FK Željezničar Sarajevo
FK Željezničar | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Fudbalski klub Željezničar | |||
Nadimak | Željo, „Manijaci”, „plavi” | |||
Osnovan | 15. septembar 1921. | |||
Stadion | Stadion Grbavica, Sarajevo | |||
Kapacitet | 13.146 sedećih mesta | |||
Predsednik | Edis Kovačević | |||
Trener | Nermin Bašić | |||
Liga | Premijer liga BiH | |||
2023/24. | Premijer liga BiH, 6. | |||
|
FK Željezničar je bosansko-hercegovački fudbalski klub iz Sarajeva, Federacija BiH. Trenutno se takmiči u Premijer ligi BiH (od njenog osnivanja 2002), prvom stepenu takmičenja u BiH.
Istorija kluba[uredi | uredi izvor]
Početak: Prvi radnički klub u Sarajevu[uredi | uredi izvor]
Željezničar je osnovan 15. septembra, 1921. godine od strane radnika „Željezničke radionice” na inicijativu Dimitrija Dimitrijevića. Zajedno sa Ludvigom Lepleom, Stjepanom Katalinićem i ostalim radnicima iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva, a zatim i za registraciju kluba kod Sarajevskog podsaveza. Kao tada jedini radnički klub među ostalim, nacionalno orijentisanim, klubovima Željezničar se susreo sa mnogim teškoćama. Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. septembra u 16 sati. Na igralištu je prisustvovalo 500 navijača, a SAŠK je bio bolji, pobedivši sa 5:1.
Takmičenje u okviru Sarajevskog podsaveza[uredi | uredi izvor]
Prvu takmičarsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu Sarajevskog podsaveza, gde su još igrali klubovi: Troja, Šparta, Barakohba. Ekipu je vodio Silvio Alkalaj, a prva Željina utakmica u službenom takmičenju odigrana je 2. novembra 1921. protiv Troje. Rezultat je bio 1:1. Prvu pobedu u službenim utakmicama „plavi” su zabilježili u proletnjem delu prve sezone protiv Barakohbe. Rezultat je bio 7:0. Napokon u sezoni 1925/1926 Željezničar uspeva ući u Prvi razred Sarajevskog podsaveza. Nadmoćno, sa 4 pobede nad konkurentima i gol-razlikom 18 — 4 Željo se dokopao dugo željenog cilja. Sezonu pre ostvarena je i rekordna pobeda u dosadašnjoj istoriji Željezničara 18-0. Ova pobeda ostvarena je u sezoni 1924/25 nad ekipom Barakohoba, u drugom razredu Sarajevskog podsaveza.
Prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vežbalište na Čengić Vili — Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički „Željezničarski sportski klub” nije imao novca za iznajmljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.
Većinu svog ligaškog staža Željezničar je proveo u Sarajevskoj ligi, dok je takmičenje u prvoj ligi Jugoslavije bilo rezervisano za tada bolji SAŠK.
Oduzimanje najboljih igrača[uredi | uredi izvor]
Početkom Drugog svetskog rata zaustavlja se rad kluba. Nakon završetka rata klub se obnavlja i nastupa u prvoj ligi Bosne i Hercegovine koju osvaja i tako se plasira u prvu ligu Jugoslavije. Međutim nakon što je gradska vlast formirala novi klub „Torpedo” (kasnije Sarajevo) koji je trebalo da predstavlja najbolje iz BiH, Fiskulturni savez Bosne i Hercegovine je zatražio da većina igrača Željezničara pređe u novi klub. Tom Odlukom Željezničar je novoformiranom klubu Torpedo morao ustupiti svoje najbolje igrače: Lovrića (kapiten), Alajbegovića, Konjevoda, Lazarevića, Rajlića, Golca i Šilića. Jedini igrač koji je uspio odoljeti svim ucenama je Joško Domorocki. Takav sled događaja bio je poguban po Željezničar koji ispada iz prve lige, a period konsolidacije trajao je do sezone 1953/54 kada se plavi ponovo vraćaju u Prvu ligu Jugoslavije.
Prva titula[uredi | uredi izvor]
Bile su to najslavnije godine tima sa Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971/72. osvojio titulu prvaka nekadašnje Jugoslavije. Bila je to godina u kojoj su izabranici Milana Ribara sakupili 51, ostavivši FK Crvenu zvezdu sa 49 bodova. U poslednjem prvenstvenom kolu Željezničar je u gostima, na stadionu JNA, savladao Partizan, rezultatom 4:1, u meču koji je ujedno predstavljao i oproštaj Ivana Ćurkovića od crno — belih. U tom prvenstvu Željo je doživio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali nerešeno i pobedili u 21 utakmici. Impozantntna gol-razlika govori sama po sebi o snazi tadašnjeg Želje. Postignuto je 55 pogodaka, što je bilo dovoljno za treće mjesto rang-liste najefikasnijih ekipa, a da je odbrana odigrala veliku ulogu govori podatak da je primljeno samo 20 golova (najmanje u ligi). Postignuta je i velika pobeda protiv slovenačkog Maribora od 8:0. Gradski derbi u dva susreta zavrsen je nerešeno. Na Grbavici je bio bolji Željezničar rezultatom 2:1, a na Koševu protivnik je bio bolji identičnim ishodom. Kao sto je spomenuto stručni štab je predvodio Milan Ribar, a na klupi su još sedili Sulejman Kulović i Fadil Požegija. Najbolji strijelac Želje u ovoj sezoni bio je legenda sa Grbavice, Josip Bukal sa postignutih 14 pogodaka, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže protivničkih golmana.[1] Slobodan Janjuš, golman „plavih” je u toj godini postao rekorder po do tada najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim šampionatima, svega 20. Šampionsku generaciju činili su: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić. U dresu najbolje reprezentacije Jugoslavije u toj sezoni debitovali su igrači Željezničara: Josip Katalinski, Edin Sprečo i Boško Janković.
Stadion[uredi | uredi izvor]
Posle osnivanja prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vežbalište na Čengić Vili — Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički „Željezničarski sportski klub” nije imao novca za iznamljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.
Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953. godine pretrpeo tri veća renoviranja. Prvo od 1968. do 1976. kada je uklonjena atletska staza i napravljena severna tribina. Stadion je mogao da primi 17.000 gledalaca. Obnavljan je posle 1995. kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004/05 kada su na severnu i južnu tribinu postavljena sedišta, čime je kapacitet stadiona smanjen na 12.000 mesta. Za evropske utakmice je zatvorena istočna tribina koja ne ispunjava Uefine kriterijume.
Navijači kluba se zovu Manijaci. Ova navijačka grupa je nastala 1987.
Klupski uspesi[uredi | uredi izvor]
- Prvak Premijer liga BiH: (3) + 3
- Osvajači kupa BiH: (2) + 4
- Superkup BiH: (3)
(1997/98), (1999/99), (2000/01).
Napomena: Od sezone 2002/2003. ujedinjen je fudbal u BiH, i od tada se igra zajednička liga klubova iz Federacije BiH i Republike Srpske. U zagradi su rezultati u Ligi BiH prije tog perioda.
FK Željezničar u evropskim takmičenjima[uredi | uredi izvor]
Sezona | Takmičenje | Kolo | Država | Klub | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
1963 | Mitropa kup | četvrtfinale | FK Rapid Beč | 0-2, 4-1 | |
polufinale | MTK Budimpešta | 1-1, 0-1 | |||
1964 | Mitropa kup | četvrtfinale | FK Slovan Bratislava | 2-1, 0-3 | |
1968 | Mitropa kup | osmina finala | FK Jednota Trenčin | 0-0, 1-0 | |
četvrtfinale | FK Spartak Trnava | 1-2, 2-2 | |||
1969 | Mitropa kup | osmina finala | FK Honved | 1-0, 1-0 | |
četvrtfinale | FK Banjik Ostrava | 1-1, 4-0 | |||
polufinale | FK Sklo Union Teplice | 1-1, 1-2 | |||
1970/71 | Kup sajamskih gradova | 1 kolo | FK Anderleht | 3-4, 4-5 | |
1971/72 | UEFA kup | 1 kolo | FK Klub Briž | 3-0, 1-3 | |
2 kolo | FK Bolonja | 1-1, 2-2 | |||
osmina finala | FK Sent Džonston | 0-1, 5-1 | |||
četvrtfinale | FK Ferencvaroš | 2-1, 1-2 (4-5 pen) | |||
1972/73 | Liga šampiona | 1 kolo | FK Darbi kaunti | 0-2, 1-2 | |
1984/85 | UEFA kup | 1 kolo | FK Sliven | 0-1, 5-1 | |
2 kolo | FK Sion | 2-1, 1-1 | |||
osmina finala | FK Univerzitatea Krajova | 0-2, 4-0 | |||
četvrtfinale | FK Dinamo Minsk | 2-0, 1-1 | |||
polufinale | FK Videoton | 1-3, 2-1 | |||
1998/99 | UEFA kup | 1 kv. | FK Kilmarnok | 1-1, 0-1 | |
2000/01 | UEFA kup | kv | FK Visla Krakov | 0-0, 1-3 | |
2001/02 | Liga šampiona | 1 kolo kv | FK Levski Sofija | 0-4, 0-0 | |
2002/03 | Liga šampiona | 1 kolo kv. | FK Akranes | 3-0, 1-0 | |
2 kolo kv | FK Lilestrem | 1-0, 1-0 | |||
3 kolo kv. | FK Njukasl junajted | 0-1, 0-4 | |||
2002/03 | UEFA kup | 1 kolo | FK Malaga | 0-0, 0-1 | |
2003/04 | UEFA kup | kv. | FK Anortozis | 1-0, 3-1 | |
1 kolo | FK Harts | 0-0, 0-2 | |||
2004/05 | UEFA kup | 1 kv. | FK Penarosa | 5-1, 4-0 | |
2 kv. | FK Liteks Loveč | 1-2, 0-7 | |||
2010/11 | Liga šampiona | 2 kolo kv. | FK Hapoel Tel Aviv | 0-1, 0-5 | |
2011/12 | Liga Evrope | 2 kolo kv. | Šerif Tiraspol | 1-0, 0-0 | |
3 kolo kv. | Makabi Tel Aviv | 0-2, 0-6 | |||
2012/13 | Liga šampiona | 2 kolo kv. | NK Maribor | 1-2, 1-4 | |
2018/19 | Liga Evrope | 1 kolo kv. | Narva | 2-0, 3-1 | |
2 kolo kv. | Apolon | - |
Poznati igrači[uredi | uredi izvor]
- Josip Katalinski
- Vasilije Radović
- Mehmed Baždarević
- Ivica Osim
- Ivica Baskarada
- Drago Smajlović — Mišo
- Blagoje Bratić
- Josip Bukal
- Enver Hadžiabdić
- Edin Sprečo
- Božo Janković
- Fikret Mujkić
- Branislav Berjan
- Edin Bahtić
- Refik Šabanadžović
- Radmilo Mihajlović
- Mirsad Baljić
- Nikola Nikić
- Mario Stanić
- Elvir Baljić
- Slobodan Kojović
- Ratko Ninković
Poznati treneri[uredi | uredi izvor]
Rekordi kluba[uredi | uredi izvor]
- Najveća pobeda: Željezničar — Barakohba 18:0
- Najveći poraz: 1:9 Prva liga SFRJ 29. septembar 1946 NK Dinamo, Zagreb
- Najveća pobeda u Prvoj ligi SFRJ: Željezničar — NK Maribor 8:0 (29. avgust 1971)
- Najviše zvaničnih utakmica za Željezničar: Blagoje Bratić (343)
- Najviše postignutih golova na Željezničar: Josip Bukal (127)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Željo prvi put u historiji nastupio u Ligi prvaka”. historija.ba. 1. 12. 2018. Pristupljeno 1. 12. 2018.
- ^ Ukupan prihod sa utakmice protiv Slobode 87.490 KM — FK Željezničar