Pređi na sadržaj

Prilepska bitka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi balkanski rat

Razglednica
Vreme3—6. novembar 1912.
Mesto
okolina Prilepa
Ishod srpska pobeda
Teritorijalne
promene
zauzimanje Prilepa i otvaranje puta za Bitolj
Sukobljene strane
Kraljevina Srbija
Kraljevina Srbija
Osmansko carstvo
Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Kraljevina Srbija Petar Bojović Osmansko carstvo Zeki paša
Osmansko carstvo Kara Said paša
Jačina
132.000 (ukupno) 32.000
Žrtve i gubici
2.000 mrtvih i ranjenih 1.350 (300 mrtvih, 900 ranjenih, 152 zarobljenih)

Prilepska bitka je bitka između Prve srpske armije i turske Vardarske armije. Odigrala se 3—6. novembra 1912. godine u vreme Prvog balkanskog rata.

Posle Kumanovske bitke (10-11. oktobar) turska vojska se povukla preko Vardara prema Bitolju, dok je za njima napredovala srpska vojska. U isto vreme ka Bitolju je sa juga napredovala grčka vojska. Komandant turske zapadne (vardarske) armije Zeki paša poslao je VI korpus (jedna trećina snaga) da zaustave Grke kod Florine, a sa ostalim snagama (V i VII korpus) se suprotstavio Srbima.[1]

Sledeći naređenja komande, V korpus je 1. novembra blokirao planinske prolaze severno od Prilepa sa zadatkom da zaustave srpsko napredovanje. Bitka je počela kada su se srpske snage (Moravska divizija) tu pojavile 3. novembra iz pravca Velesa. Sutradan su dolaskom Drinske divizije I poziva turske snage naterane na povlačenje, dok su srpske ušle u Prilep 5. novembra.[2][3]

Prva armija se ponovo sukobila sa turskim snagama 5. novembra južno od Prilepa na putu ka Bitolju. Bitka je vođena bajonetima i ručnim granatama. Trajala je veći deo dana. Jedan turski posmatrač je opisao srpski napad:

Razvoj srpskog pešadijskog napada bio je čist i jasan kao izvođenje vojne vežbe. Velike i jake jedinice pokrile su celo bojište. Svi oficiri su bili jasno vidljivi. Napadali su kao na paradi. Slika je bila veoma impresivna. Deo turskih oficira bio je zapanjen ovim čudom matematičkog rasporeda, dok su drugi žalili zbog nedostatka teške artiljerije u ovom momentu. Primetili su da je ovako otvoren frontalan napad arogantan.

[4]

Srpska vojska je i pored entuzijazma pokazala da njihovim pešadijskim napadima nedostaje lukavost, pa su njeni gubici bili veliki — oko 2.000 poginulih i ranjenih. To je bila hronična boljka svih zaraćenih strana u Balkanskim ratovima.

Srpska Prva armija je nastupala bez svoga komandanta, princa Aleksandra. On se razboleo od hladnog vremena i armijom je upravljao telefonski iz Skoplja.

Turski V korpus je nakratko zadržao pozicije kod sela Alinci, ali je ponovo razbijen 6. novembra i povukao se ka Bitolju.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Erickson, Edward J. (2003). Defeat in Detail: The Ottoman Army in the Balkans, 1912-1913. Bloomsbury Academic. str. 184. ISBN 978-0-275-97888-4. 
  2. ^ Voйnata meždu Bъlgariя i Turciя prez 1912-1913 god., Tom VI, Ministerstvo na voйnata, Sofiя (1935), str. 198-199, Erickson, E.
  3. ^ Erickson, Edward J. (2003). Defeat in Detail: The Ottoman Army in the Balkans, 1912-1913. Bloomsbury Academic. str. 186. ISBN 978-0-275-97888-4. 
  4. ^ The Balkan Wars 1912-1913: Prelude to the First World War By Richard C. Hall, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  5. ^ Voйnata meždu Bъlgariя i Turciя prez 1912-1913 god., Tom VI, Ministerstvo na voйnata, Sofiя (1935). str. 201-203

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]