Slavko Gavrilović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Gavrilović
Lični podaci
Datum rođenja(1924-02-01)1. februar 1924.
Mesto rođenjaSremske Laze, Kraljevina SHS
Datum smrti15. septembar 2008.(2008-09-15) (84 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija

Slavko Gavrilović (Sremske Laze, 1. februar 1924Novi Sad, 15. septembar 2008) bio je srpski istoričar, univerzitetski profesor i akademik SANU.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a šest razreda gimnazije u Vinkovcima. Sedmi razred gimnazije završio je u Sremskim Karlovcima školske 1941/42, a potom je prekinuo školovanje i vratio se u rodni kraj.

Priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu 1943. i u njemu ostao do 1945. kada je nastavio školovanje i naredne 1946. maturirao u gimnaziji u Novom Sadu. Iste godine je upisao studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1951. godine diplomskim radom iz Opšte istorije novog veka.

Od septembra 1949. bio je stalno zaposlen u Srednjoj fiskulturnoj školi u Zemunu, a potom je od 1951. do 1953. bio profesor Učiteljske škole u Prizrenu, kada je položio i državni stručni ispit u Beogradu. U septembru 1953. prešao je na dužnost kustosa u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, da bi 1955. bio izabran za asistenta na grupi za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Aprila 1956. doktorirao je sa tezom „Agrarni pokret u Sremu i Slavoniji početkom XIX veka“ i iste godine izabran za docenta na katedri za Istoriju naroda Jugoslavije novog veka.

U nastavničkom zvanju kao vanredni i redovni profesor bio je sve do početka 1988. kada je prešao u Istorijski institut Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, zadržavši se istovremeno kao predavač u skraćenom radnom odnosu na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U istorijskom institutu je bio naučni savetnik, a vršio je i funkciju predsednika Naučnog veća sve do penzionisanja.

Naučne institucije[uredi | uredi izvor]

Za dopisnog člana SANU izabran je u novembru 1978, a za redovnog člana u decembru 1985. godine. Pristupnu besedu Učešće Srba u društvenom i političkom životu Hrvatske i Slavonije u prvoj polovini 19. veka održao je 14. juna 1986. godine.

U Odeljenju istorijskih nauka SANU rukovodio je odborom za istoriju srpskog naroda od XVI do XVIII veka, kao i Odborom za istoriju Srpske revolucije 1803-1830. Nekoliko puta je bio i na čelu Sentandrejskog odbora SANU.

Bio je stalni član Matice srpske, član njenog upravnog odbora. Bio je prvi urednik Zbornika Matice srpske za istoriju i član uređivačkog odbora Srpskog biografskog rečnika.

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Predmet istraživanja akademika Slavka Gavrilovića bila je istorija panonskog i balkanskog prostora u rasponu od XVI do XIX veka, pre svega istorija srpskog naroda i njegovih neposrednih suseda. Objavio je nekoliko desetina monografija, zbornika arhivske građe kao i stotine naučnih radova i priloga.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je Oktobarskih nagrada Beograda i Novog Sada i nagrade za životno delo Univerziteta u Novom Sadu.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Sin akademika Slavka Gavrilović, Vladan Gavrilović, vanredni je profesor na Nacionalnoj istoriji novog veka u Novom Sadu.

Dela[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bibliografija radova akademika Slavka Gavrilovića, Vladan Gavrilović, Beograd 2006;
  • O istoriji i istoričarima, Čedomir Popov, Sremski Karlovci - Novi Sad 1999;
  • Enciklopedija srpske istoriografije, prir. Sima Ćirković i Rade Mihaljčić, Beograd 1997;
  • Znamenite ličnosti Srema od I do XXI veka, Sremska Mitrovica 2003.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]