Pređi na sadržaj

Period lala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fontana sultana Ahmeda izgrađena tokom perioda lala.

Period lala (turski: Lâle Devri) je termin koji se koristi za istoriju Osmanskog carstva od potpisivanja Požarevačkog mira (21. jul 1718) do pada sultana Ahmeda III sa vlasti (28. septembar 1730. godine). To je period mira i otvaranja Carstva ka običajima i kulturi Zapadne Evrope.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na početku Ahmedove vladavine, ugušena je pobuna janičara pogubljenjem njenih vođa. U prve dve godine vladavine, veliki veziri koje je sultan postavljao nisu se dugo održavali na svojim funkcijama (najčešće po 2 meseca). Nakon toga je zavladala stabilnost. Slično je i sa ostalim funkcijama. Na položaju šejh ul-islama se od 1718. do 1730. godine nalazio isti čovek (Abdulah efendija), a ista stabilnost primećuje se i kod upravnika finansija, velikog admirala i dr. Vezirovanje Ibrahim-paše Damada, koji na presto dolazi usred rata sa Austrijom (1718-1730), obeležilo je razvijanje diplomatskih odnosa. On je želeo da prodre u uzroke uspona zapadnih evropskih sila. Šalje osmanske izvidnike u Beč, Pariz, Moskvu i Poljsku. Ahmed u Istanbul dovodi umetnike, organizuje skupe zabave. Osmanski rukovodioci shvatili su da Carstvo više nije dominantna sila u Evropi i na Istoku i da je u zapadnom svetu došlo do evolucije koju Turci nisu ni primetili. Kod Osmanlija se javlja želja da upoznaju zapadni svet. Dolazi do novih inovacija, od kojih je jedna od najznačajnijih otvaranje štamparije sa arapskim slovima u Istanbulu 1727. godine. Zbog izvesnog otvaranja ka zapadnom svetu, Ibrahim-paša Damad se može smatrati jednim od najboljih osmanskih vezira.

Uzrok pada sultana Ahmeda i vezira Damada bio je „iranski rat“ koji je izbio 1730. godine kada je šah Tahmasp II povratio teritorije koje su u prethodnom ratu osvojili Turci. Vezir je tada pripremao pohod u Iran, ali se morao suočiti sa pobunom janičara pod Patronom Halilom. Halil je zauzeo prestonicu i primorao sultana da otpusti Damada. Veliki vezir pogubljen je 29. septembra. Ubrzo je i Ahmed primoran na abdikaciju u korist sina Mustafe, Mahmuda I. Novi sultan na prevaru je zarobio Halila i naredio da ga zadave (novembar 1730. godina).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Rober Mantran, Istorija Osmanskog carstva, Klio, Beograd (2002)