Pređi na sadržaj

Slavko Leovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Leovac
senator Slavko Leovac
Lični podaci
Datum rođenja(1929-03-27)27. mart 1929.
Mesto rođenjaMostar, Kraljevina SHS
Datum smrti5. septembar 2000.(2000-09-05) (71 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Slavko Leovac (Mostar, 27. mart 1929Beograd, 5. septembar 2000)[1]bio je srpski književnik, književni kritičar, istoričar, predsednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske[1] i član Senata Republike Srpske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1929. u Mostaru.[2] Studirao je u Sarajevu, a doktorirao u Beogradu. Radio je kao redovan profesor na Odseku za opštu i komparativnu književnost Filološkog fakulteta u Sarajevu.[2] U Sarajevu je radio kao urednik izdavačkih preduzeća „Svjetlost“ i „Veselin Masleša“. Od 1957. do 1972. godine je bio jedan od urednika časopisa Izraz.[2]

U Sarajevu je živio do 1992. godine kada nakon petomjesečnog maltretiranja i mučenja od strane muslimanskih vlasti, napušta Sarajevo i odlazi u Beograd. Od dolaska u Beograd 1992. je radio kao profesor na Katedri za srpsku književnost do penzionisanja 1994. Nakon penzionisanja, nastavio je da radi kao profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci i Srpskom Sarajevu.[3] Bio je član uređivačkog odbora Komisije za izradu Srpske retrospektivne bibliografije u periodu 1989-1994, i zamjenik predsednika u periodu 1995-2004.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske je izabran 11. oktobra 1996, a za redovnog člana 27. juna 1997. Bio je potpredsednik ANURS od 11. oktobra 1996. do 4. maja 2000, kada je izabran za predsednika Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Na poziciji predsednika ANURS je ostao do smrti 5. septembra 2000.[1]

Bio je senator Republiku Srpske u prvom sazivu Senata 1996. godine.[4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Helenska tradicija i srpska književnost XX veka, Sarajevo, (1963)
  • Portreti srpskih pisaca XIX veka, SKZ, Beograd (1978)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dobio je Aprilsku nagradu Sarajeva (1960), Dvadesetsedmojulsku nagradu Bosne i Hercegovine (1965), „Veselin Masleša“ (1988) i druga priznanja.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Slavko Leovac”. anurs.org. Pristupljeno 2. 2. 2022. 
  2. ^ a b v Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 425. 
  3. ^ a b „Slavko Leovac”. matbibli.rs.ba. Pristupljeno 2. 2. 2022. 
  4. ^ „SLAVKO LEOVAC - PREDSJEDNIK ANURS I ISTAKNUTI KNjIŽEVNIK”. srna.rs. Arhivirano iz originala 02. 02. 2022. g. Pristupljeno 2. 2. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zbornik radova u čast akademika Slavka Leovca, urednik: akademik Radovan Vučković, Banja Luka, Srpsko Sarajevo (1999)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]