Sarajevsko polje

Sarajevsko polje se nalazi u unutargorskoj depresiji, okruženoj planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku i srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je oko 500 m. Najmanja nadmorska visina je na prostoru Reljeva, dok se prema jugoistoku nadmorska visina povećava. Najzapadnija tačka polja je na 18 16' istočne geografske dužine, što odgovara položaju naselja Blažuj. Krajnja istočna je na 18 27' istočne geografske dužine (Bentbaša), a najsjevernija tačka je u naselju Reljevo na 43 53' sjeverne geografske širine. Najjužnija tačka se nalazi južno od Vojkovića na 43 47' sjeverne geografske širine.

Prema geološkim i geomorfološkim karakteristikama, ovaj prostor karakterišu dvije cjeline i to planinski obod i zaravnjena depresija sa Sarajevskim poljem.

Aktivna župa Vrhbosna, koja je obuhvatala današnje Sarajevsko polje sa njegovim prirodnim produžetkom sve do Visokog, plodna ravnica, natopljena rijekama i potocima, sa bogatim šumama, puna svježine i sočnosti, kultivisana od prastarih praistorijskih vremena, bila je mjesto na kom se razvila prva bosanska država posle raspada države kralja Bodina.

Dolaskom Turaka oko odmorišta, tur. saraja, razvija se grad Sarajevo, a polje oko njega dobija naziv Sarajevsko polje. Sarajevsko Polje počinje na mjestu gdje rijeka Željeznica izlazi iz brda u ravnicu, gdje mu je nadmorska visina 520 m., a završava se na mjestu gdje ga ostavlja rijeka Bosna, gdje je visoko 489 m. Sarajevsko Polje u glavnom je oblika duguljastog, malo je zaokruženo i u gornjem kraju šire. Spada u red otvorenih polja i vrlo je razvijeno. Sa svih strana otvoreno je dolinama rijeka koje dolaze iz udaljenih planinskih krajeva i u njemu se slivaju u rijeku Bosnu. Ove su doline kao komunikacija od davnina spajale polje s obližnjim krajevima.

Sa svih strana Polje oivičavaju brda, neka vrlo strma, bez naselja, i druga blagih strana, na kojima su mnoga sela. Ova su brda uglavnom ogranci obližnjih planina Bjelašnice i Jahorine. Od mjesta gdje rijeka Željeznica slazi u Polje pa do doline rijeke Zujevine, dakle sa južne i nešto i zapadne strane, graniči sa Poljem planin Igman, ogranak Bjelašnice koja se odmah za leđima Igmana uzdiže do visine od 2067 m. Greben Igmana pruža se od doline rijeke Željeznice do vrela rijeke Bosne u pravcu od jugoistoka ka sjeverozapadu, a od vrela Bosne ide pravo na sjever do doline rijeke Zujevine, odakle opet ide na sjeverozapad, graničeći sa ovom dolinom. Najviši vrh Igmana je visok 1505 m. Nad poljem se uzdiže vrlo naglo, te je vrlo strm, zbog čega na njemu uglavnom nema naselja, što je jedini slučaj kod brda koje oivičavaju polje. Sav je obrastao šumom, pri dnu bjelogoricom, još malenom. A što se više penje uz planinu sve više preoblađuje crnogorica, tako da se na vrhu i dublje u planini među omorikama i jelama rijetko nađe po koji stari javor ili bukva. Šuma je velika i stara, a rijedak je go krš.

Od doline rijeke Zujevine do mjesta gdje rijeka Bosna ostavlja Sarajevsko Polje ovo oivičavaju brežuljci, ogranci kose koja čini razvođe rijeke Lepenice, pritoke Bosne, i rijeke Zujevine, i Bosne, odnosno Sarajevskog Polja. Ovi brežuljci nisu tako strmi kao planina Igman, nego su vrlo blagih strana, a odlikuju se svojom množinom. Ima ih mnogo, većinom su malena, plećata i za se izdvojena. Nigdje nema oštrih, šiljatih vrhova, ni jako strmih strana, a nema ni uzanih i dubokih dolina, nego su sve široke, i niz svaku teče obično po koji mali potok. Nigdje ovuda nema gola krša, nego je sve pokriveno humusom i uziraćeno ili je pokriveno sitnom bjelogoricom. Od većih brda i visova da ovdje pomenemo: Batalovo Brdo (934 m.) koje se pruža od rijeke Zujevine prema Kobiljoj Glavi, koje je ujedno granica ovoga kraja prema Hadžićima; zatim Kobilja Glava (625), preko koje prelazi put Sarajevo — Kiseljak, odakle se odmah spušta i do Lepenice. Drugi visovi su: Velike Njive (933), Trešnjica (836) više Vele, i više Crnotine: Matijaševo Brdo (875), Tjepavac (669) i Pinjino Brdo (733). Ovo su sve veći pogranični brežuljci ovoga kraja. Od ostalih da spomenemo: Osoj (787), Vinograd (591), Crkvine (586), Debela Kosa (570) i Vinje (570). Ovi brežuljci su zauzeli sav prostor od polja do samog grebena, zgodan za obrađivanje, te je na njemu nastalo mnogo sela, npr: cijela Rakovica, Osjek i Crnotina.

Brda između doline Bosne i doline Miljacke, ukoliko spadaju u ovaj kraj, istih su osobina kao i brda između doline Zujevine i Bosne. Vrlo su talasasta, sa više omanjih i većih brežuljaka. Sva su uziraćena ili obrasla bjelogoricom. Krša nema nigdje. Nisu suviše visoka, ali imaju i prilično strmih strana, a čine sama za sebe kao neku cjelinu, jer ih za ostala brda, ogranke Ozren-planine, koja se za njihovim leđima odmah dižu do prilične visine veže jedino jedno omanje sedlo zvano Kobilja Glava. Inače su od njih sasvim rastavljena dolinom potoka Sušice i dolinom Vogošće. Od visova da pomenemo: Gradac (682), Žuč (849), Ogrlić (878), Hum (820) i Arnautku (720).

Brda koja se graniče sa Sarajevskim Poljem od doline Miljacke do doline Željeznice su ogranci Jahorine. Tu je prvo visoki i strmi Trebević (1629 m), koji se svojim grebenom pruža od jugoistoka ka sjeverozapadu i spušta prema Polju, u kome se sasvim duboko gube dva poslednja njegova ogranka, rastavljena dolinom potoka Dobrinje, koji izvire pod samim podnožjem Trebevića. Prvi se ogranak, nastavak samog grebena Trebevića, pruža niz lijevu obalu Miljacke, prvo pod imenom Debelo Brdo, pa Vraca i, naposljetku, Mojmilo do naselja Nedžarići, gdje se sasvim završava. Najviši vrh na ovom ogranku je Bogoševica (670). Drugi manji ogranak se odvaja od podnožja Trebevića i pruža lijevom obalom Dobrinje pod imenom Pavlovac, pa Vranješ, do naselja Dobrinja, gdje se završava. Još se u Polje uvalio i jedan ogranak same Jahorine, zvani Mladička Brda, čiji je najviši vrh, Kobilje Brdo (867), odmah više Kobilj-Dola, ondje gdje se odvaja od Jahorine. Završava se duboko u Polju više sela Kotorca strmenitim i krševitim visom Ilinjačom (755). Ona dijeli Mladička Brda od ogranaka Trebevića do Kasidolskog Potoka, i od Igmana do rijeke Željeznice. Sva ova brda su šumovita, ali ima i krša, više nego i na Igmanu. Tako preovlađuje krš u Mladičkim Brdima s one strane nad dolinom Željeznice. Krševit je i vis Ilinjača, a tako i podnožje Trebevića više sela Miljevića i Toplika. Prema vrhu Trebevića krš sasavim i prevlađuje, tako da mu je čitava južna strana od vrha pa do više sela gotovo sama golet. U koliko ima šume bjelogorica je i malena. No zato ima sasavim u blizini velike i stare šume, crnogorice i bjelogorice.

Sarajevsko Polje je isprekrštano rijekama i potocima koji mu njive i livade mjestimice natapaju i gnoje, a mjestimice snose i potkopavaju. Najveća je rijeka Bosna koja izvire na jugozapadnoj strani Sarajevskog Polja pod Igman-planinom, teče sjeveru ispod Vrela-Bosne, između njiva vrelobosanskih, lužanjskih, osječkih, doglodskih do Crnotine. Tu skrece na sjeveroistok ispod Crnotine i dijeli ovu od Crnotinskog i Zabrđanskog Polja do Dvora, gdje se gubi u Priboju između Graca i Krivoglavaca. Pritoke Bosne s desne strane su: potok Borim koji izvire niže Vrutaka i uliva se kraj druma niže sela u Bosnu. Druga je pritoka Večerica koja izvire u Lasici i teče kroz: Hrasnicu, Kovače, Glavogodinu i Vrutačka Polja, u dnu kojih uliva se u Bosnu. U Večericu uliva se Mala Večerica koja izvire u Glavogodini, teče kroz selo Bačevo i u Vrutačkom Polju utič u Veliku Večericu. Pritoka Bosne još je Bukulaš koji izvire u Bačevu i uliva se u Bosnu.

Još s desne strane utiču u Bosnu potok Lepenica koji potiče ispod Žuči, teče kroz Zabđje i uliva se prema Reljevu u dnu Zabrđskog Polja, i rijeka Vogošća koja potiče od Skakavca i dijeli Vogošću i Ugosko, uliva se na Priboju Bosne. Vogošći su pritoke u opsegu ove oblasti potoci Udljikovac, Hotonj i Obrovac.

Lijeve su pritoke Bosni: Šćavac koji izvire u njivama niže Vrela Bosne, zatim rijeka Zujevina koja teče istočno od Blažuja pa se više Slatine dijeli na dva kraka, od kojih jedan teče kroz Slatinu iznad Pašinih Tukova i uliva se više Karamusića, a drugi teče povrh Slatine kraj Pašinice kule kroz selo Osjek i uliva se niže ovog u Bosnu. Zujevini su pritoke: potok Rakovica (rijeka) koji teče ispod Rogačića i uliva se u Blažujskom Polju; potok Vreoca koji izvire pod Vučinama i uliva se odmah niže glavnog druma; Potok Kasidolski koji teče kroz Kasidole i uliva se u polju niže sela. Druge su pritoke Bosni: Potok Triševinjski koji teče kroz Butinjsko Polje iz Strana Vinogradskih i uliva se u dnu polja u Bosnu. Potok Mrtvica koji teče između Mihailovica i Bojnika i uliva se u dnu Butinjskog polja. Potok bjelugovićki Kamenjača koji tece iz Ahatovića ispod Bjelugovića i uliva se niže ovih u Bosnu. Potok Reljevski koji potiče iz strana reljevskih, teče kroz Reljevo i uliva se niže sela u Bosnu. Potok Rečićki koji dolazi iz sela Rečice.

Rijeka Željeznica izvire pod Jahorinom, dolazi ispod Krupca, teče kroz Vojkoviće i Polje Grličko, Lasičko, Kotoračko, Butmirsko kraj Ilidže i oteskih i lužanskih njiva i uliva se u Bosnu kod sela Karamusića. Pritoka je Željeznici u Polju s lijeve strane potok Slapnjača ili, kako je neki zovu, Kasidolska Voda ili Kasindolski Potok, komr je izvor u Kasindolu. Dolazi iz kobiljskih dolina, protiče kroz Kobiljdolsko i Mladičko Polje, Kotorac, niže koga se razdvaja na dva kraka, od kojih jedan teče kroz Butmir, a drugi južno od Butmira, pa se sastaju iza naselja i utiču u Željeznicu više Ilidže.

Rijeka Dobrinja izvire u Topliku i teče kroz Toplik, Lukavicu, Dobrinju Nedžariće, Gornji Stup, Donji Stup i Otes i uliva se u Bosnu niže Dogloda. Ova se rječica u naselju Lukavica zove Lukavica ili Lukavički Potok, a od Dobrinje do ušća u Bosnu zove se Dobrinja. S desne je strane pritoka Dobrinji miljevički potok Lukavac koji izvire u vrh Miljevića, protiče kroz Miljeviće i jedan dio Lukavice i uliva se u Dobrinju vise samog naselja Dobrinja.

Miljacka ulazi u grad Sarajevo sa istoka između između brda Jekovca i Alifakovca i ide kroz grad zapadno u Sarajevsko Polje. Pritoke Miljacke su sa sjevera: : Piruša koja teče ispod Bakija i Vinograda kroz Pirušu, Potok i Baščaršiju i uliva se u Miljacku. Druga je pritoka Protoklinica koja izvire pod Grdanom i teče između Čurčića i Banjskog Brijega. Zatim Koševski Potok, koji teče kroz Koševo i Hiseta. Južne su pritoke Miljacke: Megara koja teče ispod Hrida, Bistrik koji teče iz Trebevića niz naselje Bistrik i uliva se niže Principovog Mosta i Mutni Potok koji izvire pod Trebevićem, teče kroz naselje Mutni Potok i uliva se u Miljacku. Miljacka teče kroz Sarajevo i kroz Dolac-maltu, zatim između Alipašina Polja i polja bačevskih i briješćanskih, iznad Dogloda, gdje uliva se u Bosnu. Miljacki su pritoke s lijeve strane: potok Kovačići koji uliva se više Grbavice i Potok ispod Brijesta koji teče između Hrasnog i Švrakina Sela. S desne su joj strane pritoke: potok Buća koji potiče od izvora u stranama Huma i Orlića i teče dolinom između njih kroz Dolac-maltu i uliva se u Miljacku. Zatim potok Sušica koji dijeli Sarajevo od Pofalića i uliva se više Grbavice; Boljakov Potok koji izvire u Boljacima i uliva se niže ovog kod Alipašina Mosta; Rajlovački Potok, čiji je izvor u strani sela Rajlovca, a teče niz Bačićko Polje i uliva se niže sela Bačića.

Rijeka Bosna na izvoru bude jaka u proljeće kad se snjegovi tope na planini Igmanu, gdje voda ponire i dolazi na izvore ispod Igmana. U daljem toku nadolazi i biva jaka kad nabujaju i pridođu njene pritoke. Kad je, kako se veli, Bosna velika prekrili sve Butinjsko Polje, pa se izljeva i po poljima ispod Dogloda, Crnotine, Reljeva i Zabrđa. Pri nadolaženju Bosna potkopava obale i mijenja tok, zbog čega su mnoge ade oko njena korita od bosanske ćuprije do pod Reljevo. Gdje se izlije i leži tu nanosi naplavak i gnoji zemlju. Miljacka i Dobrinja malo su bržeg toka. Nadolaze iz brda za doba velikih kiša i u proljeće kad se snjegovi tope. Miljacka takođe nosi obale i mijenja korito, ali gdje se izlije tu natapa i gnoji. Dobrinja, pak, slabo mijenja korito, a gdje se izlije snosi zemlju. Najvalovitije su Željeznica i Zujevina koje dolaze iz velikih brda, primaju u se valovite potoke dok nastupe u Sarajevsko Polje i kad u jesen ili proljeće nadođu izliju se i snose okolne njive i livade. Stoga im je korito vrlo široko i pjeskovito sa šljunkom, a na mnogim su mjestima zbog toga njive i livade pjeskovite. Potok Večerica takođe nadolazi kad se tope snjegovi u Igman-planini, ali ne snosi njive nego se izljeva po poljima oko korita i gnoji ih.

Ostali manji potoci nadolaze kad su velike kiše, inače nisu jaki i mnogi od njih ljeti kad su suše sasvim presuše i samo se po koritu poznaju. Kovačićki Potok, Lepenica i Vrela imaju jake izvore i nikad ne presušuju, jer im je i utok blizu izvora. Šćavac međutim nadolazi kad su najveće suše, a kad su svuda povodnji onda je najmanji. Čim Šćavac za vrijeme suša počne opadati seljaci tvrdo vjeruju da će nastupiti kiše i veliki povodnji. Osim ovih rijeka i potoka Sarajevsko Polje, prema drugim krajevima sarajevske okoline, ima i dosta izvorske vode. Najviše je izvora po brežuljcima i stranama oko ravnice Sarajevskog Polja, zatim po selima ispod Igman-planine i u nekim selima po ravnici. U selima gdje nema izvora imaju iskopani bunari sa izvorskom vodom.

Sarajevsko polje administrativno je podijeljeno između Republike Srpske i Federacije BiH, gdje jugoistočni dio čini Grad Istočno Sarajevo, RS a ostatak opštine grada i kantona Sarajevo, FBiH.

Sela istočno, jugoistočno i sjeverno od Sarajeva raštrkana su po krševitim brdima i šumama, a sela zapadno, jugozapadno i sjeverozapadno oko Sarajeva većinom su u ravnici, a ima ih i po plećatim stranama omanjih brežuljaka. Ova se razlika ogleda u nazvanjima ovih krajeva. Tako se prva sela zovu Planina, a druga Sarajevsko Polje. Seljake iz Planine zovu Planinštacima, a one iz Polja Poljacima, a mlade otud dovedene Poljnama, kao što se mlade dovedene iz Planine često dok su žive zovu Planinke.