Pređi na sadržaj

Sferna aberacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sočivo sa perfektnim fokusiranjem, i fokusiranje sočiva usled efekta sferne aberacije

Sferna aberacija u optici, je nemogućnost sfernog sočiva ili ogledala da sakupi sve paralelne zrake u isti fokus. Tačka gde će ulazni zrak biti fokusiran zavisi od toga koliko je tačka u kojoj se svetlost odbije od sfernog ogledala udaljena od optičke ose (linije koja prolazi kroz centar ogledala/sočiva i normalna je na njegovu površinu). Zraci koji se reflektuju od tačaka koje su bliže ivici ogledala se fokusiraju bliže ogledalu nego zraci koji je reflektuju od tačaka koje su bliže optičkoj osi. Isti efekat se dešava i prilikom refrakcije zraka kroz sočiva čije površine su delovi sfere.[1]

Sferna aberacija proizvodi sliku tačkastog izvora svetlosti (recimo zvezde) raširenu u disk. U slučaju ogledala, sferna aberacija se može izbeći korišćenjem paraboličnog ogledala (presek ogledala odgovara paraboli). Kod sočiva, rešenje je da površine sočiva imaju različit radijus zakrivljenosti.[1]

Kao i kod hromatske, efekat sferne aberacije može da se umanji korišćenjem sočiva veoma velikog f/broja (što odgovara sočivima velike žižne daljine). Tokom 17. veka, ovakav pristup doveo je do konstrukcije veoma dugačkih i robusnih refraktora.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Sferna aberacija: u Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics, Nature Publishing Group, 2001.