Pijeta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mikelanđelova pijeta u bazilici Svetog Petra u Rimu
Pijeta, 14. i 15. vek, Narodna galerija Slovenije;

Pijeta (ital. pieta pobožnost, smjernost, milosrđe[1] od lat. pietas osjećanje dužnosti, pobožnost);[2] u likovnoj umjetnosti kompozicija koja prikazuje Bogorodicu i mrtvog Isusa skinutog sa krsta u njenim rukama .[3][1]

U umjetnosti[uredi | uredi izvor]

Motiv pijete, Bogorodica sa mrtvim sinom Isusom u naručju, se javlja u likovnoj umjetnosti poslije XIV vijeka, prvo u vajarstvu, u njemačkoj gotici (drvene i kamene skulpture), a od XV vijeka i u slikarstvu , prvo u iluminaciji, a zatim kao oltarska slika. Bogorodica, ponekad sama, ponekad okružena apostolom Jovanom i trima Marijama, na rukama ili koljenima drži i oplakuje tijelo svoga mrtvog sina Isusa skinutog sa krsta. Karakteristične su dvije rano nastale pijete to su: u slikarstvu „ Avinjonska pijeta“ (XV) i u vajarstvu Mikelanđelova pijeta u bazilici Svetog Petra u Rimu (1497-1500).[1][4][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959. g.
  2. ^ Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962. g.
  3. ^ Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954. g.
  4. ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.