Noam Čomski
Noam Čomski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. decembar 1928. |
Mesto rođenja | Filadelfija, SAD |
Obrazovanje | analitička filozofija |
Naučni rad | |
Polje | filozofija |
Institucija | MIT (1995 - do danas) |
Poznat po | |
Potpis | |
Zvanični veb-sajt | |
chomsky |
Avram Noam Čomski (engl. Avram Noam Chomsky; Filadelfija, 7. decembar 1928) je američki lingvista, filozof, pisac, profesor univerziteta i disident.[1] Čomski je danas najuticajniji kritički mislilac u svetu, čije polje delovanja i interesovanja obuhvata lingvistiku, informacione tehnologije, ideologiju, savremeno društvo, politički sistem, obrazovanje i niz drugih sa ovim fenomenima povezanih tema. Čomski je profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju. Zaslužan je za razvoj teorije o generativnoj gramatici, koja se smatra najvećim doprinosom lingvistici napravljenim u 20. veku. Kritičkim razmatranjem Skinerovog „Verbalnog ponašanja“, u kome je osporavao bihevioristički pristup proučavanju uma i jezika koji dominira u toku 1950-ih godina, posebno je doprineo razvoju kognitivne revolucije. Čomski je član saveta Novog Plamena, levičarskog časopisa na području bivše Jugoslavije.
Njegov naturalistički pristup proučavanju jezika imao je posebno uticaja na filozofiju jezika i uma. Utvrdio je svoju hijerarhiju i klasifikaciju formalnih jezika na osnovu njihove generativne moći.
Prema „Indeksu citata u umetnostima i humanističkim naukama“ iz 1992. godine, Čomski je u periodu od 1980. do 1992. godine bio najviše citiran živi naučnik, i osmi najcitiraniji naučnik uopšte.[2][3][4]
Otkako je započeo svoju kritiku Vijetnamskog rata Čomski je postao nadaleko poznat, posebno internacionalno, po svojoj kritici medija i politike, i to više nego po lingvističkim teorijama. Čomski je široko poznat i kao politički aktivista i kritičar spoljne politike SAD i drugih vlada. Čomski opisuje sebe kao liberalnog socijalistu i simpatizera anarhosindikalizma (član je organizacije „Industrijski radnici sveta“, IWW.)
Noam Čomski je inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti u Odeljenju društvenih nauka.[1] U svojoj knjizi „Novi militaristički humanizam“ oštro kritikuje bombardovanje Jugoslavije, jer je bilo u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ukazuje na to da je humanitarna tragedija na Kosovu počela tek posle početka bombardovanja.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Čomski je rođen u Filadelfiji, Pensilvanija. Otac mu je bio Vilijem Čomski, jevrejski naučnik i član „Industrijskih radnika sveta“ koji je poticao iz Ukrajine. Bio je profesor hebrejskog jezika, a objavio je školsko izdanje Srednjovekovne hebrejske gramatike. Njegova majka, Elzi Čomski, je došla iz današnje Belorusije, ali na nesreću njenog muža, ona je odrasla u SAD i govorila je „jednostavni njujorški engleski“. Njen prvi jezik bio je jidiš, ali Čomski kaže da je u njegovoj porodici taj jezik bio tabu, zabranjena tema.
On opisuje svoju porodicu u nekoj vrsti „jevrejskog geta“, na rascepu između tradicija jidiša i hebrejskog jezika govoreći da je pod uticajem porodice bio uronjen u hebrejsku kulturu i literaturu.
Čomski posebno opisuje tenzije koje je lično doživeo sa irskim katolicima i antisemitama sredinom tridesetih godina 20. veka. On kaže:
Ne volim da pričam o tome, ali sam odrastao sa utrobnim strahom od katolika. Znao sam da je taj strah bio iracionalan i prevazišao sam ga, ali to je jednostavno poticalo iz mog ličnog iskustva sa ulice.
Čomski pamti svoj prvi članak koji je napisao kada je imao deset godina o pretnjama širenja fašizma, praćenim padom Barselone u Španskom građanskom ratu. Od dvanaeste ili trinaeste godine on se potpunije poistovetio sa anarhističkom politikom.[6]
Kada je završio Centralnu visoku školu u Filadelfiji (u 184. klasi), 1945, Čomski je započeo studije filozofije i lingvistike na Univerzitetu u Pensilvaniji učeći od filozofa Vesta Čerčmena (West Churchman) i Nelsona Gudmena (Nelson Goodman) i lingviste Zeliga Herisa (Zellig Harris). Herisove lekcije uključivale su i njegovo otkriće transformacija kao matematičke analize strukture jezika. Čomski je za vreme studija korigovao Herisove „Metode u strukturalnoj lingvistici“. Ovo učenje kasnije je reinterpretirao kao operacije preduzete za nastanak kontekstno slobodne gramatike (izvedene iz Postproduktivnih sistema). Herisovi politički pogledi bili su osnova za formiranje svih Čomskijevih.
Godine 1951. prihvatio je nominaciju od strane Gudmena kao mlađi njegov pratilac na Univerzitetu Harvard.
Godine 1953. Čomski putuje u Evropu. Odlučio je da njegov pokušaj da formuliše strukturalnu lingvistiku ne bi uspeo zato što je jezik apstraktni generativni fenomen. Od 1955. napušta Univerzitet na Harvardu i počinje da predaje na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu narednih 19 godina. Noam se oženio lingvistkinjom Kerol Šec (Carol Schatz) i imaju dve kćerke: Avivu (1957) i Dajan (1960) i sina Herija (1967).
Prvi put je objavio svoje apstraktne analize o jeziku 1955. godine u knjizi „Sintaksičke strukture“, njegovom možda najboljem delu u lingvistici. Godine 1961. je bio imenovan kao profesor na Katedri za moderne jezike i lingvistiku (sada je to Katedra za lingvistiku i filozofiju). Čomski je u ovom periodu bio mnogo više angažovan u politici, postao je jedan od vodećih kritičara Vijetnamskog rata, objavio je i esej povodom toga „Odgovornost intelektualaca“ 1967.[7] Od tada je postao najpoznatiji po svojim političkim gledištima, političkim govorima širom sveta i napisanim brojnim knjigama. Njegova dalekosežna kritika spoljne politike SAD napravila je od njega kontroverznu ličnost.
Čomski je u prošlosti primio smrtne pretnje zbog kritike spoljne politike SAD. Bio je na listi Teodora Kacinskog određen kao meta, pa je u periodu kada je Kacinski bio moćan, Čomski morao da proverava svu svoju poštu, jer je brinuo zbog mogućeg podmetanja eksploziva. Čomski tvrdi da ponekad dobija tajnu policijsku zaštitu kad je u dvorištu Instituta za Tehnologiju u Masačusetsu, iako se on sam ne slaže sa policijskom zaštitom.[8]
Uprkos svojoj kritičnosti, Čomski je nastavio i dalje da živi u SAD, zato što i dalje veruje da je to „najveća država na svetu“. Ovaj komentar je kasnije objasnio govoreći „Procenjivanje zemlje je besmisleno i ja nikad ne bih koristio takve reči, ali to je jedan od američkih uspeha, posebno na području slobodnog govora, što je postignuto posle viševekovne borbe, čemu se treba diviti“. Čomski je potvrdio ovu kritiku shvatajući to više kao vrlinu:
Ja sam rođeni govornik i volim to kao opredeljenje... Sumnjam da su ljudi privučeni time šta je neka osoba... Ljudi su zainteresovani za način izlaganja mišljenja, zato što im je to važno. Mi ne želimo da budemo poljuljani površnim govorom, emocijama i slično.
Doprinos lingvistici[uredi | uredi izvor]
„Sintaksičke strukture“ bile su u stvari obrada njegove knjige „Logična struktura lingvističke teorije“ (1955,75) u koju uvodi transformacionu gramatiku. Teorija uključuje izgovor i ima sintaksu koju opisuje formalna gramatika, a kontekstno slobodna gramatika je proširena transformacionim pravilima. Deca imaju urođeno znanje osnovne gramatičke strukture koju poseduju svi ljudski jezici. Ovo urođeno znanje se često naziva univerzalna gramatika. U suprotnosti je s time da za formiranje znanja jezika koristimo formalnu gramatiku: sa utvrđenim nizom gramatičkih pravila i ograničenim brojem reči, ljudi su sposobni da proizvedu neograničen broj rečenica.
„Principi i parametri“ koje je Čomski proširio u svojim predavanjima u Pizi 1979, kasnije je objavljeno kao „Predavanja o vladi i vezivanju“ i strogo zahteva upotrebu univerzalne gramatike i gramatičkih principa naglašavajući da su jezici urođeni i nepromenljivi, a razlike između većine svetskih jezika mogu biti okarakterisane terminom „parametar“smeštenom u mozgu (takav je „popdrop“ parametar koji pokazuje da se npr. u engleskom uvek zahteva subjekat, dok u španskom može biti izostavljen). U ovom pogledu, detetu su, da nauči jezik potrebna leksička obeležja (reči, gramatičke morfeme i idiomi) i da determiniše usvojene sisteme parametara koji mogu biti bazirani u nekoliko ključnih primera. Brzina kojom deca uče jezik je neverovatno velika, ako imaju urođenu sposobnost da uče jezik. Slične korake pri učenju jezika preduzimaju deca širom sveta, činjenica je da prave i karakteristične greške.
Godine 1994. Čomski je formulisao „Minimalistički program“ u nameri da pojednostavi simbolički prikaz jezika. Čomskijeve ideje imale su snažan uticaj na istraživače koji su istraživali usvajanje jezika kod dece, dok neki istraživači koji rade u ovoj oblasti ne podržavaju Čomskijeve teorije.
Generativna gramatika[uredi | uredi izvor]
Čomskijev pristup sintaksi, uključujući generativnu gramatiku, proučava gramatiku kao znanje koje poseduju osobe koje govore neki jezik. Još od 1960. Čomski tvrdi da je većina našeg znanja urođena i da deca treba da nauče samo određena obeležja maternjeg jezika.[9] Urođeno lingvističko znanje se naziva univerzalna gramatika.
Iz Čomskijeve perspektive najjači dokaz za postojanje Univerzalne gramatike je činjenica da deca uspešno usvajaju maternji jezik za kratko vreme. Čomskijeve teorije su popularne posebno u SAD. Kritike su dolazile iz različitih pravaca.
Lingvisti, pristalice Čomskog oslanjaju se na intuiciju govornika na osnovu koje mogu da prepoznaju pravilnu strukturu rečenice. Stotine različitih jezika pridaje značaja literaturi generativne gramatike,[10][11][12][13][14] postojale su tendencije da se utvrde zahtevi Univerzalne gramatike koji su prihvaćeni kod malog broja jezika.
Neki psiholozi i psiholingvisti, iako simpatizeri Čomskijevog programa, nisu se slagali sa tim što Čomskijevi lingvisti ne obraćaju dovoljno pažnje na podatke iz eksperimenata izvedenih pri procesiranju jezika, a rezultat toga je da njihove teorije nisu psihološki verodostojne. Mnogo radikalnija kritika postavlja pitanje da li je neophodno posedovanje Univerzalne gramatike da bi se objasnilo usvajanje jezika kod deteta. Bilo je dosta neslaganja što se tiče generativne gramatike, na kraju se čak vodio „Lingvistički rat“ od 1960. do 1970. kada se generativno semantičko pomeranje našlo u opoziciji sa Čomskim. Danas možemo videti gramatički okvirne radove kao što su „Headdriven“ frazne strukturne gramatike, leksička funkcionalna gramatika, kombinatorna kategorijalna gramatika u potpunosti su Čomskijevski orijentisani.
Hijerarhija Čomskog[uredi | uredi izvor]
Čomski je poznat po proučavanju raznih vrsta formalnih jezika koji mogu da sadrže ključ osobina ljudskog jezika. Njegova hijerarhija podela formalnih gramatika u vrste ili grupe sa sve više izraženom moći, svaka uspešna vrsta može da stvara široki skup formalnih jezika. Interesantno je to da je Čomski dokazivao da oblikovanje nekih aspekata ljudskog jezika zahteva složeniju formalnu gramatiku (kao ona što je odmerena njegovom hijerarhijom) za razliku od drugih oblikovanja. Na primer, regularni jezik je dovoljno moćan da oblikuje morfologiju engleskog jezika, ali nije dovoljno moćan da oblikuje njenu sintaksu. Kao dodatak toga da bude relevantan u lingvistici, hijerarhija Čomskog je postala bitna u računarstvu (posebno u konstrukciji kompilatora i teoriji automata). Njegovo najpoznatije delo iz fonologije je „Zvučni obrazac engleskog jezika“ kojeg je pisao sa Morisom Halom. Iako je bilo veoma uticajno u svoje vreme, delo je razmatrano kao staromodno, zastarelo (iako je nedavno ponovo štampano) i stoga Čomski nije više ništa izdavao u fonologiji.
Teorija automata: formalni jezici i formalne gramatike |
|||
Hijerarhija Čomskog |
Gramatike |
Jezici |
Minimalni automat |
Vrsta 0 |
Neograničen |
Rekurzivno nabrojivi |
Turingova mašina |
|
nema opšte ime |
Rekurzivni |
Decider |
Vrsta 1 |
Osetljivi na kontekst |
Osetljivi na kontekst |
Linearan ograničen |
|
Indeksiran |
Indeksiran |
Ugnežđeni slog |
Vrsta 2 |
Slobodna od konteksta |
Slobodan od konteksta |
Nedeterministički pushdown |
|
Deterministička slobodna od konteksta |
Deterministička slobodna od konteksta |
Deterministički pushdown |
Vrsta 3 |
Regularna |
Regularan |
Ograničen |
Svaka kategorija gramatike ili jezika je pravi podskup kategorije direktno iznad nje.
Doprinosi psihologiji[uredi | uredi izvor]
Rad Čomskog u lingvistici je ostvario veliki uticaj na modernu psihologiju.[15] Za Čomskog, lingvistika je grana kognitivne psihologije; istinski, pravi uvid u lingvistiku podrazumeva prateće razumevanje aspekata mentalne obrade i ljudske prirode. Njegova teorija univerzalne gramatike su mnogi videli kao direktan izazov trenutno važećim biheviorističkim teorijama. Takođe, njegov rad ima velike posledice na razumevanje kako deca uče i šta zaista predstavlja sposobnost korišćenja jezika.
Čomski je 1959. publikovao uticajnu kritiku dela „Verbalno ponašanje“ Barhus Frederik Skinera. B. F. Skiner je u knjizi dao spekulativno objašnjenje jezika u funkcionalnim, biheviorističkim terminima. Termin „verbalno ponašanje“ je definisao kao naučeno ponašanje koje ima svoje karakteristične posledice, zadobijene kroz učenje ponašanja drugih, čime je stvoren mnogo širi pogled na komunikativno ponašanje od onog uobičajenog kojim se bave lingvisti. Skinerov pristup je fokusiran na okolnosti u kojima se jezik korišćen; na primer, tražiti vodu je funkcionalno drugačiji odgovor od označavanja da je nešto voda itd. Ovako funkcionalno različite vrste odgovora, koje zahtevaju u povratku odvojena objašnjenja, su dijametralno suprotne tradicionalnom mišljenju o jeziku i psiholingvističkom pristupu Čomskog. Čomski je smatrao da funkcionalističko objašnjenje ograničavajući sebe na pitanja komunikativnog čina ignoriše važna pitanja. (Čomski, „Jezik i mišljenje“ 1968). On se fokusirao na pitanja koja se tiču operacija i razvoja urođene strukture za sintaksu koja je sposobna da stvaralački organizuje, okuplja, prilagođava i kombinuje reči i fraze u razumljive iskaze.
U raspravi Čomski je naglasio da naučna primena biheviorističkog principa pri ispitivanju životinja ima velike nedostatke u objašnjavanju adekvatnosti i da je čak više delimično površna kao prikaz ljudskog verbalnog ponašanja zato što teorija ograničavajući se na spoljašnje uslove, na „što je naučeno“, ne može adekvatno da se primeni na generativnu gramatiku. Čomski se oslonio na primere brzog učenja jezika kod dece, uključujući njihovo brzo razvijanje sposobnosti sklapanja proširenih i složenih rečenica i univerzalno kreativno korišćenje pri upotrebi maternjeg jezika da bi naznačio način kojima Skinerov pogled objašnjava primerom pododredbe teorije pomoću dokaza. On je tvrdio da se za shvatanje ljudskog govornog ponašanja kao što su kreativni aspekti upotrebe jezika i razvoj jezika, najpre mora uzeti kao postulat genetički lingvistički doprinos. Pretpostavka da važni aspekti jezika su ishod univerzalne urođene sposobnosti odvija se suprotno Skinerovom radikalnom biheviorizmu.
Čomskijeva revizija Skinerove teorije iz 1959. godine je za posledicu imao više oštrih kritika, a najpoznatija kritika je bila Keneta MakKorkvodala, objavljena u raspravi „O Čomskijevoj reviziji Skinerovog Verbalnog ponašanja“ iz 1970. godine. Ovu kritiku je kasnije pojačao i proširio u radu Nejtana Stemera 1990. Ova i slične kritike uspostavile su neka gledišta koja se ne priznaju izvan okvira biheviorističke psihologije, kao na primer ona da Čomski nije posedovao adekvatno razumevanje bilo bihevioralne psihologije uopšte, kao ni razlike između Skinerove teorije i drugih varijacija te u skladu sa tim i tvrdnje da je Čomski načinio nekoliko ozbiljnih grešaka.
Tvrđeno je da Čomskijevska kritika Skinerove metodologije i osnovne pretpostavke su utrle put za „kognitivnu revoluciju“, prelaz sa biheviorizma na kognitivizam u američkoj psihologiji između pedesetih i sedamdesetih godina dvadesetog veka. U njegovom delu „Kartezijska lingvistika“ iz 1966. godine i naredna dela, Čomski je istakao objašnjenje ljudske jezičke sposobnosti koja je postala model proučavanja u nekim oblastima psihologije. Dosta toga pd današnjih pretpostavka načina rada uma potiču direktno iz ideja koje je izneo Čomski kao prvog autora modernog doba.
Postoje tri ključne ideje. Prva je da je mišljenje „kognitivno“ ili da mišljenje zapravo sadrži mentalna stanja, uverenja, sumnje i sl. Druga, on tvrdi da većina važnih osobina jezika i mišljenja su urođene. Učenje i razvoj jezika su rezultat razvijanja urođenih sklonosti koje je izazvano iskustvenim unosnim podacima spoljašnje okoline. Veza između ljudske urođene sklonosti ka jeziku i nasleđu je bila srž debate suprotstavljanja Noama Čomskog i Žana Pijažea. Iako je veza između genetičke strukture ljudi i sklonosti ka jeziku bila takođe nagoveštena u to vreme i u drugim diskusijama, još uvek smo daleko od razumevanja genetskih osnova ljudskog jezika. Delo izvedeno iz modela selektivnog učvršćivanja sinapsi ostvareno od strane Žan Pjera Šonžea, Filipa Kureža i Antoana Danšina koje nedavno usavršeno eksperimentalno i teoretski od strane Žaka Melera i Stanislasa Diena,[16] posebno u oblasti numeričke kognicije je posudilo pomoć Čomskom „nativizmu“. To, međutim, ne daje ključ o vrsti pravila koja uređuju neuronsko povezivanje da bi omogućilo jezičku sposobnost. Naredni psiholozi da bi proširili ovu generalnu „nativističku“ naučnu postavku preko jezika. Na kraju, Čomski je napravio koncept o „modularnosti“ kritičnu osobinu saznajne izgradnje mišljenja. Mišljenje je sastavljeno od polja konverzacije, specijalizovan podsistem sa ograničenim tokom međukomunikacije. Ovaj model se drastično razlikuje od starih ideja pošto svaki deo informacije u mišljenju može biti korišćen od strane bilo kog kognitivnog procesa (na primer, optičke iluzije ne mogu biti „isključene“ čak i ako se zna da su iluzije).
Pogled na kritiku naučne kulture[uredi | uredi izvor]
Čomski se ne slaže sa poststrukturalističkim i postmodernim kritikama nauke:
Proveo sam većinu života radeći na pitanjima kao što su ova, koristeći jedine metode koje sam znao, te osuđene kao što su „nauka“, „razboritost“, „logika“ i td. Ja sam prema tome čitao pismene radove sa nadom da će mi pomoći da „ prevaziđem“ ova ograničenja ili možda da preporuče potpuno različit pravac. Bojim se da sam bio razočaran. Možda je ovo moje sopstveno ograničenje. Redovno „moje oči zablistaju“ kada čitam mnogosložan govor na teme poststrukturalizama i postmodernizma; ono što razumem je uglavnom očevidnost ili greška, ali to je samo delić ukupnog broja reči. Uistinu, postoje mnoge druge stvari koje ne razumem, na primer: članke u današnjim izdanjima matematičkih fizičkih novina. Ali postoji razlika. U krajnjem slučaju, znam kako da ih razumem, u slučajevima koji me posebno zanimaju; i ja takođe znam da ljudi u ovim oblastima mogu da mi objasne kontekst na mom nivou. Suprotno ovom izgleda da niko nije sposoban da mi objasni najnovije naknadno „ovo i ono (većini slučajeva) je drugo, a ne očiglednost, greška ili brbljanje. Tako da ja ne znam kako da pođem dalje.
Čomski veruje da je nauka dobar način da se počne istorija i razumeju ljudski poslovi:
Mislim da studiranje nauke je dobar način da se stigne do oblasti kao što je istorija. Razlog je što ti učiš šta dokazi znače, učiš što je očiglednost, učiš šta i kad ima smisla kao pretpostavka, šta će biti ubedljivo. Ti analiziraš načine razumnog istraživanja, koji su mnogo bolje uspešni u nauci nego bilo gde drugo. Na drugoj strani, primenjivanje teorije relativiteta na istoriju neće te nigde dovesti. Dakle to je način mišljenja.
Čomski je tumačio kritike „bele muške nauke“ izjavljujući da su one mnogo više antisemitske i da su politički motivisani napadi na „jevrejsku fiziku“ koju su koristili nacisti da oklevetaju istraživanja izvedena od strane jevrejskih naučnika tokom nemačkog fizičkog pokreta Dojč fizik (Deutche physik):
U stvari, cela ideja „bele muške nauke“ podseća me, bojim se, na „jevrejsku fiziku“. Možda je to druga moja neadekvatnost, ali kad čitam naučne radove, ne mogu da kažem da li je antar belac ili muška osoba. Ja donekle sumnjam da bi nebelci, nemuški studenti, prijatelji i kolege s kojim radim bili bi više impresionirani sa učenjem kad im se njihovo mišljenje i razumevanje razlikuje od „bele muške nauke“ zbog njihove „kulture“ ili pola ili rase. Sumnjam da bi „iznenađenje“ bilo odgovarajuća reč za njihovu reakciju.
Uticaj Čomskog u drugim oblastima[uredi | uredi izvor]
Čomskijevski obrasci su bili korišćeni kao teorijske osnove u nekoliko drugih polja. Hijerarhija Čomskog proučava se u osnovnim računarskim naučnim kursevima, jer daje uvid u različite vrste formalnih jezika. Ova hijerarhija takođe može biti razmatrana u matematičkim izrazima i izaziva pažnju među matematičarima, posebno među kombinatoričarima. Mnogi dokazi u oblasti evolucione psihologije izvedeni su iz njegovih rezultata istraživanja.
Dobitnik Nobelove nagrade iz 1984. godine za medicinu i psihologiju, Nils K. Džern, koristio je generativni model Čomskog da objasni ljudski imunski sistem, izjednačavanjem „komponenti generativne gramatike ... sa raznim osobinama proteinskih struktura“. Naslov Džernovog stokholmskog Nobelovog predavanja je bio „Generativna gramatika imunskog sistema“.
Nim Čimpski, šimpanza koja je bila subjekat u istraživanju usvajanja jezika kod životinja na Univerzitetu Kolumbija, je nazivana po Čomskom, zbog njegovog viđenja da je usvajanje jezika jedinstvena ljudska osobina.
Politička gledišta[uredi | uredi izvor]
Čomski je bio angažovan u političkom aktivizmu tokom njegovog celog punoletnog života i izražavao je mišljenje o politici i svetskim događajima koji su bili široko navođeni, publikovani i razmatrani. Čomski je redom osuđivan da su njegovi pogledi oni koje moćni ne žele da čuju i iz ovog razloga je smatran američkim političkim otpadnikom. Ovo su njegovi karakteristični pogledi:
- Moć je uvek nelegitimna osim ako se dokaže kao legitimna. Vlast nosi breme dokaza. Ako ne može biti dokazana, treba da se skloni. Vlast koja stavlja neke iznad drugih je nezakonita pod pretpostavkom sličnom kao što je upotreba sile od strane nacije.
- Ne postoji velika razlika između robovanja i izdavanja sebe vlasniku što on naziva „ropstvom nadnice“. On ovo oseća kao napad na lični integritet koji uništava i narušava našu slobodu. On smatra da oni što rade u fabrikama trebalo bi njima i da upravljaju.
- Veoma stroga kritika spoljašnje politike SAD. Posebno, izjavio je da oseća dvostruke standarde vlade SAD, koji rezultuju masovnim kršenjem ljudskih prava. Čomski je dokazivao da dok SAD mogu propagiraju demokratiju i slobodu za sve, SAD ima istoriju promocije, potpomaganja i savezništva sa nedemokratskim i represivnim organizacijama i državama.
- On je dokazivao da masovni mediji u SAD široko služe kao deo propagande SAD vlade i korporacija, sa tri strane široko isprepletane kroz zajedničke interese. U poznatoj napomeni Volteru Lipmanu, Edvard S. Herman i Čomski su rekli da američki mediji proizvode pristanak među publikom.
- Bio je protivnik globalnog rata SAD protiv droge, tvrdeći da njegov jezik obmanjuje i upućuje na „rat protiv određenih droga“. On se zalaže za obrazovanje i prevenciju u spornom pitanju, nasuprot vojne i policijske delatnosti.
Unutrašnja politika SAD u pogledu droga ne ostvaruje svoje proklamovane ciljeve i njeni tvorci su vrlo svesni toga. Ako nije usmerena na smanjenje upotrebe supstanci, na šta je usmerena? Potpuno je jasno, iz savremenih zbivanja i istorijskih zapisa, da su te supstance bile kriminalizovane kada su povezane sa takozvanim opasnim klasama, tako da je kriminalizacija izvesnih supstanci tehnika društvene kontrole.
- Kritičan prema američkom kapitalističkom sistemu i velikom biznisu, on opisuje sebe kao slobodnog socijalistu koji saoseća sa anarhosindikalizmom i veoma je kritičan po lenjinističke grane socijalizma. On takođe veruje da vrednosti slobodnog socijaliste objašnjavaju nacionalno i moralno postojano proširivanje originalnih, nerekonstruisanih, klasičnih, liberalnih i radikalnih humanističkih ideja na industrijski kontekst. Posebno on veruje u visoko organizovano društvo zasnovano na demokratskoj kontroli zajednica i radnih mesta. On veruje da radikalne humanističke ideje njegovih dveju osnovnih moći, Bertranda Rasela i Džona Djuija, su bile ukorenjene u prosvetiteljstvu i klasičnom liberalizmu i zadržale njihovu osobinu revolucionara. On podržava poglede koji mogu biti sažeti kao antiratni, ali ne strogo pacifistički. On je značajno bio protiv Vijetnamskog rata i mnogih drugih ratova u svom životu. Međutim, ustanovio je da učešće SAD u Drugom svetskom ratu je verovatno bilo opravdano, sa rizikom da poželjan ishod bude kraj ili da spreči rat kroz raniju demokratiju. Posebno veruje da je bacanje nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki bilo „među najužasnijim zločinima u istoriji“.[18]
- Imao je široke pogleda na slobodu govora, posebno u masovnim medijima; protivio se cenzuri i odbijao da preduzme zakonske korake protiv onih koji su ga možda oklevetali.
Čomski je učestalo izjavljivao da ne postoji veza između njegovog rada u lingvistici i njegovih političkih pogleda i on je kritičar ideje da stručna rasprava o političkim temama zahteva znanje na akademskim poljima. U intervjuu iz 1969. rekao je da što se tiče veze između njegove politike i rada u lingvistici:
Još uvek osećam u sebi da postoji neka vrsta beznačajne veze. Ne bih želeo da preterujem ali smatram da to nešto meni znači najmanje. Mislim da bilo čije političke ideje ili njihove ideje socijalne organizacije moraju biti ukorenjene konačno u nekom konceptu ljudske prirode i ljudskih potreba.
Dvadesetog septembra 2006. venecuelanski predsednik Hugo Čavez preporučio je knjigu Čomskog pod naslovom „Vođstvo ili opstanak: Američko traganje za globalnom nadmoći“ tokom njegovog govora na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Čavez je izjavio da je to dobra knjiga za čitanje zato što pokazuje zašto je Amerika najveća opasnost za svetski mir, što je prouzrokovalo dugotrajni aplauz od većine na tom sastanku. Sarađivao je i sa filozofom Ivanom Vučkovićem sa kojim je uradio i jedan kraći intervju[19] a zatim je i podržao borbu za očuvanje filozofije u srednjim školama u Srbiji.
Kritike političke delatnosti Noama Čomskog[uredi | uredi izvor]
Uprkos njegovom jevrejskom nasleđu Čomski je bio optužen za antisemitizam u vezi sa njegovom umešanošću u aferu Forison. Naslovna strana jednog magazina je navela kao dokaz Čomskijevskog antisemitizma njegovu izjavu 2002. godine palestinskoj solidarnoj grupi koja je trajala tokom njegovog života, Jevreji u Ujedinjenim nacijama su predloženi od ugnjetavane manjine do privilegovanih i uticajnih. Kao odgovoran na ovu optužbu Čomski je žalio zbog toga šta je opisao kao težnju desnog krila Jevreja da označi kritiku, a izraelskoj politici kao antisemitskoj što se tiče tužbe u vezi sa Forison aferom, on je dokazivao da su oni bili ograničeni pravom na odbranu slobodnog objašnjenja nekoga koji se ne slaže, i ta kritika je prema tome izložena ovoj ograničenoj odbrani različitim interpretacijama. Čomskijevska kritika naročito potvrđuje da se Čomskijevska odbrana kreće preko odbrane njegovog slobodnog govora do odbrane njegovog karaktera, profesionalnog statusa i zakonite stipendije njegovog rada. Čomski je odgovorio na optužbe „da su zaključci o aferi Forison suprotni pogledima koje podržava i koje često iskazuje u štampi (na primer, u knjizi „Mir na Srednjem istoku“, gde opisuje holokaust kao najfanatičniji nastup kolektivnog ludila u ljudskoj istoriji“).
U kasnim 1970im godinama optužen je kao apologeta Crvenih Kmera, kada su on i Edvard Herman izneli optužbu da su izveštaji o kambodžanskom genocidu, poznatom i kao „Polja smrti“, objavljeni u zapadnim medijima bili antikomunistička propaganda.
Izjavljivao je više puta kako se ljudi mogu sa pravom protiviti njegovom radu na Masačusetskom institutu za tehnologiju koji je najveći neprofitabilni vojni preduzimač SAD i 12. vojni preduzimač uopšte. Čomski je tvrdio da je bilo nemoguće u to vreme za Institut i njegove istraživače da pokidaju veze sa vojnoindustrijskim kompleksom i da nastavi da nesmetano funkcioniše. I danas, on stoji na stanovištu koje je izneo tada: „univerziteti sa odsecima koji rade na ratovanju bakterijama trebalo bi da rade otvoreno, otvaranjem odseka za smrt. Njegova namera je bila da obavesti obično stanovništvo o tome šta se dešava, tako da individue mogu da donesu nesmetanu odluku o svom daljem ponašanju“.
Akademski uspesi, nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]
U proleće 1969 god. on je držao predavanja o Džonu Loku na Oksfordskom Univerzitetu; u januaru 1970. godine držao je memorijalna predavanja o Bertrandu Raselu na Kembridžskom Univerzitetu; 1972. godine u Nju Delhiju Memorijalno predavanje o Nehruu; 1977. godine predavanje o Hajzingu u Lajdenu; 1988. godine predavanje Maseja na Univerzitetu Toronta pod naslovom „Neophodna iluzija: smišljena kontrola u demokratskom društvu“; 1977 god. memorijalno predavanje Dejvija u Kejp Taunu, o akademskoj slobodi, pored mnogih drugih. Noam Čomski je primio mnoge počasne diplome od najprestižnijih univerziteta širom sveta. Član je mnogih profesionalnih i naučnih društava u SAD i u drugim zemljama.[1] Čomski je izglasan za vodećeg živog javnog intelektualca u 2005. godine globalnom glasanju intelektualaca kojem je upravljao britanski magazin „Prospekt“. On je reagovao, govoreći „Ne obraćam mnogo pažnje na glasanja“. Na listi koju je sastavio magazin „Novi politički lider“ 2006. Čomski je izglasan kao sedmi na listi „Heroja našeg vremena“.
Njegov rad[uredi | uredi izvor]
1955. godine je u Masačusetsu na Institutu za Tehnologiju razvio svoju teoriju o generativnoj gramatici koja je rezultovala naučnim proučavanjem jezika. Prvi put je objavio svoje apstraktne analize o jeziku 1955. godine u svojoj doktorskoj disertaciji, a posle toga 1957. godine u knjizi „Sintaksičke strukture“.
Čomski kao osnovu proučavanja jezika ne uzima glas kao ostali lingvisti nego prostu rečenicu, i od te osnove razvija svoje argumente da se bezbrojnim sintaksičkim kombinacijama mogu stvarati na osnovu značenja složeni nizovi pravila. Rad na generativnoj gramatici razvio je kod njega interesovanje i za modernu logiku i matematiku. Tako su transformacioni ili generativni lingvisti imali uticaj i na psiholingvistiku a naročito na proučavanje jezika dece. 1994. godine Čomski je formulisao „Minimalistički program“ u nameri da pojednostavi simbolički prikaz jezika.
Pored lingvistike od 1965. godine Čomski je postao jedan od vodećih kritičara američke spoljne politike počevši od Vijetnama pa sve do američke invazije na Irak. U svojoj knjizi „Novi militaristički humanizam“ oštro kritikuje bombardovanje Jugoslavije jer je bila u suprotnosti sa Međunarodnim pravom i ukazuje na to da je humanitarna tragedija na Kosovu, u stvari počela tek posle početka bombardovanja. A u svom kontroverznom bestseleru „09.11“ u kojem analizira napad na Svetski trgovinski centar u Njujorku Sjedinjene Američke Države naziva vodećom terorističkom zemljom.
Ostala važnija dela[uredi | uredi izvor]
- 1968. — Glasovni modeli u engleskom
- 1972. — Jezik i um
- 1972. - Studije o semantičkoj i generativnoj gramatici
- 1986. — Znanje o jeziku
- 1974. — Mir na Srednjem istoku?
- 1969. — Američka moć i Novi mandarini
- 1998. — Profit nad ljudima
- 2000. — Lupeška država
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „NOAM L. ČOMSKI”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 29. 1. 2024.
- ^ (MIT News Office), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ "According to a recent survey by the Institute for Scientific Information, only Marx, Lenin, Shakespeare, Aristotle, the Bible, Plato, and Freud are cited more often in academic journals than Chomsky, who edges out Hegel and Cicero." Samuel Hughes, The Pennsylvania Gazette, July/August, 2001 [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Robinson, Paul (February 25, 1979). The Chomsky Problem; Chomsky. New York Times: "Judged in terms of the power, range, novelty and influence of his thought, Noam Chomsky is arguably the most important intellectual alive today. He is also a disturbingly divided intellectual."
- ^ Brian Lamb "Book TV: Interview with Noam Chomsky", June 1, 2000 Book TV C-Span
- ^ Harry Kreisler "Conversations with History; Institute of International Studies, UC Berkeley: Interview with Noam Chomsky" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2017), March 22, 2002
- ^ New York Review of Books, Special Supplement, February 23, 1967
- ^ "The Cutting Edge of the Political Left", March 13, 2006 The Hour CBC
- ^ Chomsky, Noam (1965). Aspects of the Theory of Syntax. MIT Press.
- ^ Huang, Cheng-Teh James (1982). „Logical relations in Chinese and the theory of grammar”. MIT PhD dissertation. Available online [2].
- ^ Matthews, G.H. (1965). Hidatsa Syntax. Mouton.
- ^ Platero, Paul Randolph (1978). „Missing noun phrases in Navajo”. MIT PhD dissertation. Available online [3].
- ^ Schütze, Carson T. (1993). „Towards a Minimalist Account of Quirky Case and Licensing in Icelandic”. MIT Working Papers in Linguistics 19. Available online [4], Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Bhatt, Rajesh (1997). „Matching Effects and the Syntax-Morphology Interface: Evidence from Hindi Correlatives”. MIT Working Papers in Linguistics 31. Available online [5].
- ^ The Cognitive Science Millennium Project, Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ Changeux, Jean-Pierre; Courrége, Philippe; Danchin, Antoine (oktobar 1973). „A Theory of the Epigenesis of Neuronal Networks by Selective Stabilization of Synapses” (PDF). PNAS. Pristupljeno 4. 9. 2007.
- ^ Chomsky, Noam (8. 2. 2002). „DRCNet Interview: Noam Chomsky”. DRCNet. Pristupljeno 27. 7. 2007. Spoljašnja veza u
|publisher=
(pomoć) - ^ An Exchange on "The Responsibility of Intellectuals", Noam Chomsky debates with Fryar Calhoun, E. B. Murray, and Arthur Dorfman Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. maj 2008), Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ Bukvić, Dimitrije. „Filozof iz Bora u prepisci sa Čomskim”. Politika Online. Pristupljeno 2024-05-03.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chomsky, Noam (1965). Aspects of the Theory of Syntax. MIT Press.
- Matthews, G.H. (1965). Hidatsa Syntax. Mouton.
- Adams, Tim (30. 11. 2003). „Noam Chomsky: Thorn in America's side”. the Guardian. Pristupljeno 8. 5. 2016.
- Aeschimann, Eric (31. 5. 2010). „Chomsky s'est exposé, il est donc une cible désignée”. Libération (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 26. 09. 2012. g. Pristupljeno 8. 6. 2010. „Chomsky a été violemment blessé du fait qu'une partie des intellectuels français aient pu le croire en accord avec Faurisson, en contradiction avec tous ses engagements et toute sa vie.”
- Albert, Michael (2006). Remembering Tomorrow: From the politics of opposition to what we are for. Seven Stories Press. str. 97–99. ISBN 978-158322742-8.
- Antony, Louise M.; Hornstein, Norbert, ur. (2003). Chomsky and His Critics. Malden, MA: Blackwell Publishing. str. 295. ISBN 978-0-631-20021-5 — preko Internet Archive.
- „Archbishop Desmond Tutu to speak to Litndeb”. 9. 1. 2009. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 10. 5. 2016.
- „Author, activist Noam Chomsky to receive award”. University of Wisconsin–Madison. 29. 3. 2010. Pristupljeno 10. 5. 2016.
- Baroni, M.; Callegari, L., ur. (1982). Musical grammars and computer analysis. Firenze: Leo S. Olschki Editore. str. 201—218. ISBN 978-882223229-8.
- Barsky, Robert F. (1997). Noam Chomsky: A Life of Dissent. Cambridge, MA: MIT Press. ISBN 978-0-262-02418-1.
- Barsky, Robert F. (2007). The Chomsky Effect: A Radical Works Beyond the Ivory Tower. MIT Press. str. 107. ISBN 978-026202624-6 — preko Internet Archive.
- Baughman, Judith S.; Bondi, Victor; Layman, Richard; McConnell, Tandy; Tompkins, Vincent, ur. (2006). „Noam Chomsky”. American Decades. Detroit, MI: Gale.
- Birnbaum, Jean (3. 6. 2010). „Chomsky à Paris: chronique d'un malentendu”. Le Monde des Livres. Le Monde (na jeziku: francuski). Pristupljeno 8. 6. 2010. „Le pays de Descartes ignore largement ce rationaliste, la patrie des Lumières se dérobe à ce militant de l'émancipation. Il le sait, et c'est pourquoi il n'y avait pas mis les pieds depuis un quart de siècle.”
- Bobanović, Paula (14. 4. 2018). „Chomsky: Hrvati, Srbi i Bošnjaci govore isti jezik” [Chomsky: Croats, Serbs and Bosniaks Speak the Same Language]. Express.hr (na jeziku: srpskohrvatski). Zagreb. Arhivirano iz originala 7. 8. 2018. g. Pristupljeno 9. 7. 2018.
- Boden, Margaret A. (2006). Mind As Machine: a History of Cognitive Science. Oxford University Press. ISBN 978-019924144-6 — preko Internet Archive.
- de Bot, Kees (2015). A History of Applied Linguistics: From 1980 to the Present. Routledge. ISBN 978-113882065-4.
- Braun, Stuart (2018). „Dissident intellectual Noam Chomsky at 90”. Deutsche Welle.
- „British Academy announces 2014 prize and medal winners”. British Academy. 24. 7. 2014. Pristupljeno 30. 7. 2017.
- Bronner, Ethan (17. 5. 2010). „Israel Roiled After Chomsky Barred From West Bank”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 4. 5. 2016.
- Burris, Greg (11. 8. 2013). „What the Chomsky-Žižek debate tells us about Snowden's NSA revelations”. The Guardian.
- Butterfield, Andrew; Ngondi, Gerard Ekembe; Kerr, Anne, ur. (2016). „Chomsky hierarchy”. A Dictionary of Computer Science. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-968897-5.
- Campbell, Duncan (18. 10. 2005). „Chomsky is voted world's top public intellectual”. The Guardian. ISSN 0261-3077.
- „Chomsky”. inventio-musikverlag.de. Arhivirano iz originala 5. 8. 2016. g. Pristupljeno 11. 5. 2016.
- „Chomsky Amid the Philosophers”. University of East Anglia. Pristupljeno 8. 1. 2014.
- „Chomsky Is Citation Champ”. MIT Tech Talk. 36 (27). 15. 4. 1992. Pristupljeno 21. 9. 2019 — preko MIT News.
- „Chomsky is Citation Champ”. MIT. 15. 4. 1992. Pristupljeno 3. 9. 2007.
- Chomsky, Noam. „The 'Chomskyan Era' (excerpted from The Architecture of Language)”. Chomsky.info. Pristupljeno 3. 1. 2017.
- Chomsky, Noam (1991). Kasher, Asa, ur. Linguistics and Cognitive Science: Problems and Mysteries. Oxford: Blackwell. str. 50.
- Chomsky, Noam (1996). Class Warfare: Interviews with David Barsamian. Pluto Press. str. 135—136. ISBN 978-074531137-1.
- Chomsky, Noam (18. 5. 2016). „Is the US Ready for Socialism? An Interview With Noam Chomsky”. Truthout. Intervju sa C.J. Polychroniou. Pristupljeno 19. 7. 2019. also available, in part, on chomsky.info.
- „Chomsky: Saudi Arabia is the "Center of Radical Islamic Extremism" Now Spreading Among Sunni Muslims”. Democracy Now!. 17. 5. 2016.
- Christiansen, Morten H.; Chater, Nick (oktobar 2010). „Language as shaped by the brain”. Behavioral and Brain Sciences. 31 (5): 489—509. ISSN 1469-1825. PMID 18826669. doi:10.1017/S0140525X08004998.
- Cipriani, Enrico (2016). „Some reflections on Chomsky's notion of reference”. Linguistics Beyond and within. 2: 44—60. doi:10.31743/lingbaw.5637 .
- Cohn, Werner (1995) [First published 1985]. Partners in Hate: Noam Chomsky and the Holocaust Deniers. Cambridge, MA: Avukah Press. ISBN 978-0-9645897-0-4.
- Cowley, Jason (22. 5. 2006). „New Statesman – Heroes of our time – the top 50”. New Statesman. Arhivirano iz originala 27. 12. 2006. g. Pristupljeno 9. 12. 2015.
- Davis, Martin; Weyuker, Elaine J.; Sigal, Ron (1994). Computability, complexity, and languages: fundamentals of theoretical computer science (2nd izd.). Boston: Academic Press, Harcourt, Brace. str. 327. ISBN 978-0-12-206382-4 — preko Internet Archive.
- „Denied Entry: Israel Blocks Noam Chomsky from Entering West Bank to Deliver Speech”. Democracy Now!. 17. 5. 2010. Pristupljeno 4. 5. 2016.
- Dovey, Dana (7. 12. 2015). „Noam Chomsky's Theory Of Universal Grammar Is Right; It's Hardwired Into Our Brains”. Medical Daily. Pristupljeno 4. 8. 2017.
- „The Erdös Number Project”. Oakland University. 21. 11. 2017. Pristupljeno 18. 12. 2017.
- „Erich-Fromm-Preis: Noam Chomsky in Stuttgart geehrt”. Stuttgarter Zeitung (na jeziku: nemački). Deutsche Presse-Agentur. 23. 3. 2010. Pristupljeno 22. 8. 2019.
- Evans, Nicholas; Levinson, Stephen C. (oktobar 2009). „The myth of language universals: Language diversity and its importance for cognitive science”. Behavioral and Brain Sciences. 32 (5): 429—448. ISSN 1469-1825. PMID 19857320. doi:10.1017/S0140525X0999094X .
- Feinberg, Harriet (februar 1999). „Elsie Chomsky: A Life in Jewish Education” (PDF). Cambridge, Mass.: Brandeis University. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 5. 2008. g. Pristupljeno 10. 1. 2019.
- Ferguson, Joe. „Tickets on sale for Tucson talk on nuclear war with Noam Chomsky, Daniel Ellsberg”. Arizona Daily Star. Pristupljeno 27. 7. 2018.
- Fernald, Anne; Marchman, Virginia A. (2006). „Language learning in infancy”. Ur.: Traxler, Matthew; Gernsbacher, Morton Ann. Handbook of Psycholinguistics. Academic Press. str. 1027—1071. ISBN 978-008046641-5.
- Flint, Anthony (19. 11. 1995). „Divided Legacy”. The Boston Globe. str. 25. ISSN 0743-1791. ProQuest 290754647.
- Flood, Alison (24. 2. 2020). „As Hay festival opens in the UAE, authors condemn free speech abuses”. The Guardian. Pristupljeno 24. 2. 2020.
- Fox, Margalit (5. 12. 1998). „A Changed Noam Chomsky Simplifies”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 22. 2. 2016.
- Friesen, Norm (10. 12. 2017). The Textbook and the Lecture: Education in the Age of New Media. Johns Hopkins University Press. ISBN 978-142142434-7.
- Fulton, Scott M., III (20. 3. 2007). „John W. Backus (1924–2007)”. BetaNews.
- Gendzier, Irene (2017). „15: Noam Chomsky and the Question of Palestine/Israel: Bearing Witness”. Ur.: McGilvray, James. The Cambridge Companion to Chomsky (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 314—329. ISBN 978-131673875-7.
- Glaser, John (18. 11. 2012). „It is not a war. It is murder”. antiwar.com. Arhivirano iz originala 8. 11. 2017. g. Pristupljeno 13. 6. 2019.
- Gold, Daniel M. (28. 1. 2016). „Review: Noam Chomsky Focuses on Financial Inequality in 'Requiem for the American Dream'”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 1. 6. 2016.
- Gould, S. J. (1981). Official Transcript for Gould's deposition in McLean v. Arkansas.
- Graham, George (2019). „Behaviorism”. Ur.: Zalta, Edward N. Stanford Encyclopedia of Philosophy (Spring 2019 izd.). Metaphysics Research Lab, Stanford University.
- Greif, Mark (2015). The Age of the Crisis of Man: Thought and Fiction in America, 1933–1973. Princeton, N.J.: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-14639-3.
- Hamans, Camiel; Seuren, Pieter A. M. (2010). „Chomsky in search of a pedigree”. Ur.: Kibbee, Douglas A. Chomskyan (R)evolutions. John Benjamins. str. 377—394. ISBN 978-902721169-9.
- Harbord, Shaun (1994). „Extracts form 'An historian's appraisal of the political writings of Noam Chomsky'”. Ur.: Otero, Carlos Peregrín. Noam Chomsky: Critical Assessments, Volumes 2–3. Taylor & Francis. str. 487. ISBN 978-0-415-10694-8.
- Harlow, S. J. (2010). „Transformational Grammar: Evolution”. Ur.: Barber, Alex; Stainton, Robert J. Concise Encyclopedia of Philosophy of Language and Linguistics. Elsevier. str. 752–770. ISBN 978-0-08-096501-7 — preko Internet Archive.
- Harris, R. Allen (2010). „Chomsky's other Revolution”. Ur.: Kibbee, Douglas A. Chomskyan (R)evolutions. Amsterdam and Philadelphia, PA: John Benjamins Publishing Company. str. 237–265. ISBN 978-90-272-1169-9 — preko Internet Archive.
- Harwood, Lori (21. 11. 2016). „Noam Chomsky to Teach Politics Course In Spring”. UA News.
- Hjelmslev, Louis (1969) [First published 1943]. Prolegomena to a Theory of Language. University of Wisconsin Press. ISBN 029902470-9.
- „Honorary Members of IAPTI”. International Association of Professional Translators and Interpreters. Arhivirano iz originala 18. 1. 2017. g. Pristupljeno 26. 12. 2016.
- „Honors & Awards”. Soundings. jesen 2002. Pristupljeno 12. 5. 2016.
- Hornstein, Norbert (2003). „Minimalist Program”. International Encyclopedia of Linguistics. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513977-8.
- Horowitz, David (26. 9. 2001). „The Sick Mind of Noam Chomsky”. Salon. Arhivirano iz originala 6. 5. 2013. g.
- Hudson, John (13. 8. 2013). „Exclusive: After Multiple Denials, CIA Admits to Snooping on Noam Chomsky”. Foreign Policy. Pristupljeno 7. 12. 2016.
- Huxley, John (2. 6. 2011). „Sydney Peace Prize goes to Chomsky”. The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 23. 12. 2015.
- „IEEE Computer Society Magazine Honors Artificial Intelligence Leaders”. Digital Journal. 24. 8. 2011.
- „Interview: Noam Chomsky Speaks Out On Education and Power”. Soundtracksforthem. 20. 9. 2005. Arhivirano iz originala 13. 5. 2011. g. Pristupljeno 10. 5. 2016.
- „Israel: Chomsky ban 'big mistake'”. Al Jazeera. 20. 5. 2010. Pristupljeno 4. 5. 2016.
- „IWW Biography”. Industrial Workers of the World. Arhivirano iz originala 17. 3. 2016. g. Pristupljeno 9. 5. 2016.
- Jaggi, Maya (20. 1. 2001). „Conscience of a nation”. The Guardian. Arhivirano iz originala 11. 1. 2015. g. Pristupljeno 11. 5. 2016.
- „Jamia Millia Islamia named a complex honoring Noam Chomsky”. Jamia Millia Islamia. 3. 5. 2007. Pristupljeno 3. 5. 2007.
- Kalman, Matthew (19. 1. 2014). „Palestinians Divided Over Boycott of Israeli Universities”. The New York Times. ISSN 0362-4331.
- Kay, Jonathan (12. 5. 2011). „The Monomania of an Anti-American Prophet”. Commentary. Arhivirano iz originala 7. 1. 2016. g.
- Keller, Katherine (12. 11. 2007). „Writer, Creator, Journalist, and Uppity Woman: Ann Nocenti”. Sequential Tart.
- Knight, Chris (2016). Decoding Chomsky: Science and Revolutionary Politics. Yale University Press. ISBN 978-030022876-2.
- Knight, Chris (12. 3. 2018). „When the Pentagon Looked to Chomsky's Linguistics for their Weapons Systems”. 3 Quarks Daily.
- Knuth, Donald (2002). „Preface”. Selected Papers on Computer Languages. Center for the Study of Language and Information. ISBN 978-1-57586-381-8.
- Knuth, Donald E. (2003). „Preface: a mathematical theory of language in which I could use a computer programmer's intuition”. Selected Papers on Computer Languages. str. 1. ISBN 1-57586-382-0 — preko Internet Archive.
- Knuth: Selected Papers on Computer Languages. Stanford University. 2003. ISBN 157586381-2. Arhivirano iz originala 20. 08. 2018. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Koerner, E. F. K. (1978). „Towards a historiography of linguistics”. Toward a Historiography of Linguistics: Selected Essays. John Benjamins. str. 21—54.
- Koerner, E. F. K. (1983). „The Chomskyan 'revolution' and its historiography: a few critical remarks”. Language & Communication. 3 (2): 147—169. doi:10.1016/0271-5309(83)90012-5.
- „Lecture 6: Evolutionary Psychology, Problem Solving, and 'Machiavellian' Intelligence”. School of Psychology, Massey University. 1996. Arhivirano iz originala 17. 1. 2007. g. Pristupljeno 4. 9. 2007.
- „Let me introduce myself – leafcutter bee Megachile chomskyi from Texas”. Pensoft. Pristupljeno 10. 5. 2016.
- Lukes, Steven (7. 11. 1980). „Chomsky's betrayal of truths” (PDF). The Times Higher Education Supplement (THES). Arhivirano (PDF) iz originala 12. 4. 2019. g. Pristupljeno 7. 3. 2018 — preko libcom.org.
- Lyons, John (1978). Noam Chomsky (revised izd.). Harmondsworth: Penguin. ISBN 978-0-14-004370-9 — preko Internet Archive.
- MacCorquodale, Kenneth (januar 1970). „On Chomsky's review of Skinner's Verbal Behavior”. Journal of the Experimental Analysis of Behavior. 13 (1): 83—99. ISSN 0022-5002. PMC 1333660 . doi:10.1901/jeab.1970.13-83.
- Mace, Mikayla. „Linguist Noam Chomsky joins University of Arizona faculty”. Arizona Daily Star. Pristupljeno 27. 7. 2018.
- Macintyre, Donald (17. 5. 2010). „Chomsky refused entry into West Bank”. The Independent. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- McGilvray, James (2014). Chomsky: Language, Mind, Politics (second izd.). Cambridge: Polity. ISBN 978-0-7456-4989-4.
- McNeill, David (22. 2. 2014). „Noam Chomsky: Truth to power”. The Japan Times.
- Milne, Seumas (7. 11. 2009). „'US foreign policy is straight out of the mafia'”. The Guardian.
- Nettelfield, Lara J. (2010). Courting Democracy in Bosnia and Herzegovina. Cambridge University Press. ISBN 978-052176380-6.
- „Nikolić uručio Sretenjsko ordenje”. Politika. 15. 2. 2015. Pristupljeno 27. 1. 2021.
- „Noam Chomsky”. MIT Linguistics Program. 2002. Pristupljeno 3. 1. 2017 — preko chomsky.info.
- „Noam Chomsky”. Contemporary Authors Online. Biography in Context. Detroit, MI: Gale. 2016.
- „Noam Chomsky Awarded 2011 US Peace Prize”. US Memorial Peace Foundation. Pristupljeno 7. 1. 2020.
- „Noam Chomsky Joins NAPF Advisory Council”. Nuclear Age Peace Foundation. 1. 3. 2014. Pristupljeno 27. 7. 2018.
- „Noam Chomsky on Life & Love: Still Going at 86, Renowned Dissident is Newly Married”. Democracy Now!. 3. 3. 2015. Pristupljeno 11. 5. 2016.
- O'Grady, Cathleen (8. 6. 2015). „MIT claims to have found a "language universal" that ties all languages together”. Ars Technica. doi:10.1073/pnas.1502134112.
- „The one hundred most influential works in cognitive science”. Center for Cognitive Sciences, Minnesota State University. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- Ortiz, Aimee (28. 8. 2017). „Chomsky joins University of Arizona faculty”. The Boston Globe. Arhivirano iz originala 20. 12. 2018. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Otero, Carlos Peregrín (2003). „Editor's notes to Selection 4 ("Perspectives on language and mind")”. Chomsky on Democracy & Education. Od strane Chomsky, Noam. Otero, Carlos Peregrín, ur. Psychology Press. str. 416. ISBN 978-041592632-4.
- Páez, Nadia (2019). „Systematics of Huicundomantis, a new subgenus of Pristimantis (Anura, Strabomantidae) with extraordinary cryptic diversity and eleven new species”. ZooKeys (868): 1—112. ISSN 1313-2970. PMC 6687670 . PMID 31406482. doi:10.3897/zookeys.868.26766.
- Partee, Barbara H. (2015). „Asking What a Meaning Does: David Lewis's Contribution to Semantics”. Ur.: Loewer, Barry; Schaffer, Jonathan. A Companion to David Lewis. Blackwell Companions to Philosophy. John Wiley & Sons, Inc. ISBN 978-111838818-1.
- Persson, Ingmar; LaFollette, Hugh, ur. (2013). The Blackwell Guide to Ethical Theory (2nd izd.). John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-51426-9.
- Pilkington, Ed (16. 5. 2010). „Noam Chomsky barred by Israelis from lecturing in Palestinian West Bank”. The Guardian. Pristupljeno 4. 5. 2016.
- „Press release: Séan MacBride Peace Prize 2017” (PDF). Berlin: International Peace Bureau. 6. 9. 2017. Pristupljeno 9. 12. 2017.
- Prickett, Stephen (2002). Narrative, Religion and Science: Fundamentalism Versus Irony, 1700–1999. Cambridge University Press. str. 234. ISBN 978-0-521-00983-6 — preko Internet Archive.
- „Prospect/FP Top 100 Public Intellectuals Results”. Foreign Policy. 15. 10. 2005. Arhivirano iz originala 25. 10. 2005. g. Pristupljeno 30. 11. 2015.
- Pullum, Geoffrey; Scholz, Barbara (2002). „Empirical assessment of stimulus poverty arguments” (PDF). The Linguistic Review. 18 (1–2): 9—50. S2CID 143735248. doi:10.1515/tlir.19.1-2.9. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 02. 2021. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Rabbani, Mouin (2012). „Reflections on a Lifetime of Engagement with Zionism, the Palestine Question, and American Empire: An Interview with Noam Chomsky”. Journal of Palestine Studies. 41 (3): 92—120. doi:10.1525/jps.2012.XLI.3.92. Arhivirano iz originala 3. 8. 2012. g.
- Radick, Gregory (2007). The Simian Tongue: The Long Debate about Animal Language. University of Chicago Press. ISBN 978-022670224-7 — preko Internet Archive.
- Rai, Milan (1995). Chomsky's Politics. Verso. ISBN 978-1-85984-011-5 — preko Internet Archive.
- Robinson, Paul (25. 2. 1979). „The Chomsky Problem”. The New York Times. ISSN 0362-4331.
- Rohrmeier, Martin (2007). Spyridis, Georgaki; Kouroupetroglou, Anagnostopoulou, ur. „A generative grammar approach to diatonic harmonic structure” (PDF). Proceedings of the 4th Sound and Music Computing Conference: 97—100.
- Ruiter, J. P. de; Levinson, Stephen C. (oktobar 2010). „A biological infrastructure for communication underlies the cultural evolution of languages”. Behavioral and Brain Sciences. 31 (5): 518. ISSN 1469-1825. doi:10.1017/S0140525X08005086.
- „SASA Member”. Serbian Academy of Sciences and Arts. 30. 10. 2003. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g.
- Searle, John R. (29. 6. 1972). „A Special Supplement: Chomsky's Revolution in Linguistics”. The New York Review of Books.
- Sengupta, Kim (12. 5. 2015). „Turkey and Saudi Arabia alarm the West by backing Islamist extremists the Americans had bombed in Syria”. The Independent. Arhivirano iz originala 13. 05. 2015. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Seuren, Pieter A. M. (1998). Western linguistics: An historical introduction. Wiley-Blackwell. ISBN 0-631-20891-7.
- Sipser, Michael (1997). Introduction to the Theory of Computation. PWS Publishing. ISBN 978-0-534-94728-6 — preko Internet Archive.
- Slife, Brent D. (1993). Time and Psychological Explanation: The Spectacle of Spain's Tourist Boom and the Reinvention of Difference. SUNY Press. str. 115. ISBN 978-0-7914-1469-9 — preko Internet Archive.
- Smith, Neil (2004). Chomsky: Ideas and Ideals. Cambridge University Press. str. 185. ISBN 978-052154688-1 — preko Internet Archive.
- Soderqvist, Thomas (2003). Science as Autobiography: The Troubled Life of Niels Jern. Yale University Press. str. 284. ISBN 978-0-300-09441-1.
- Sperlich, Wolfgang B. (2006). Noam Chomsky. Reaktion Books. ISBN 978-1-86189-269-0 — preko Internet Archive.
- Steedman, Mark J. (1. 10. 1984). „A Generative Grammar for Jazz Chord Sequences”. Music Perception. 2 (1): 52—77. JSTOR 40285282. doi:10.2307/40285282.
- Swartz, Aaron (15. 5. 2006). „The Book That Changed My Life”. Raw Thought. Pristupljeno 8. 1. 2014.
- Szabó, Zoltán Gendler (2010). „Chomsky, Noam Avram (1928–)”. Ur.: Shook, John R. The Dictionary of Modern American Philosophers. Continuum. ISBN 978-0-19-975466-3.
- Tanenhaus, Sam (31. 10. 2016). „Noam Chomsky and the Bicycle Theory”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 31. 10. 2016.
- Thornbury, Scott (2006). An A–Z of ELT (Methodology). Oxford: Macmillan Education. str. 234. ISBN 978-140507063-8.
- Tomasello, Michael (januar 1995). „Language is not an instinct”. Cognitive Development. 10 (1): 131—156. ISSN 0885-2014. doi:10.1016/0885-2014(95)90021-7.
- Tomasello, Michael (2003). Constructing a Language: A Usage-Based Theory of Language Acquisition. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01030-7.
- Tomasello, Michael (oktobar 2009). „Universal grammar is dead”. Behavioral and Brain Sciences. 32 (5): 470—471. ISSN 1469-1825. S2CID 144188188. doi:10.1017/S0140525X09990744.
- „Tool Module: Chomsky's Universal Grammar”. The Brain From Top To Bottom. McGill University. Pristupljeno 24. 12. 2015.
- Tymoczko, Tom; Henle, Jim (8. 4. 2004). Sweet Reason: A Field Guide to Modern Logic. Springer Science & Business Media. str. 101. ISBN 978-0-387-98930-3.
- „U.S., Britain ignored 'culture of terrorism': Chomsky”. The Hindu. 4. 11. 2001. Arhivirano iz originala 24. 12. 2016. g. Pristupljeno 21. 3. 2016.
- „Viggo Mortensen's Spoken Word & Music CDs”. Arhivirano iz originala 15. 12. 2010. g. Pristupljeno 10. 5. 2016.
- Vučić, Nikola (27. 3. 2018). „Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku” [Noam Chomsky Has Signed the Declaration on the Common Language] (na jeziku: srpskohrvatski). Sarajevo: N1. Arhivirano iz originala 1. 5. 2018. g. Pristupljeno 6. 6. 2018.
- Weaver, Matthew (14. 1. 2016). „Chomsky hits back at Erdoğan, accusing him of double standards on terrorism”. The Guardian. Pristupljeno 14. 1. 2016.
- Weidenfeld, Lisa (29. 8. 2017). „Noam Chomsky Is Leaving MIT for the University of Arizona”. Boston Magazine. Pristupljeno 10. 6. 2019. „Chomsky has been at MIT since 1955, and retired in 2002.”
- Weiner, Tim (10. 12. 1995). „The C.I.A.'s most Important Mission: Itself”. The New York Times. ISSN 0362-4331.
- Younge, Gary; Hogue, Kat Keene (6. 7. 2012). „Noam Chomsky: 'The Occupy movement just lit a spark' – video”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 22. 4. 2016.
- „American Socrates”. Truthdig (intervju). Intervju sa Chris Hedges. 15. 6. 2014.
- Changeux, Jean-Pierre; Courrége, Philippe; Danchin, Antoine (1973). „A Theory of the Epigenesis of Neuronal Networks by Selective Stabilization of Synapses”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 70 (10): 2974—2978. Bibcode:1973PNAS...70.2974C. PMC 427150 . PMID 4517949. doi:10.1073/pnas.70.10.2974.
- Chomsky, Noam (1959). „Reviews: Verbal behavior by B. F. Skinner”. Language. 35 (1): 26—58. JSTOR 411334. doi:10.2307/411334.
- Chomsky, Noam (2008—2009). „Human nature and the origins of language” (PDF). Radical Anthropology (2): 19—23. Arhivirano iz originala (PDF) 07. 12. 2019. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Chomsky, Noam (13. 2. 2015). „The World of Our Grandchildren”. Jacobin. Intervju sa David Barsamian.
- Everett, Daniel L. (2008). Don't Sleep, There Are Snakes: Life and Language in the Amazonian Jungle. New York: Pantheon Books. ISBN 978-0-375-42502-8 — preko Internet Archive.
- Farndale, Nigel. „Noam Chomsky interview”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 15. 5. 2016.
- Fox, Margalit (20. 12. 2008). „Carol Chomsky, 78, Linguist and Educator, Dies”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 10. 12. 2015.
- Gardner, R. A.; Gardner, B. T. (1969). „Teaching Sign Language to a Chimpanzee” (PDF). Science. 165 (3894): 664—672. Bibcode:1969Sci...165..664G. CiteSeerX 10.1.1.384.4164 . JSTOR 1727877. PMID 5793972. doi:10.1126/science.165.3894.664. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 04. 2019. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.
- Gardner, R. A.; Gardner, B. T.; Van Cantfort, Thomas E. (1989). Teaching Sign Language to Chimpanzees. Albany, NY: SUNY Press. ISBN 978-0-88706-965-9. Arhivirano iz originala 21. 7. 2014. g.
- „IWW Interview with Noam Chomsky: Worker Occupations And The Future Of Radical Labor”. IWW. 9. 10. 2009.
- Joseph, John E. (2002). From Whitney to Chomsky: Essays in the history of American linguistics. Studies in the History of the Language Sciences. Volume 103. John Benjamins. ISBN 978-902727537-0. doi:10.1075/sihols.103.
- — (2010). „Chomsky's atavistic revolution (with a little help from his enemies)”. Ur.: Kibbee, Douglas A. Chomskyan (R)evolutions. John Benjamins. str. 1–18. ISBN 978-902721169-9. doi:10.1075/z.154.01jos — preko Internet Archive.
- — (2011). „Théories et politiques de Noam Chomsky” [Political Theories of Noam Chomsky]. Langages (na jeziku: francuski). 182 (2): 55—68. ISSN 0458-726X. doi:10.3917/lang.182.0055.
- Katz, Yarden (1. 11. 2012). „Noam Chomsky on Where Artificial Intelligence Went Wrong”. The Atlantic. Arhivirano iz originala 4. 1. 2013. g.
- Knoester, Matthew (2003). „Education according to Chomsky”. Mind, Culture, and Activity. 10 (3): 266—270. S2CID 144284901. doi:10.1207/s15327884mca1003_10.
- Laurence, Stephen (2003). „Is Linguistics a Branch of Psychology?” (PDF). Ur.: Barker, A. Epistemology of Language. Oxford: Oxford University Press. str. 69—106. ISBN 978-019925058-5.
- Lehmann, Christian (1982). „On some current views of the language universal”. Ur.: Radden, Günter; Dirven, René. Issues in the Theory of Universal Grammar. Tübingen: Gunter Narr. str. 75–94. ISBN 978-3-87808-565-2.
- Lent, John A.; Amazeen, Michelle A., ur. (5. 8. 2015). „Noam Chomsky”. Key Thinkers in Critical Communication Scholarship: From the Pioneers to the Next Generation. Palgrave Macmillan. str. 1—12. ISBN 978-1-137-46342-5.
- Lim, Ee-Peng (2011). „AI's Hall of Fame: Computational Linguistics and Cognitive Science”. IEEE Intelligent Systems. 26 (4): 12. doi:10.1109/MIS.2011.64.
- McDonald, Alyssa (septembar 2010). „The NS Interview: Noam Chomsky”. New Statesman.
- Miles, H. Lyn White (1990). „The cognitive foundations for reference in a signing orangutan”. Ur.: Gibson, Kathleen Rita; Packer, Sue Taylor. "Language" and intelligence in monkeys and apes: Comparative developmental perspectives. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-38028-7 — preko Internet Archive.
- Mitchell, Peter R.; Schoeffel, John, ur. (2002). Understanding Power: The Indispensable Chomsky. New York: New Press. ISBN 978-156584703-3. OCLC 46936001 — preko Internet Archive.
- Nishida, T. (1968). „The social group of wild chimpanzees in the Mahali Mountains” (PDF). Primates. 9 (3): 167—224. S2CID 28751730. doi:10.1007/BF01730971. hdl:2433/213162.
- Patel, Aniruddh D. (2008). Music, Language, and the Brain. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-512375-3 — preko Internet Archive.
- Patterson, Francine; Linden, Eugene (1981). The Education of Koko. New York, NY: Holt, Rinehart & Winston. ISBN 978-0-03-046101-9.
- Plooij, F. X. (1978). „Some basic traits of language in wild chimpanzees?”. Ur.: Lock, A. Action, Gesture and Symbol: The Emergence of Language. London: Academic Press. str. 111–131. ISBN 978-0-12-454050-7.
- Poole, Geoffrey (2005). „Noam Chomsky”. Ur.: Routledge, Christopher; Chapman, Siobhan. Key Thinkers in Linguistics and the Philosophy of Language. Edinburgh: Edinburgh University Press. str. 53—59. ISBN 978-0-7486-1757-9.
- Posner, Richard A. (2003). Public Intellectuals: A Study of Decline (Revised izd.). Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01246-2.
- Premack, D. (1985). „'Gavagai!' or the future history of the animal language controversy”. Cognition. 19 (3): 207—296. PMID 4017517. S2CID 39292094. doi:10.1016/0010-0277(85)90036-8.
- Savage-Rumbaugh, S.; McDonald, K.; Sevcik, R. A.; Hopkins, W. D.; Rubert, E. (1986). „Spontaneous Symbol Acquisition and Communicative Use By Pygmy Chimpanzees (Pan paniscus)” (PDF). Journal of Experimental Psychology: General. 115 (3): 211—235. PMID 2428917. doi:10.1037/0096-3445.115.3.211.
- Savage-Rumbaugh, S.; Rumbaugh, D. M.; McDonald, K. (1985). „Language learning in two species of apes”. Neuroscience and Biobehavioral Reviews. 9 (4): 653—665. PMID 4080283. S2CID 579851. doi:10.1016/0149-7634(85)90012-0.
- Shalom, Stephen. „Review of Noam Chomsky: A Life of Dissent, by Robert F. Barsky”. New Politics. br. 23. Arhivirano iz originala 8. 8. 2016. g. Pristupljeno 7. 10. 2016.
- Tattersall, Ian (18. 8. 2016). „At the Birth of Language”. The New York Review of Books. sv. LXIII br. 13. str. 27—28, a review of Berwick, Robert C.; Chomsky, Noam. Why Only Us: Language and Evolution. MIT Press.
- Terrace, Herbert S. (1987). Nim: A Chimpanzee who Learned Sign Language. New York, NY: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-06341-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija na sajtu SANU
- Noam Čomski na sajtu MGP (jezik: engleski)
- Samo je pitanje vremena kada ćete priznati Kosovo (Nedeljnik, 21. mart 2013)
- Portret bez rama: Noam Čomski („Politika“, 15. februar 2015)
- Čomski je u pravu, imamo „gramatiku” u mozgu (B92, 3. jul 2016)
- Noam Chomsky personal archives at MIT
- Faculty page at MIT
- Faculty page at the University of Arizona
- "SVET SE KLATI NA IVICI AMBISA": Noam Čomski otkrio koja su tri najveća problema sa kojima se suočavamo („Večernje novosti”, 21. januar 2023)
- Čomski: Putin je Evropu gurnuo u džep Amerike, Kijev i Bagdad nisu isti („Politika”, 3. maj 2023)