Sirijska pustinja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sirijska pustinja.
Sirijska pustinja negdje između Dejr es Zora i Tadmura.

Sirijska pustinja (arap. بادية الشام, bādiyat ash-shām), poznata još i kao sirijsko-arabijska pustinja, je kombinacija stepe i prave pustinje smještena sjeverno od Arabijskog poluostrva, zauzimajući površinu od 500.000 km2 oblasti Sirije. Pustinja je stjenovita i ravna.[1][2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sirijska pustinja je dio Hamada,[3] koji pokriva dijelove Sirije, Iraka, Jordana i Saudijske Arabije. Granica na zapadu je dolina rijeke Oront, na istoku rijeka Eufrat, na sjeveru se pustinja prekida u oblastima plodnim travama, a na jugu prelazi u pustinju na jugu Arabijskog poluostva. Postoje mnoge manje pustinje unutar Sirijske pustinje, kao što je Palmira. Grad Damask je smješten u jednoj od oaza. Jedinstveni pejzaž pustinje je nastao izbacivanjem lave iz vulkanskog regiona Džabal el Druz u južnoj Siriji. Sirijska pustinja je prirodno stanište sirijskog hrčka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pustinju su tokom istorije naseljevala beudinska plemena, ali su je naseljavala i druga plemena, čiji pripadnici uglavnom žive u gradovima i naseljima koji su izgrađeni u blizini oaza. Neki Beduini i dalje održavaju tradiciju života u pustinji. Safaički natpisi, praarapski tekst napisan od strane pismenih Beduina, nalaze se u Sirijskoj pustinji. Datum nastanka je otpirlike od 1. vijeka prije n. e. do 4. vijeka n. e.

Tokom rata u Iraku, pustinja je služila kao glavna linija snadbjevanja iračkih pobunjenika, dok je irački dio pustinje postao prvenstveno tvrđava sunitskih pobunjenika koji su djelovali u pokrajini Anbar, djelimično nakon zauzimanja Faludže tokom operacije Fantomski bijes. Serija vojnih operacija je bila relativno neefikasna u uklanjanju pobunjeničkog prisustva u pustinji. Međutim, kako su pobunjenici počeli da preuzimaju kontrolu nad okolnim područjima značaj sirijske pustinje kao operativnog centra vremenom je umanjena. Do septembra 2006. pobunjenici su stekli kontrolu nad gotovo cijelom pokrajinom Anbar i premjestili su većinu svojih snaga, opreme, kao i lidere dalje na istok do gradova pod pobunjeničkon u blizini rijeke Eufrat, ali Sirijska pustinja je ostala jedno od glavnih puteva za trgovinu oružjem.[4][5][6][7][8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Syrian Desert”. Mahalo.com. Pristupljeno 02. 02. 2011. 
  2. ^ „{title}”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2008. g. Pristupljeno 10. 07. 2015. , New International Encyclopedia, Edition 2, Published by Dodd, Mead, 1914, Arabia, page 795 and Syrian Desert, Encarta
  3. ^ Britannica entry Al-Hamad
  4. ^ „U.S. diplomat apologizes for remarks”. MSNBC. 22. 10. 2006. Pristupljeno 02. 02. 2011. 
  5. ^ Knickmeyer, Ellen (29. 05. 2006). „U.S. Will Reinforce Troops in West Iraq”. Washingtonpost.com. Pristupljeno 02. 02. 2011. 
  6. ^ „WP: U.S. to reinforce troops in west Iraq”. MSNBC. 30. 05. 2006. Pristupljeno 02. 02. 2011. 
  7. ^ „Situation Called Dire in West Iraq”. Washington Post. 10. 09. 2006. Pristupljeno 02. 02. 2011. 
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 11. 2020. g. Pristupljeno 10. 07. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]