Patrijarh srpski Jefrem
Jefrem | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1311. |
Mesto rođenja | kod Trnova, |
Datum smrti | 15. jun 1399.87/88 god.) ( |
Mesto smrti | u blizini Peći, |
Arhiepiskop pećki i patrijarh srpski | |
Godine | (1375—1379) |
Prethodnik | Sava IV |
Naslednik | Spiridon I |
Arhiepiskop pećki i patrijarh srpski | |
Godine | (1389—1390) |
Prethodnik | Spiridon I |
Naslednik | Danilo III |
Sveti Jefrem (oko 1311. kod Trnova — 15. jun 1399. u blizini Peći) hrišćanski je svetitelj i arhiepiskop pećki i patrijarh srpski u dva navrata, od 1375. do 1379. godine i ponovo od 1389. do 1390. godine.[1]
Posle upokojenja patrijarha Save IV, na poziv kneza Lazara i Đurđa Balšića, sazvan je 1375. godine sabor u Peći, na koji se sabraše mitropoliti, episkopi i časni igumani da izaberu novog poglavara Srpske crkve. I posle dugog većanja u sredu 3. oktobra 1375. godine, za srpskog patrijarha izabran je Jefrem.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kao sin jednoga sveštenika odmalena je težio za duhovnim i podvižničkim životom. Odbegao je u Svetu goru sa 23 godine, kada su roditelji hteli da ga žene. Najpre je živeo u Hilandaru, zatim u Zografu, a onda na samoj planini Atosu. Zbog najezde Turaka prešao je u neki manastir u okolini Plovdiva, kome je bio iguman.[2]
Od patrijarha Joanikija je dobio blagoslov da se nastani u „Dečanskoj pustinji”, dakle u nekoj njegovoj isposnici. Posle Dušanove smrti, patrijarh Sava mu je stvorio ćeliju u Ždrelu, nedaleko od Pećke patrijaršije.[2] Kada je nastala borba o prvenstvo u državi i u crkvi, Sabor je izabrao Jefrema za patrijarha na mesto upokojenog Save 1375. godine. Kada mu je saopšten izbor, on je zaplakao jer nije želeo da bude patrijarh. 1379. je ostavio presto i predao ga Spiridonu, a on se opet povukao u pustinju. Ipak posle smrti Spiridonove, 1389. godine, umolio ga je knez Lazar da se ponovo primi dužnosti. Upravljao je Srpskom crkvom u teško vreme posle poraza u Kosovskoj bici. Preminuo je 1399. godine. Mošti mu se nalaze u manastiru u Peći.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 15. juna po crkvenom, a 28. juna po gregorijanskom kalendaru.
Književni rad[uredi | uredi izvor]
U istoriji književnosti poznat i kao monah Jefrem, napisao je Kanon molbeni Isusu Hristu, Kanon molbeni prečistoj Bogorodici, Stihire molbene prečistoj Bogorodici, Stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu, Stihire Krstobogorodičine i Stihire bez akrostiha (sve između 1355. i 1371). U teškim vremenima preteće turske najezde, monah Jefrem je ispisao dramatične stihove pune isihastičkih motiva, pokajničkog molebnog tona i čvrste vere u pomoć Hrista i Bogorodice u prosvetljenje od mraka koji se nadvio nad Srbiju i u preobražaj sumračnog stanja svoje grehom ispunjene duše. Jefremovo delo je 1970. u Hilandaru u celini otkrio i priredio D. Bogdanović, a nezavisno od njega i P. Matejić 1975, koji smatra da nije reč o srpskom patrijarhu, već o trnovskom monahu-piscu koji pripada bugarskoj književnosti.
Prevod na savremeni srpski jezik[uredi | uredi izvor]
- Kanon molbeni gospodu Isusu Hristu; Kanon molbeni prečistoj Bogorodici; Kanon molbeni za cara; Stihire molbene prečistoj Bogorodici; Istoga Jefrema druge stihire bez akrostiha; Istoga Jefrema druge stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu; Istoga Jefrema druge stihire, Krstobogorodične, u: „Šest pisaca HIV veka”, izbor, današnja jezička verzija i redakcija Dimitrije Bogdanović. Beograd, Prosveta, SKZ, 1986, Stara srpska književnost u 24 knjige, knj. 10.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Vuković 1996, str. 221—222.
- ^ a b Spremić 1994, str. 28.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ohridski prolog, Vladika Nikolaj Velimirović
- Narodna enciklopedija, St. Stanojević, Zagreb, 1925—1929.
- Dimitrije Bogdanović: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980.
- Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohrišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike”, (2009). str. 85.
- Spremić, Momčilo (1994). Despot Đurađ Branković i njegovo doba. Beograd: Srpska književna zadruga. ISBN 9788637904649.
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Evro, Unireks, Kalenić.
- Plamen Pavlov, Venelin Grudkov. Prizvani da prosiяяt… (Žitiя na sv. patriarh Йoakim I Tъrnovski, sv. Isaя Serski i sv. patriarh Efrem Pečki). Veliko Tъrnovo, izd. „Faber”. Pavlov, Plamen (1999). Prizvani da prosiяяt--: žitiя na sv. patriarh Йoakim I Tъrnovski, sv. Isaй Serski i sv. patriarh Efrem Pečki : vstъpitelni studii, tekstove, prevodi, komentari i priloženiя. Faber. str. 55—103. ISBN 978-954-9541-34-2.
- Popović, Radomir V. (1989). „Crkvenopolitičke prilike u Srbiji pred Kosovsku bitku 1389. godine” (PDF). Bogoslovlje: Organ Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 47 (1–2): 10—21.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]