Frankofonija
Međunarodna organizacija Frankofonija | |
---|---|
l'Organisation internationale de la Francophonie (francuski) | |
Skraćenica | OIF |
Moto | Jednakost, komplementarnost, solidarnost |
Osnovana | 20 mart 1970 |
Tip | međunarodna organizacija |
Sedište | Pariz, Francuska |
Članovi | 54 punopravne, 7 pridruženih i 27 posmatrača |
Službeni jezici | francuski |
Rukovodioci |
|
Veb-sajt | https://www.francophonie.org |
Međunarodna organizacija Frankofonija (OIF) je međunarodna organizacija koja predstavlja skup država, zemalja i regija koje koriste francuski kao nacionalni jezik, službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik. Frankofonija je francuski izraz, skovan 1880. od strane francuskog geografa Onezima Reklija (Onésime Reclus), brata Elizeja Reklija (Elisée Reclus), kojim je označio zajednicu ljudi i država koje koriste francuski jezik.
Frankofoniju čini 53 zemlje članice, dve (Kipar, Gana) pridružene zemlje i trinaest zemalja (Jermenija, Austrija, Hrvatska, Gruzija, Mađarska, Litvanija, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija, Srbija, Ukrajina i Mozambik) posmatrača na samitima ove organizacije. U svakoj od ovih zemalja francuski jezik se koristi bar u minimalnoj meri. Nekoliko zemalja članica imaju loš nivo zaštite ljudskih prava i demokratije. Predložene mere u vidu sankcija su raspravljane nekoliko puta, ali nisu odobrene.
Moderna Frankofonija je stvorena 1970. Njen moto je jednakost, komplementarnost i solidarnost (égalité, complémentarité, solidarité). U početku, Frankofonija je bila mali klub severnih zemalja u kojima se priča francuski, dok je danas to važna međunarodna organizacija čije zemlje članice sarađuju na polju kulture, nauke, ekonomije, pravde i mira. Zajedno sa ostalim organizacijama kao što je UNESKO, Frankofonija radi na razvijanju lingvistike i kulture u eri globalizma. Tesno sarađuje sa nekim sličnim organizacijama španskog i portugalskog jezika (videti: Latinska unija i Zajednica zemalja portugalskog jezika).
Struktura[uredi | uredi izvor]
Međunarodna organizacija Frankofonija ima status posmatrača na sednicama Saveta bezbednosti UN.
Samiti[uredi | uredi izvor]
Samiti Frankofonije se održavaju svake dve godine, kada lideri zemalja članica imaju mogućnost da sretnu i razviju strategije i ciljeve organizacije. Važno je napomenuti da je originalni osnivač Frankofonije bio Samuel de Šamplen (Samuel de Champlain).
Prethodni samiti
- Pariz, Francuska (1986)
- Kvebek, Kanada (1987)
- Dakar, Senegal (1989)
- Pariz, Francuska (1991)
- Mauricijus (1993)
- Kotonou, Benin (1995)
- Hanoj, Vijetnam (1997)
- Monkton, Kanada (1999)
- Bejrut, Liban (2002)
- Uagadugu, Burkina Faso (2004)
- Bukurešt, Rumunija (2006)
- Grad Kvebek, Kanada, (2008) (povodom 400 godina od osnivanja grada Kvebeka)
- Montre, Švajcarska (2010)
- Kinšasa, Demokratska Republika Kongo (2012)
- Antananarivo, Madagaskar (2014)
- Dakar, Senegal (2016)
- Jerevan, Jermenija (2018)
- Đebra, Tunis (2020)
Ministarske konferencije[uredi | uredi izvor]
Stalni savet[uredi | uredi izvor]
Stalni savet Frankofonije se sastoji od ambasadora zemalja članica i, kao ministarskim konferencijama, njegov glavni zadatak je planiranje budućih samita i nadgledanje implementacije odluka samita na bazi „dan za danom“.
Međuvladina agencija[uredi | uredi izvor]
Međuvladina agencija Frankofonije je glavni operator kulturne, naučne, tehničke, ekonomske i pravničke kooperacije programa i odluka samita. Sedište Agencije je u Parizu, a tri ogranka se nalaze u Librvilu (Gabon), Lomeu (Togo) i Hanoju (Vijetnam).
Članovi[uredi | uredi izvor]
Službeni spisak članica je dostupan na internet prezentaciji Frankofonije.
Po kontinentima:
Evropa[uredi | uredi izvor]
- Francuska
- Albanija
- Belgija (samo Valonija)
- Bugarska
- Grčka
- Luksemburg
- Severna Makedonija
- Moldavija
- Monako
- Rumunija
- Švajcarska
- Posmatrači:
Severna i Južna Amerika[uredi | uredi izvor]
- Kanada
- Nju Bransvik (učestvuje vlada)
- Kvebek (učestvuje vlada)
- Ontario (posmatrač, ali moguće članstvo u budućnosti))
- SAD
- Luizijana (posmatrač, ali moguće članstvo u budućnosti))
- Dominikanska Republika
- Haiti
- Sveta Lucija
- Francuske prekomorske teritorije:
Afrika[uredi | uredi izvor]
- Benin
- Burkina Faso
- Burundi
- Zelenortska Ostrva
- Centralnoafrička Republika
- Čad
- Komori
- Kongo
- Obala Slonovače
- DR Kongo
- Džibuti
- Egipat
- Ekvatorijalna Gvineja
- Gabon
- Andora
- Gvineja
- Gvineja Bisao
- Madagaskar
- Mali
- Mauritanija
- Mauricijus
- Maroko
- Niger
- Ruanda
- Sao Tome i Prinsipe
- Senegal
- Sejšeli
- Togo
- Tunis
Azija[uredi | uredi izvor]
Okeanija[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Francusko kolonijalno carstvo
- Kolonizacija Afrike
- Kulturna raznolikost
- Obrazovanje
- Zajednica država portugalskog jezika
- Latinska unija
- Komonvelt
Napomene[uredi | uredi izvor]
- * ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prema Rezoluciji 1244, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.