Pređi na sadržaj

Stefan Šćepović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan Šćepović
Stefan Šćepović kao igrač Sportinga iz Hihona 2017. godine
Lični podaci
Puno ime Stefan Šćepović
Datum rođenja (1990-01-10)10. januar 1990.(34 god.)
Mesto rođenja Beograd, SFR Jugoslavija
Visina 1,87 m
Pozicija napadač
Juniorska karijera
Merida
Partizan
OFK Beograd
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2008—2010 OFK Beograd 16 (1)
2008Mladi radnik 2 (0)
2009Sopot 11 (4)
2010Sampdorija 2 (0)
2010—2011 Klub Briž 4 (0)
2011Kortrajk 8 (1)
2011—2012 Hapoel Ako 31 (13)
2012—2013 Partizan 14 (8)
2013Ašdod 13 (6)
2013—2014 Sporting Hihon 39 (23)
2014—2016 Seltik 19 (4)
2015—2016Hetafe 33 (6)
2016—2018 Hetafe 25 (3)
2017—2018Sporting Hihon 15 (4)
2018—2019 MOL Vidi 16 (7)
2019 Jagelonija Bjalistok 6 (0)
2020 Mačida zelvija 31 (1)
2021 Malaga 13 (3)
2021—2022 AEL Limasol 40 (10)
2023 Brizbejn Roar 10 (1)
2023— Muangtong junajted 10 (4)
Reprezentativna karijera**
2009—2011 Srbija do 21 12 (7)
2012—2014 Srbija 8 (1)
* Datum aktuelizovanja: 6. novembar 2023.
** Datum aktuelizovanja: 28. avgust 2017.

Stefan Šćepović (Beograd, 10. januar 1990) srpski je fudbaler koji igra na poziciji napadača.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Šćepović je seniorsku karijeru počeo u OFK Beogradu. Debitovao je za prvi tim OFK Beograda tokom takmičarske 2007/08. u Superligi Srbije. Narednu 2008/09. sezonu je proveo na pozajmicama. Tokom jesenjeg dela ove takmičarske godine je nastupao za Sopot u Srpskoj ligi Beograd a prolećni deo je proveo u Mladom radniku iz Požarevca sa kojim je nastupao u Prvoj ligi Srbije. Vratio se zatim u OFK Beograd i dobio nešto veću minutažu tokom prvog dela sezone 2009/10. Nastupio je na 12 superligaških utakmica tokom jesenjeg dela sezone i postigao je jedan gol, 30. avgusta 2009. u pobedi 2:0 na gostovanju Radu na Banjici.

U januaru 2010. je prosleđen na pozajmicu u italijansku Sampdoriju.[1] Nastupio je na dve utakmice za Sampdoriju u Seriji A, ali klub iz Đenove je odlučio da ne otkupi njegov ugovor.

U julu 2010. je potpisao trogodišnji ugovor sa belgijskim Klub Brižom.[2] Za Briž je nastupio na četiri prvenstvene utakmice nakon čega je tokom zimske pauze prosleđen na pozajmicu u Kortrajk do kraja 2010/11. sezone.

Sezonu 2011/12. je proveo u izraelskom prvoligašu Hapoelu iz Akre.

U junu 2012. potpisao je dvogodišnji ugovor sa beogradskim Partizanom.[3] Proveo je samo prvi deo takmičarske 2012/13. u Partizanu. Na 14 prvenstvenih utakmica je postigao osam golova. Igrao je sa Partizanom i u kvalifikacijama za Ligu šampiona (eliminisani od kiparskog AEL-a) kao i u grupnoj fazi Lige Evrope. Za razliku od domaćeg prvenstva, Šćepović je u evropskim utakmicama imao dosta slabiji učinak, samo jedan gol na 10 nastupa. U januaru 2013. je prosleđen na pozajmicu u izraelski Ašdod do kraja sezone.[4]

U julu 2013, i dalje kao igrač Partizana, Šćepović je prosleđen na pozajmicu u španskog drugoligaša Sporting iz Hihona.[5] Na prvih pet utakmica za Hihon je postigao po barem jedan gol i tim učinkom je ušao u klupsku istoriju kao prvi fudbaler koji je to uradio.[6] U januaru 2014. je i zvanično postao Sportingov igrač pošto je klub iz Hihona otkupio njegov ugovor od Partizana.[7] Šćepović je tokom takmičarske 2013/14. u španskoj Segundi na 41 odigranoj utakmici postigao 23 gola.

Pred sam kraj letnjeg prelaznog roka 2014. potpisao je četvorogodišnji ugovor sa Seltikom.[8] Tokom takmičarske 2014/15. je nastupio na 18 utakmica za Seltik u škotskom Premijeršipu, postigavši pritom četiri gola. Dva puta je bio strelac za Seltik i u grupnoj fazi Lige Evrope. Počeo je i narednu 2015/16. sezonu u Seltiku, nastupio je na jednoj utakmici, nakon čega je prosleđen na pozajmicu španskog prvoligaša Hetafe

Zabeležio je 34 nastupa za Hetafe u španskoj Primeri, uz šest postignutih golova, ali je klub zauzeo pretposlednje mesto na tabeli i ispao u niži rang takmičenja. U junu 2016. godine, Hetafe je otkupio Šćepovićev ugovor.[9] Hetafe je sa Šćepovićem u timu u sezoni 2016/17. izborio povratak u Primeru. Ipak, srpski fudbaler nije ponovo zaigrao sa Hetafeom u Primeri jer je u junu 2017. prosleđen na pozajmicu u svoj bivši klub Sporting iz Hihona.[10] Tokom svog drugog boravka u Hihonu, Šćepović je na 15 utakmica u Segundi postigao četiri gola s tim što nije celu sezonu proveo u klubu pošto je krajem januara 2018. pozajmica prekinuta.[11] Šćepović je zatim raskinuo ugovor sa Hetafeom i prešao u mađarski Videoton.[12] Sa šest postignutih golova tokom prolećnog dela takmičarske 2017/18, Šćepović je dao svoj doprinos osvajanju titule prvaka Mađarske. Proveo je i prvi deo 2018/19. sezone u Videotonu, ali uz znatno manju minutažu, nakon čega je u januaru 2019. potpisao za poljskog prvoligaša Jageloniju.[13]

Tokom 2020. je igrao za japanskog drugoligaša Mačida zelviju.[14] Drugi deo sezone 2020/21. proveo je u španskom drugoligašu Malagi.[15] U junu 2021. potpisao je ugovor sa AEL-om iz Limasola.[16] Godinu i po dana je proveo u kiparskom klubu nakon čega je u februaru 2023. potpisao u Australiji za ekipu Brizbejn Roar.[17] U julu iste godine prešao je u tajlandski Muangtong junajted.[18]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Svoj debi u reprezentaciji Srbije je imao 29. februara 2012. na meču sa Kiprom. Svoj prvi gol u državnom dresu je postigao 15. oktobra 2013. u kvalifikacijama za SP 2014. protiv Makedonije.[19]

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

# Datum Mesto Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 15. oktobar 2013. Jagodina, Srbija  Makedonija 5:0 5:1 Kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 2014.

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Otac Slađan je bivši fudbaler i igrač Partizana, a rođeni brat Marko je takođe nastupao za FK Partizan.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Seltik[uredi | uredi izvor]

Videoton[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šćepović potpisao za Sampdoriju”. sport.blic.rs. 21. 1. 2010. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  2. ^ „Šćepović u Klub Brižu”. novosti.rs. 9. 7. 2010. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  3. ^ „Stefan Šćepović: Partizan, pa ženidba”. mondo.rs. 8. 6. 2012. Pristupljeno 16. 2. 2023. 
  4. ^ „Izraelci objavili dolazak Šćepovića”. b92.net. 28. 1. 2013. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  5. ^ „Stefan Šćepović prešao u Sporting iz Hihona”. zurnal.rs. 17. 7. 2013. Arhivirano iz originala 27. 02. 2014. g. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  6. ^ „Šćepović postao legenda Hihona”. b92.net. 15. 9. 2013. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  7. ^ „Šćepović četiri godine u Sportingu, Partizanu milion evra!”. novosti.rs. 7. 2. 2014. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  8. ^ „Šćepović zvanično u Seltiku”. sportske.net. 1. 9. 2014. Pristupljeno 2. 9. 2014. 
  9. ^ „Seltik pristao - Šćepović ponovo u Segundi”. mozzartsport.com. 28. 6. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  10. ^ „Šćepović prešao u Sporting”. mozzartsport.com. 12. 7. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  11. ^ „Scepovic queda desvinculado del Sporting” (na jeziku: španski). Sporting de Gijón. 31. 1. 2018. Arhivirano iz originala 11. 02. 2022. g. Pristupljeno 31. 1. 2018. 
  12. ^ „Nikolić na kupi, u navali trio Šćepović - Šćepović - Lazović”. mozzartsport.com. 31. 1. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  13. ^ „Potpisao Stefan Šćepović na 1+2”. mozzartsport.com. 17. 1. 2019. Pristupljeno 16. 2. 2023. 
  14. ^ „Braća Šćepović za SK: Japan i Tajland kao sudbina”. sportklub.rs. 6. 8. 2020. Pristupljeno 16. 2. 2023. 
  15. ^ „Šćepoviću 25.000 evra do kraja sezone”. mozzartsport.com. 12. 3. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2023. 
  16. ^ „Pao dogovor: Još jedan Šćepović ide na Kipar”. mozzartsport.com. 19. 6. 2021. Pristupljeno 16. 2. 2023. 
  17. ^ „Za 15 godina 18 klubova - na redu je Australija”. mozzartsport.com. 7. 2. 2023. Pristupljeno 16. 2. 2023. 
  18. ^ „Stefan Šćepović pronašao 19. angažman u karijeri: Stigao kod Marija Đurovskog”. mozzartsport.com. 27. 7. 2023. Pristupljeno 3. 11. 2023. 
  19. ^ „Stefan Šćepović–reprezentacija”. reprezentacija.rs. Arhivirano iz originala 06. 12. 2013. g. Pristupljeno 27. 2. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]