 0-313-33733-0 
  • Norris, John (2003), Early Gunpowder Artillery: 1300–1600, Marlborough: The Crowood Press .
  • Partington, J. R. (1960), A History of Greek Fire and Gunpowder, Cambridge, UK: W. Heffer & Sons .
  • Partington, J. R. (1999), A History of Greek Fire and Gunpowder, Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 0-8018-5954-9 
  • Patrick, John Merton (1961), Artillery and warfare during the thirteenth and fourteenth centuries, Utah State University Press .
  • Pauly, Roger (2004), Firearms: The Life Story of a Technology, Greenwood Publishing Group .
  • Perrin, Noel (1979), Giving up the Gun, Japan's reversion to the Sword, 1543–1879Neophodna slobodna registracija, Boston: David R. Godine, ISBN 0-87923-773-2 
  • Peterson, Harold L. (1965), Arms and Armor in Colonial America: 1526–1783 
  • Petzal, David E. (2014), The Total Gun Manual (Canadian edition), WeldonOwen .
  • Phillips, Henry Prataps (2016), The History and Chronology of Gunpowder and Gunpowder Weapons (c.1000 to 1850), Notion Press 
  • Purton, Peter (2010), A History of the Late Medieval Siege, 1200–1500, Boydell Press, ISBN 978-1-84383-449-6 
  • Razso, G. (1982), From Hunyadi to Rakocki: War and Society in Late Medieval and Early Modern Hungary 
  • Robins, Benjamin (1742), New Principles of Gunnery 
  • Rose, Susan (2002), Medieval Naval Warfare 1000–1500, Routledge 
  • Roy, Kaushik (2015), Warfare in Pre-British India, Routledge 
  • Schmidtchen, Volker (1977a), "Riesengeschütze des 15. Jahrhunderts. Technische Höchstleistungen ihrer Zeit", . Technikgeschichte. 44 (2): 153—173.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) (153–157)
  • Schmidtchen, Volker (1977b), "Riesengeschütze des 15. Jahrhunderts. Technische Höchstleistungen ihrer Zeit", . Technikgeschichte. 44 (3): 213—237.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) (226–228)
  • Tran, Nhung Tuyet (2006), Viêt Nam Borderless Histories, University of Wisconsin Press .
  • Turnbull, Stephen (2003), Fighting Ships Far East (2: Japan and Korea Ad 612–1639, Osprey Publishing, ISBN 1-84176-478-7 
  • Urbanski, Tadeusz (1967), Chemistry and Technology of Explosives, III, New York: Pergamon Press .
  • Villalon, L. J. Andrew (2008), The Hundred Years War (part II): Different Vistas, Brill Academic Pub, ISBN 978-90-04-16821-3 
  • Wagner, John A. (2006), The Encyclopedia of the Hundred Years War, Westport & London: Greenwood Press, ISBN 0-313-32736-X 
  • Watson, Peter (2006), Ideas: A History of Thought and Invention, from Fire to Freud, Harper Perennial (2006), ISBN 0-06-093564-2 
  • Williams, Alan (2003), A history of the metallurgy of armour in the middle ages and the early modern period, Brill 
  • Willbanks, James H. (2004), Machine guns: an illustrated history of their impact, ABC-CLIO, Inc. 
  • Worman, Charles G. (2005), Gunsmoke and Saddle Leather: Firearms in the nineteenth-century American West, UNM Press 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]