Pređi na sadržaj

Ptice pevačice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ptice pevačice / vrapčarke
Modrovoljka - Luscinia svecica
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Kladus: Psittacopasserae
Red: Passeriformes
Linnaeus, 1758
Podredovi

Ptice pevačice ili vrapčarke (lat. Passeriformes), red je ptica koji je po broju vrsta (preko 5.000) najbogatiji u klasi ptica (Aves). Naučno ime Passeriformes je izvedeno iz latinske reči za vrapca (Passer), konkretno odnoseći se na vrapca pokućara (Passer domesticus).

Mužjak domaćeg vrapca / vrapca pokućara

Opis[uredi | uredi izvor]

Red Passeriformes je podeljen u zavisnosti od glasovnih sposobnosti vrsta (kontrola sirinksa), na tri podreda: kreštalice Tyranni suboscine, pevačice Passeri oscine i novozelandske cariće Acanthisitti čija je taksonomska pripadnost još uvek nesigurna. Većina ptica pevačica je znatno sitnija od vrsta iz ostalih redova, mada postoje neke poput gavrana koje su među krupnijim letačima. Najmanja ptica pevačica je Myiornis ecaudatus iz porodice tirantskih muharica sa prosečnom dužinom od 6,5 cm i težinom od 4,5 gr. Takođe, ptice pevačice često su živo obojene.

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Stopala ptica pevačica su sa tri prsta usmerena ka napred i sa jednim prstom u opoziciji, dobro prilagođena za hvatanje vertikalnih površina i grančica. Raspored tetiva u nogama omogućava ovim pticama da stoje dok spavaju. Sve pevačice izuzev lirorepe imaju po 12 repnih pera.

Gnežđenje[uredi | uredi izvor]

Veličina i oblik gnezda zavise od vrste, tako na primer gnezdo gavrana u prečniku može da ima i preko 1,5 m, dok je kod vrste Tyrannulus elatus svega 3-5 cm. Veličina pologa takođe varira, od jednog kod lirorepe pa do desetak jaja kod nekih senica. Jaja su uglavnom obojena za razliku od većine ostalih ptica. Novo izleženi ptići su goli, slepi i nesposobni da se samostalno hrane tako da im je nega roditelja neophodna.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Smatra se da su ptice pevačice grupa gondvanskog porekla koja je području severne Australije i Nove Gvineje doživela procvat, odakle se proširila preko Azije po čitavom svetu. Najstariji fosil ptice koja nalikuje pevačicama, star 55 miliona godina, pronađen je u blizini gradića Murgon u Kvinslendu.

Ptice pevačice u Srbiji[uredi | uredi izvor]

U Srbiji, ova vrsta ptica je najpopularnija. Većina odgajivača ptica u svojoj volijeri ima neku vrstu ptice iz reda pevačica. Naravno, kao i u ostalim zemljama pa tako i kod nas, često se održavaju takmičenja i sajmovi sa učesnicima koji predstavljaju ptice pevačice koje odgajaju. U Srbiji najviše odgajivača ovih ptica ima u Leskovcu, te su tako Leskovčanima pripisali novi sinonim.

Ptice pevačice koje se najviše gaje u Srbiji su:

Red ptica pevačica - Passeriformes obuhvata oko 110 porodica (familija), od kojih 22 imaju predstavnike u Srbiji:

Lista porodica[uredi | uredi izvor]

Novozelandski carić kamenjar (Xenicus gilviventris)
Dugina pita (Pitta iris)
Zlatnoglavi manakin (Pipra erythrocephala)
Veličanstvena lirorepa (Menura novaehollandiae)
Hihi (Notiomystis cincta).
Siva vrana (Corvus cornix)
Rusi svračak (Lanius collurio)
Crno-žuta baštovanka (Sericulus chrysocephalus)
Kraljić (Regulus regulus)
Seoska lasta (Hirundo rustica)
Trstenjak rogožar (Acrocephalus schoenobaenus)
Kos (Turdus merula)
Smeđoglavi brgljez (Sitta pusilla)

podred: Acanthisitti (Novozelandski „carići”)

podred: Tyranni (Kreštalice)

podred: Passeri — Prave pevačice

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Knežević, Nataša (2015). Ptice pevačice (Passeriformes) iz zbirke Prirodnjačkog odeljenja Narodnog muzeja Zrenjanin. Zrenjanin: Narodni muzej Zrenjanin. str. 22. ISBN 978-86-85961-60-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]