Pređi na sadržaj

Ramon Berenger IV, grof Barselone

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ramon Berenger IV
Grof Ramon Berenger IV na genealogiji Portugalskih kraljeva, minijatura
Lični podaci
Datum rođenja1113.
Mesto rođenjaRodez, Grofovija Rodez
Datum smrti6. avgust 1162.(1162-08-06) (48/49 god.)
Mesto smrtiBorgo San Dalmaco, Sveto rimsko carstvo
Porodica
SupružnikPetronila od Aragona
PotomstvoDulse od Aragona, Alfonso II od Aragona, Ramon Berenguer III, Count of Provence, Sancho, Count of Provence, Peter of Barcelona, Berenguer of Barcelona
RoditeljiRamon Berenger III
Douce I, Countess of Provence
DinastijaBarselone
Grof Barselone
Period1131−1162
PrethodnikRamon Berenger III
NaslednikAlfonso II od Aragona
Kralj Aragona
Period1150−1162
PrethodnikPetronila od Aragona
NaslednikPetronila od Aragona

Ramon-Berenger IV [1], poznat i pod imenom Ramon Berenger IV Svetac (kat. Ramon-Berenguer, [1]; 1113, Rodez - 6. avgust 1162, Borgo San Dalmaco) je bio grof Barselone, tj. knez Katalonije (1131—1162) iz dinastije Barselone.

Bio je sin prethodnog grofa Barselone Ramona Berengera III Velikog.

Postao je kralj Aragona ženidbom sa kraljicom ove zemlje i tako sjedinio dve istočne zemlje hrišćanske Španije [2].

Aragon je bio kontinentalna, a Katalonija primorska oblast. Aragon u užem smislu predstavljao je jedan od ekonomski najzaostalijih delova Španije, a Katalonija — jedan od najnaprednijih. Ti su se delovi znatno međusobno razlikovali po svom socijalnom sklopu. Primorska Katalonija je predstavljala tada jedan od ekonomski najnaprednijih delova Španije. Aragon je bio tipično feudalna oblast, gde je seljaštvo bilo potpuno zavisno od feudalnih posednika. Feudalci su imali pravo da ubiju i osakate seljake. Seljaci su bili bez ikakve sudske zaštite od njihove samovolje. U Aragonu i Kataloniji su seljaci morali da, pored uobičajenih kmetovskih obaveza, snose i niz drugih, rđavih običaja (malos usos). Senior bi zauzeo čitavo imanje seljaka, ako bi ovaj umro bez dece, i veliki deo nasledstva ako bi ostala za njim deca. Od seljaka su uzimane naročite globe za prekršaj bračne vernosti, u slučaju požara na posedu seniora itd. U rđave običaje spada i pravo prve noći, nasilno uzimanje dojkinja i niz drugih obaveza. Feudalci su se odlikovali znatnom samostalnošću i vršili su ogroman uticaj na političko uređenje države. Oni su međusobno sklapali saveze, mogli su da kralju objave rat, sami su birali i zbacivali kralja. Bili su oslobođeni svih dažbina. Ovde mi vidimo punu vlast feudalaca, među kojima su se razlikovali krupni — rikos ombres, srednji i sitni — hidalgo. Niže plemstvo bilo je potpuno zavisno od višeg. U samom Aragonu gradovi su bili ekonomski slabi i nisu imali političkog uticaja.

Katalonija je bila povezana sa sredozemnom trgovinom i održavala žive veze sa Italijom i Južnom Francuskom. Od primorskih gradova u Kataloniji prvo je mesto pripadalo Barseloni. Gradovi u Kataloniji bili su ne samo trgovački centri, u njima je cvetalo i zanatstvo. Tu se razvila metalurgija i proizvodnja kože, brodogradnja i sl. Pomorsko pravo, razrađeno u katalonskim gradovima, postalo je pravo velikog dela sredozemnih luka. U Kataloniji su gradovi imali veliki politički uticaj [3].

Umro je 6. avgusta 1162. godine u Borgu San Dalmacu. Na prestolu Barselone ga je nasledio sin Alfonso I od Barselone, a na prestolu Aragona supruga Petronila.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Berenguer Ramon I, Count of Barcelona
 
 
 
 
 
 
 
8. Ramon Berenguer I, Count of Barcelona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Sancha Sánchez of Castile
 
 
 
 
 
 
 
4. Ramon Berenguer II, Count of Barcelona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Bernard I, Count of La Marche
 
 
 
 
 
 
 
9. Almodis de La Marche
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Amélie de Rasés
 
 
 
 
 
 
 
2. Ramon Berenger III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Tankred od Otvila
 
 
 
 
 
 
 
10. Robert Gviskar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Fressenda
 
 
 
 
 
 
 
5. Maud of Apulia
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Guaimar IV, Prince of Salerno
 
 
 
 
 
 
 
11. Sikelgaita of Salerno
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Gemma of Capua
 
 
 
 
 
 
 
1. Ramon Berenger IV, grof Barselone
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Richard II, Viscount of Millau and Gévaudan
 
 
 
 
 
 
 
12. Berenguer II, Viscount of Rodés
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Rixinde de Narbonne
 
 
 
 
 
 
 
6. Gilbert I, Count of Gévaudan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Girbert II, Viscount of Carlat
 
 
 
 
 
 
 
13. Adela, Viscountess of Carlat
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Nobilia, Viscountess of Lodève
 
 
 
 
 
 
 
3. Douce I, Countess of Provence
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Vilijam II od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
14. Geoffrey I, Count of Provence
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Gerberge of Burgundy
 
 
 
 
 
 
 
7. Gerberga, Countess of Provence
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. William II, Viscount of Marseille
 
 
 
 
 
 
 
15. Stephanie-Douce de Marseille
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Stephanie
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Pejnter 1997, str. 225.
  2. ^ Pejnter 1997, str. 225-226.
  3. ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 311.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd. 
  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]