Pređi na sadržaj

Strategija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Strategija je opšti plan akcija čija je svrha ostvarivanje određenih, jasno definisanih, ciljeva.

Nauka o strategiji nastala je kao grana vojne nauke koja se bavi komandnim strukturama, planiranjem i izvođenjem rata. Vremenom je ušla i u druge nauke, pre svega ekonomiju, kroz marketing strategije i strateško planiranje. Ima je i u sportu (npr. fudbalska strategija), matematici (teorija igara), informatici.

Vojna strategija[uredi | uredi izvor]

Vojna strategija predstavlja skup ideja koje sprovode vojne organizacije kako bi ostvarile željene strateške ciljeve[1] Reč potiče od grčke reči strategos (general, vođa vojske) i ušla je u upotrebu tokom 18. veka,[2] kada je posmatrana u svom užem smislu kao „veština generala“,[3] 'veština raspoređivanja' trupa.[4] Vojna strategija se bavi planiranjem i sprovođenjem pohoda, pokretima i rasporedom snaga i zavaravanjem neprijatelja.

Istorijski tekstovi kao što su Čanakjina Arthašastra napisana u 3. veku pre nove ere, Sun Cuova Umetnost ratovanja, napisana u Kini pre 2.500 godina, politička strategija Makijavelijevog Vladaoca, napisanog 1513, ili Klausevicevljevo delo O ratu, objavljeno 1832, i japanski klasik Knjiga pet prstenova Musaši Mijamotoa iz 1645, su veoma poznati, i vrlo uticajni. Iako izraz „strategija“ nije korišćen pre 18. veka, a kasnije je mu je značenje u određenoj meri izmenjeno, postojalo je nekoliko značajnih autora koji su pisali o strategiji između Makijavelija i Klausevica, poput Metjua Satklifa, Bernardina de Mendoze, i drugih.

Teorija igara[uredi | uredi izvor]

U teoriji igara, strategija se odnosi na jednu od opcija koje igrač možeda odabere. Preciznije, svaki igrač u nekooperativnoj igri ima skup mogućih strategija od kojih odabira svoju strategiju.

Strategija mora da određuje koje akcije će se sprovoditi u kom delu igre, na primer, ako protivnik odigra A, onda se sprovodi akcija B, dok ako protivnik odigra V, onda se sprovodi akcija G.

Strategije u teoriji igara mogu da budu nasumične (mešovite) ili determinističke (čiste). Čiste strategije mogu da se posmatraju kao poseban slučaj mešovitih, takav da se akcijama pridaju samo verovatnoće 0 i 1.

U igrama koje se zasnivaju na strategiji, igrač razmatra niz mogućih poteza kako bi odabrao najbolji u cilju da porazi protivnika. Šah je poznata strateška igra koja se igra širom sveta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ pp.163, Gartner
  2. ^ p.25, Carpenter
  3. ^ p.11, Matloff
  4. ^ p.235, Wilden

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gartner, Scott Sigmund, Strategic Assessment in War, Yale University Press, 1999
  • Carpenter, Stanley D. M., Military Leadership in the British Civil Wars, 1642-1651: The Genius of This Age, Routledge, 2005
  • Matloff, Maurice, (ed.), American Military History: 1775-1902, volume 1, Combined Books, 1996
  • Wilden, Anthony, Man and Woman, War and Peace: The Strategist's Companion, Routledge, 1987