Pređi na sadržaj

Sarlah

Koordinate: 43° 09′ 42″ S; 22° 34′ 43″ I / 43.16155° S; 22.57854° I / 43.16155; 22.57854
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sarlah
Pogled na jedan od jugozapadnih obronaka Sarlaha
Geografske karakteristike
Najviša tačkaMomčilovac
Ndm. visina562 m
Koordinate43° 09′ 42″ S; 22° 34′ 43″ I / 43.16155° S; 22.57854° I / 43.16155; 22.57854
Geografija
Sarlah na karti Srbije
Sarlah
Sarlah
DržaveSrbija
GrupaKarpatsko-balkanske planine

Sarlah je brdo na severozapadnom obodu Pirota. Predstavlja istureni venac planine Belave, koji u vidu kamenitog rta zadire u dubinu Pirotske kotline. Uzdiže se na levoj obali Bistrice, u neposrednoj blizini Pirotske tvrđave, a na njegovim južnim padinama arheološkim iskopavanjima potvrđeni su ostaci još jednog srednjovekovnog utvrđenja i ranohrišćanske bazilike. Tokom prve polovine 20. veka i u decenijama neposredno po okončanju Drugog svetskog rata, Sarlah je bio jedno od omiljenih izletišta Piroćanaca, sa uređenim pešačkim stazama i platoom na kojem su se održavale igranke i zabave. Premda su nekadašnje staze i popularna ploča sada zapušteni i prepušteni zubu vremena, Sarlah i danas predstavlja poželjno mesto za rekreaciju Piroćanaca, sa čijih se vidikovaca pružaju neki od najlepših panoramskih pogleda na grad.

Geološki sastav[uredi | uredi izvor]

Poput Belave i Suve planine, i Sarlah je izgrađen od moćnih naslaga krečnjaka. Predstavlja uzvišenje nastalo tektonskim pokretima u davnoj geološkoj prošlosti. Sa gotovo svih strana okružen je rasedima duž kojih se odvijalo spuštanje i podizanje delova zemljine kore. Od jugoistočnog dela Belave odvojen je svojevrsnom udolinom u kojoj su smešteni najviši delovi sela Gnjilan. Sarlah od Belave odvaja jedna zona andezitskih magmatskih stena, što ukazuje na činjenicu da je u geološkoj prošlosti na ovom prostoru bilo i pokreta usijane magme iz unutrašnjosti zemlje ka njenoj površini. To je rezultovalo izvesnom metamorfozom stena na koje je magma nailazila.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sarlah predstavlja najistočniji rt Belave. Uzdiže se na severozapadnoj periferiji Pirota, na levoj obali Bistrice i u neposrednoj blizini Momčilovog grada koji je izgrađen na steni u njegovom podnožju. Zahvaljujući isturenom položaju Sarlaha, Pirotska tvrđava je potom zbog svog dominantnog položaja imala odbrambenu ulogu.[2]

Obročni krst na Sarlahu posvećen Sv. Trifunu, zaštitniku vinogradara

Površina Sarlaha je mala, oko 3 km2. Njegovi obronci su dosta strmi, a jugozapadna strana je usled veće izloženosti suncu suvlja i siromašnija vegetacijom. Severozapadna strana Sarlaha, okrenuta prema Nišavi i industrijskoj zoni Pirota, plodnija je, vlažnija i bogatija vegetacijom. Pored četinara i voćnjaka, na ovoj strani su njive i vinogradi zastupljeni i na većim visinama. Vinogradi na osunčanim padinama daju kvalitetno grožđe, te je Sarlah stolećima unazad bio podneblje poznato po uzgoju vinove loze.[2]

Najviši vrh Sarlaha je Momčilovac, čija nadmorska visina iznosi 562 metara. Od centra grada udaljen je oko 3 km vazdušnom linijom. Podno Sarlaha, na severnoj strani brda, tokom druge polovine 20. veka oformljeno je istoimeno naselje.[2][3]

Kroz dva tunela probijena ispod Sarlaha odvija se saobraćaj na magistralnom putu 259, odnosno auto-putu E80.

Ulaz u pećinu na južnoj strani Sarlaha

Na južnim liticama Sarlaha nalazi se mali otvor koji predstavlja ulaz u pećinu, za koju su lokalni pisci i publicisti vezali legendu o začaranom blagu.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema tumačenju Milana Đ. Milićevića, iznetom nakon oslobođenja Pirota od Turaka i njegovog prisajedinjenja Kneževini Srbiji, naziv brda izveden je od reči Hisarlak[a], odnosno Isarlak koji je bio u upotrebi u tursko doba.[5] Na topografskoj karti u izdanju Geografskog odeljenja Glavnog đeneralštaba iz 1893. godine (Đeneralštabna karta Kraljevine Srbije), brdo je ucrtano pod imenom Hisarlak.[6][7] U literaturi i svakodnevnom govoru, oblik imena Sarlak je i danas zastupljen.

Na Regulacionom planu pirotske varoši s kraja 19. veka, Sarlah je predstavljen kao pusto brdo izvan grada koje je privlačilo pažnju samo onih ljudi koji su na njemu imali njive i vinograde. Severne padine Sarlaha, okrenute Nišavi, bile su pod sitnom šumom, dok su južni obronci, okrenuti ka Barje Čifliku, bili potpuno goli.[8]

Nekada popularna ploča na Sarlahu

Sadnicama bukve, hrasta i cera 1896. godine pošumljen je prostor na Sarlahu površine 65 hektara.[9] Kao šumski, parkovski prostor namenjen stanovnicima Pirota, Sarlah je počeo da se uređuje tek u prvoj deceniji 20. veka. Povodom obeležavanja stogodišnjice od početka Prvog srpskog ustanka, 1904. godine doneta je odluka o uređenju prednje, severoistočne strane ovog uzvišenja u park koji je trebalo da služi odmoru i rekreaciji građana. Sadnju oraha, dudova, jabuka i još nekih voćaka obavili su tada učenici pirotskih osnovnih škola. Iste godine podignut je i plato (ploča) za igranke sa kućicom, koja je tokom letnjih meseci služila kao kafana. Na prosečenim stazama bile su postavljene klupe.[10] Piroćanci su tokom prvih decenija 20. veka često posećivali ovo mesto i čuvene kermese[b] na platou, gde je bila izvođena i vojna muzika.[11][12] Popularna ploča bila je mesto okupljanja gradske mladeži i u prvim decenijama nakon Drugog svetskog rata, a nedaleko od nje nalazio se i atelje cenjenog pirotskog umetnika Uroša Kostića.[13] Prema svedočenjima starijih Piroćanaca, ovaj plato imao je i svoju pozornicu na kojoj su se održavale priredbe, koncerti i pozorišne predstave.[14]

U podnožju severne strane Sarlaha nalazila se i poznata Čumina česma za koju su vezivane razne legende.[15]

Promena je bilo i na južnim obroncima brda, neposredno iznad vrela Banjica, gde je tridesetih godina 20. veka radio opštinski kamenolom građevinskog kamena.[16] Ovde su nakon Drugog svetskog rata bile podignute i četiri peći za proizvodnju kreča. Te krečane su kratko radile jer se ispostavilo da kamen ne odgovara naročito proizvodnji kreča.[17]

Spomenik Dragoljubu Milenoviću Grci na Sarlahu
Jedan od nekoliko kazamata na vrhu Sarlaha

Na južnim padinama Sarlaha nalazilo se i jevrejsko groblje koje je još između dva svetska rata kamenolomom bilo uništeno.[18] U neposrednoj blizini Momčilovca nalazi se spomenik posvećen Dragoljubu Milenoviću Grci, podignut na mestu gde je Grca, kurir Svrljiškog partizanskog odreda, poginuo avgusta 1942. godine.[19] Nedaleko odavde, na mestu zvanom Šančevi, nalaze se i nekadašnji vojni objekti, kazamati, sa vojnim magacinom. Danas su ovi objekti napušteni.[20]

Iskazi starijih stanovnika Pirota daju svedočanstva o izgradnji atomskog skloništa ispod Sarlaha nakon Drugog svetskog rata.[21]

Nakon Drugog svetskog rata, Frontovci[v] Pirota sproveli su akciju pošumljavanja Sarlaha sa hiljadu borovih sadnica.[22]

Na Sarlahu je 1961. godine izgrađen rezervoar kojim je voda iz izvora u njegovim nižim delovima prirodnim padom dovedena u grad.[23]

Marta 1972. godine započeto je probijanje tunela kroz Sarlah dugog 270 metara, kojim se i danas odvija saobraćajni promet na državnom putu 259.[24]

Televizija Pirot počela je emitovanje programa 1999. godine putem signala sa predajnika na Sarlahu.

Nakon nekoliko decenija tokom kojih je Sarlah uglavnom bio zaboravljen i zapostavljen, tokom dvehiljaditih godina uređena je trim staza sa zaštitnom ogradom, vidikovcem, odmaralištem i vežbalištem.[25] Ipak, već naredne, 2008. godine, moglo se konstatovati da su usled neodgovornosti i vandalskog ponašanja pojedinaca, sa Sarlaha odnete kompletne klupe, grede, vratila sa vežbališta, kao i da je čitav mobilijar na vidikovcu iščupan iz betona i polomljen.[26] Projektom Gradske uprave Pirot za 2023. godinu predviđeno je pošumljavanje Sarlaha na površini od oko 4,76 hektara, gde se planira sađenje 9.532 sadnica crnog bora.[27]

Ulaz auto-puta E80 u tunel na južnoj strani Sarlaha

Nakon nekoliko godina radova, 2019. otvoren je za saobraćaj tunel Sarlah koji ima dve cevi sa po dve trake. Ovim tunelom auto-put E80, odnosno njegova deonica na ovom delu auto-put A4, prolazi ispod brda u dužini od bezmalo 500 metara.[28]

Arheološki lokaliteti[uredi | uredi izvor]

Arheološka iskopavanja na južnoj strani Sarlaha, lokalitet ranohrišćanske bazilike, 2016. godina
Ostaci kule ranovizantijskog utvrđenja u podnožju južne strane Sarlaha

1989. godine, prilikom izgradnje saobraćajne petlje u neposrednoj blizini zaštićenog prostora Pirotske tvrđave, a na već poznatim arheološkim lokalitetima na južnim padinama Sarlaha, otkriveni su ostaci ranohrišćanske bazilike (5. i 6. vek) i kapija ranovizantijskog utvrđenja na Sarlahu (4-6. vek) sa potkovičastom kulom.[29] Međutim, usled ograničenih sredstava, arheološki radovi na lokalitetu bazilike su ubrzo bili obustavljeni, a određeni resursi obezbeđeni su samo za istraživanje kapije sa kulom. Nastavak iskopavanja ranohrišćanske bazilike usledio je tek četvrt veka kasnije, 2015. godine.[30] Unutar bazilike otkrivena je i manja jednobrodna crkva koja je datirana u period od 12. do 14. veka.[31]

U periodu od 2010. do 2013. godine vršena su zaštitna arheološka iskopavanja i istraživanja i na severnoj strani Sarlaha, u području auto-puta E 80 koridora 10. Navedena istraživanja prethodila su izgradnji tunela Sarlah kojim je novi auto-put probio brdo. Tada su otkriveni ostaci starog groblja zvanog Tri krsta u strmom podnožju severne strane Sarlaha. Ranije su iznošeni stavovi da su na tom groblju ukopavani mahom preminuli od kuge i kolere tokom 18. i 19. veka, a poznato je i da je groblje preorano 1923. godine zbog sadnje vinove loze na tom prostoru.[32] Ovo groblje koje se prostiralo na površini od oko 0,5 – 1 hektara locirano je upravo u nivou sadašnjeg ulaska tunela auto-puta u severnu stranu Sarlaha.

Prema putopiscu Švajgeru koji je Pirotom prošao u drugoj polovini 16. veka, pored donjeg gradića, odnosno današnje pirotske tvrđave, na Sarlahu su postojale zidine još jednog, starijeg utvrđenja.[33][34] O ostacima nekadašnjih vojničkih utvrđenja na Sarlahu pisao je i Vladimir Karić u svojoj knjizi Srbija, izdatoj 1887. godine.[35]

Razgledna tačka Pirota[uredi | uredi izvor]

Uz Nišavu i šetalište na Pirotskom keju, kao uzvišenje nadomak samog centra grada, Sarlah predstavlja jedan od simbola Pirota.

Ono što je Bulonjska šuma za Pariz, ili Košutnjak za Beograd, to je Sarlah za Pirot – bio nekada!

— Dragoljub Janković, Neko drugo vreme, Pirot 1990.

Vidikovci na Sarlahu predstavljaju izuzetno mesto za pravljenje panoramskih fotografija Pirota. Još od kraja 19. veka, veliki broj crteža, razglednica i fotografija sa motivima pirotske tvrđave ili panoramskog prikaza grada, načinjen je upravo sa neke od razglednih tačaka na Sarlahu. Ovi vidikovci, sa kojih se pruža neverovatan pogled na Pirot, udaljeni su svega četvrt časa od centra grada .

Galerija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Pirot sa Sarlaha sredinom 20. veka
Panoramski prikaz Pirota sa jednog od nižih vidikovaca na Sarlahu, mart 2023.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hisar je reč arapskog porekla koju su Turci koristili da označe grad, utvrdu, tvđavu.
  2. ^ Kermes – narodno veselje, zabava u prirodi, često dobrotvorna.
  3. ^ Frontovci su bili članovi Narodnog fronta Jugoslavije, ubedljivo najveće društveno-političke organizacije koja je delovala u Jugoslaviji nakon Drugog svetskog rata.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanković 1996, str. 62.
  2. ^ a b v Stanković 1996, str. 63.
  3. ^ Ćirić, Jovan (2008). „Topografija Pirota - Prilog za enciklopediju”. Pirotski zbornik. 32-33.: 179. 
  4. ^ Rančić 1935, str. 23-25.
  5. ^ Milićević, Milan (1884). Kraljevina Srbija : Novi krajevi. str. 224. 
  6. ^ „Đeneralštabna karta Srbije-K 9, Pirot”. Wikimedia commons. 1894. Pristupljeno 26. 3. 2023. 
  7. ^ „Đeneralštabna karta Kraljevine Srbije. K 9, Pirot”. Digitalna NBS. Pristupljeno 28. 3. 2023. 
  8. ^ Stanković 1996, str. 15.
  9. ^ Pejčić, Vekoslav (2013). „Zapisi iz istorije Pirota krajem 19. i početkom 20. veka”. Pirotski zbornik. 37-38: 50. 
  10. ^ Panajotović 1982, str. 85.
  11. ^ Ćirić 1965, str. 81-82.
  12. ^ „Kermes Narodne odbrane”. Naš istok. 55.: 2. 1933. 
  13. ^ Stanković 1996, str. 63, 64.
  14. ^ Paunović, Milan (2010). Prkos pirotske kaldrme. str. 7. 
  15. ^ Rančić 1935, str. 26-29.
  16. ^ „Radovi na uređenju Pirota”. Pravda: 6. 31. 5. 1931. 
  17. ^ Stanković 1996, str. 64.
  18. ^ Nikolić, Ilija (2000). „Razgovor sa samim sobom”. Pirotski zbornik. 25-26: 18. 
  19. ^ Panajotović 1982, str. 167.
  20. ^ Mitić, Goran (2018). Lepa, zanimljiva i manje poznata mesta u pirotskom kraju. Pirot. str. 2. 
  21. ^ „Klanica i skloništa”. Youtube, kanal Pirot plusonline. 7. 3. 2020. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  22. ^ „Iz naših krajeva”. Borba: 7. 1. 12. 1951. 
  23. ^ Manić 2017, str. 138.
  24. ^ Manić 2017, str. 175.
  25. ^ Sarlah“ će ponovo oživeti”. Danas. 2007. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  26. ^ „Grede za vežbanje za potpalu klupe u vikendicama”. Danas. 2008. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  27. ^ „Novcem od naknade za korišćenje šuma novi drvoredi i ozelenjavanje Pirota”. Južne vesti. 2023. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  28. ^ „Kako se gradio tunel Sarlah”. Plusonline Pirot. 2020. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  29. ^ Vasić Petrović, Elena (2020). „Prezentacija Pirotske tvrđave modernim tehnologijama i formiranje izložbenih postavki y Gornjem gradu”. Pirotski zbornik. 45: 207—208. 
  30. ^ „Nakon 25 godina ponovo se istražuje bazilika kod Pirota”. Južne vesti. 7. 8. 2015. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  31. ^ Pejić, Predrag (1996). Pirotski grad kroz vekove. str. 11. 
  32. ^ Živanović 1933, str. 24.
  33. ^ Ćirić 1965, str. 27.
  34. ^ Živanović 1933, str. 22.
  35. ^ Stanković 1996, str. 12..

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković, Stevan (1996). Pirot i okolina : zapisi o zavičaju. Pirot: Sloboda.  COBISS.SR 43059212
  • Ćirić, Jovan (1965). Geografija Pirota, aspekt primenjene geografije. Pirot: Sloboda.  COBISS.SR 96089607
  • Panajotović, Tomislav (1982). Pirot kroz vekove : istorijski događaji, zapisi, predanja, sećanja, ljudske sudbine. Pirot: Sloboda.  COBISS.SR 34659847
  • Živanović, Mirko (1933). Nišavlje : monografija istorijsko-etnografskog karaktera. Pirot: Štamparija "Sveti Sava" S. Manojlovića.  COBISS.SR 154187271
  • Rančić, Ćira (1935). Iz mog zavičaja : priče, opisi i bajke : za devojčice i dečake. Beograd: Knjižarnica Tome Jovanovića i Vujića.  COBISS.SR 512038757
  • Manić, Miljan (2017). Pirotski vremeplov : hronologija. Pirot: Istorijski arhiv.  COBISS.SR 234825484

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]