Sašo Filipovski
Sašo Filipovski | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Sašo Filipovski | ||
Datum rođenja | 6. septembar 1974. | ||
Mesto rođenja | Ljubljana, SFRJ | ||
Državljanstvo | Slovenija | ||
Informacije o karijeri | |||
Pozicija | trener | ||
Trenerska karijera | |||
Godine | Klubovi | ||
1996—2003 2003—2005 2005—2006 2006—2009 2009 2010 2011 2011—2013 2014—2016 2016—2018 2018—2019 2020—2021 |
Olimpija Ljubljana (pom.) Olimpija Ljubljana Olimpija Ljubljana (pom.) Turov Zgoželec Lokomotiva Rostov CSKA Moskva (pom.) Virtus Roma Olimpija Ljubljana Zjelona Gora Banvit Monako Partizan | ||
Sašo Filipovski (Ljubljana, 6. septembar 1974) je slovenački košarkaški trener.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sašo Filipovski je rođen u Ljubljani a poreklom je iz Severne Makedonije. Njegov otac Filip Filipovski je bio golman FK Vardar,[1] a majka mu je bila odbojkašica.[2] Sašo je trenirao košarku u mlađim selekcijama ali je zbog povrede odustao od aktivnog bavljenja košarkom. Pohađao je Fakultet za sport u Ljubljani.[2]
Trenersku karijeru počinje 1996. godine kao pomoćnik Zmagu Sagadinu u ljubljanskoj Olimpiji, i njih dvojica zajedno sarađuju narednih šest sezona. Nakon prelaska Sagadina u Crvenu zvezdu 2002. godine, Filipovski ostaje u Olimpiji ali ovoga puta kao pomoćnik novog trenera Tome Mahoriča.[2] Posle jedne sezone Mahorič dobija otkaz, nakon čega je tada 29–godišnji Filipovski postavljen za glavnog trenera Olimpije.[3] Za dve sezone na klupi Olimpije, osvojio je dve titule prvaka Slovenije, jedan Kup kao i dva Superkupa. Pored toga je odveo Olimpiju u TOP 16 fazu Evrolige u sezoni 2003/04. Nakon dve sezone na funkciji glavnog trenera, Filipovski je napustio Olimpiju. Ipak, krajem novembra 2005. se vratio u klub, ali ovoga puta opet kao pomoćnik Zmagu Sagadinu.[4]
Tokom leta 2006. godine preuzima poljski Turov Zgoželec. Sa ovim klubom je dva puta bio vicešampion Poljske (2007, 2008) a pored toga ih je odveo i na fajnal-ejt ULEB kupa u sezoni 2007/08. Takođe je dva puta dobio nagradu za najboljeg trenera u Poljskoj.[5][6] Vodio je Turov do marta 2009. kada je preuzeo Lokomotivu Rostov.[7] Završio je sezonu 2008/09. u Lokomotivi, počeo je i narednu 2009/10, (kada se klub preselio u Krasnodar i poneo ime Lokomotiva Kubanj) ali je podneo ostavku u decembru 2009, prevashodno zbog slabih rezultata u FIBA Evročelendžu.[8]
Tokom leta 2010. godine počinje da radi kao pomoćnik Dušku Vujoševiću u moskovskom CSKA.[9] Krajem novembra iste godine, Vujošević je dobio otkaz a sa njim je klub napustio i Filipovski.[10] U januaru 2011, Filipovski ponovo postaje glavni trener i preuzima italijansku Virtus Romu (tada pod sponzorskim imenom Lotomatika), sa kojom potpisuje ugovor do kraja sezone 2011/12.[11] Vodio je Romu u TOP 16 fazi Evrolige 2010/11, i ostvario je učinak od dve pobede i četiri poraza. Iako je imao ugovor i za narednu sezonu, Filipovski je 17. juna 2011. sporazumno raskinuo saradnju sa Romom kako bi se vratio u ljubljansku Olimpiju.[12]
Dana 18. juna 2011. je po drugi put u karijeri postavljen za trenera Olimpije, potpisavši trogodišnji ugovor sa klubom.[13] Tokom svog drugog boravka u Olimpiji, Filipovski je spisku osvojenih trofeja dodao još dva slovenačka Kupa. Ipak, klub je beležio slabe rezultate u Evroligi a pored toga nije osvojena ni titula prvaka Slovenije. Krajem aprila 2013. godine, Filipovski je dobio otkaz.[14]
U novembru 2014. je preuzeo poljsku Zjelona Goru.[15] Za dve sezone u ekipi Zjelone Gore je osvojio dve titule prvaka Poljske, uz još po jedan nacionalni Kup i Superkup. U julu 2016. preuzima turski Banvit.[16] Filipovski je u februaru 2017. vodio Banvit do osvajanja Kupa Turske, što je inače prvi trofej u klupskoj istoriji.[17] Banvit je do trofeja Kupa stigao nakon što je prvo u četvrfinalu eliminisao Bešiktaš, a zatim su savladana dva Evroligaša, Galatasaraj u polufinalu a potom i Anadolu Efes u finalnoj utakmici.[18] Pored ovoga, Filipovski je vodio Banvit do finala FIBA Lige šampiona u sezoni 2016/17, ali je tamo poražen od španskog Tenerifea.[19] Nakon dve sezone na klupi Banvita, Filipovski je juna 2018. preuzeo ekipu Monaka.[20] Ipak, nije uspeo da provede celu sezonu na klupi Monaka, jer je već u februaru 2019. smenjen a na njegovo mesto je doveden Saša Obradović. Filipovski je odveo Monako do TOP 16 faze Evrokupa, ali je u odlučujućem susretu za plasman u četvrtfinale izgubio od Lijetuvos ritasa. U prvenstvu Francuske je bio na sredini tabele sa skorom 11-9.[21][22]
Dana 5. novembra 2020. godine je postavljen za trenera Partizana.[23]
Trenerski uspesi[uredi | uredi izvor]
Klupski[uredi | uredi izvor]
- Olimpija Ljubljana:
- Prvenstvo Slovenije (2): 2003/04, 2004/05.
- Kup Slovenije (3): 2005, 2012, 2013.
- Superkup Slovenije (2): 2003, 2004.
- Zjelona Gora:
- Prvenstvo Poljske (2): 2014/15, 2015/16.
- Kup Poljske (1): 2015.
- Superkup Poljske (1): 2015.
- Banvit:
- Kup Turske (1): 2017.
Pojedinačni[uredi | uredi izvor]
- Najbolji trener Prvenstva Poljske (3): 2006/07, 2007/08, 2015/16.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Filip Filipovski otkrio sinovu „tajnu vezu” sa Partizanom: Sašo zavoleo sport uz Bobeka”. zurnal.rs. 11. 11. 2020. Pristupljeno 18. 11. 2020.
- ^ a b v „Filipovski:Nema veze što sam najmladji”. b92.net. 15. 10. 2004. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Novi trener Union Olimpije - Sašo Filipovski”. b92.net. 3. 7. 2003. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Filipovski i Sagadin se vratili u Olimpiju”. sportnet.rtl.hr. 30. 11. 2005. Arhivirano iz originala 25. 11. 2020. g. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Oficjalne nagrody Dominet Bank Ekstraligi za sezon 2006/07”. plk.pl (na jeziku: poljski). Pristupljeno 25. 5. 2015.
- ^ „Oficjalne nagrody Dominet Bank Ekstraligi za sezon 2007/08”. plk.pl (na jeziku: poljski). Pristupljeno 25. 5. 2015.
- ^ „Sašo Filipovski - glavnый trener BK "Lokomotiv-Rostov"”. sport.ru (na jeziku: ruski). 6. 3. 2009. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Filipovski pokinul post glavnogo trenera «Lokomotiva-Kubani»”. sports.ru (na jeziku: ruski). 18. 12. 2009. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Saso Filipovski is on CSKA coaching staff”. cskabasket.com (na jeziku: engleski). 28. 6. 2010. Pristupljeno 6. 11. 2020.[mrtva veza]
- ^ „CSKA otpustio Vujoševića!”. vesti-online.com. 25. 11. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Lottomatica hires Filipovski as head coach”. euroleague.net (na jeziku: engleski). 12. 1. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Roma e Filipovski risolvono il contratto”. basketinside.com (na jeziku: italijanski). 17. 6. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Union Olimpija brings back Filipovski”. euroleague.net (na jeziku: engleski). 18. 6. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Saso Filipovski fired by Union Olimpija”. latestbasketballnews.com (na jeziku: engleski). 18. 6. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Saso Filipovski to coach Stelmet ZG”. latestbasketballnews.com (na jeziku: engleski). 12. 11. 2014. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Filipovski takes the reins of ambitious Banvit”. championsleague.basketball (na jeziku: engleski). 28. 7. 2016. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Sašo Filipovski, trener Banvita, za Blicsport: Do prvog trofeja u istoriji kluba vodila nas je Duletova filozofija”. sport.blic.rs. 28. 2. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Senzacija u Turskoj: Ni Fener, ni Efes, ni Galata!”. mondo.rs. 19. 2. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Slovenski trojček za las prekratek, da bi osvojil ligo prvakov”. siol.net (na jeziku: slovenački). 30. 4. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „AS Monaco makes Filipovski new coach”. Eurocupbasketball.com (na jeziku: engleski). 28. 6. 2018. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Monaco to reportedly replace Filipovski with Obradovic”. Eurohoops.net (na jeziku: engleski). 15. 2. 2019. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Saša menja Sašu u Monaku (FOTO)”. Eurohoops.net. 25. 2. 2019. Pristupljeno 6. 11. 2020.
- ^ „Sašo Filipovski je novi trener KK Partizan NIS”. kkpartizan.rs. 5. 11. 2020. Pristupljeno 6. 11. 2020.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Profil na sajtu Evrolige (jezik: engleski)