Haim Vajcman
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Haim Vajcman | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 27. novembar 1874. | ||||||||||
Mesto rođenja | Motal, Ruska Imperija | ||||||||||
Datum smrti | 9. novembar 1952.77 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Rehovot, Izrael | ||||||||||
Narodnost | Jevrej | ||||||||||
Univerzitet | Technische Universität Darmstadt, Univerziteta u Friburu, Tehnički univerzitet u Berlinu | ||||||||||
Politička karijera | |||||||||||
Politička stranka | General Zionists | ||||||||||
|
Haim Vajcman (hebr. חיים עזריאל ויצמן Motal, 27. novembar 1874 — Rehovot, 9. novembar 1952) je istaknuti jevrejski političar i državnik, koji je bio prvi predsednik Države Izrael od 1949. godine do 1952. godine.[1] Bio je predsednik Svetske cionističke organizacije. Osnovao je Vajcmanov institut u Rehovotu.
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođen je u malom mestu Motol blizu Pinska u Ruskoj Imperiji (sada je to u Belorusiji). Diplomirao je hemiju 1899. godine na univerzitetu u Frajburgu u Švajcarskoj. Predavao je hemiju na univerzitetu u Ženevi od 1901. godine do 1903. godine. Kasnije je predavao na univerzitetu u Mančesteru. Postao je britanski državljanin 1910. U Prvom svetskom ratu bio je od 1916. godine do 1919. godine direktor laboratorija britanskog admiraliteta. Postao je čuven u Mančesteru, jer je otkrio kako se pomoću bakterijske fermentacije može proizvesti velika količina poželjne supstance.[1] Danas se on smatra ocem industrijske fermentacije. Koristio je bakteriju Klostridium acetubutulikum da bi proizveo aceton. Aceton se koristio za proizvodnju eksploziva veoma važnih u Prvom svetskom ratu. Vajcman je predao prava proizvodnje acetona jednoj korporaciji u zamenu za stalnu isplatu određene količine novca.
Politički vođa cionista[uredi | uredi izvor]
Zajedno sa lordom Balforom radio je 1917. godine na Balforovoj deklaraciji, koja je naglašavala da se britanska vlada zalaže za uspostavu Palestine kao nacionalne države Jevreja. Zajedno sa budućim kraljem Fejsalom I od Iraka potpisao je 3. januara 1919. godine Fejsal-Vajcmanov sporazum i uspostavio je odnose Arapa i Jevreja na Bliskom istoku. Fejsal je tada prihvatio Balforovu deklaraciju pod uslovom da se ispune britanska obećanja data tokom rata o nezavisnosti Arapa.
Posle 1920. godine dva puta je bio predsednik Svetske cionističke organizacije (1920—1931) i (1935—1946). Zajedno sa Albertom Ajnštajnom krenuo je 1921. godine u sakupljanje novca za osnivanje Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. Osim toga posvetio se i osnivanju naučnog instituta za fundamentalna istraživanja u gradu Rehovotu. Vajcman je nauku smatrao važnom kao sredstvo obezbeđenja mira i prosperiteta za to područje. Njegovim naporima i novcem Izraela Sifa osnovan je 1934. godine istraživački institut Danijel Sif. Vajcman je aktivno učestvovao u radu instituta baveći se organskom hemijom. Taj institut je 1949. godine preimenovan u Vajcmanov naučni institut u čast Vajcmana.
Kao predsednik Svetske cionističke organizacije obratio se 1936. godine Pilovoj komisiji, čiji zadatak je bio da razmotre Britanski mandat nad Palestinom. Bio je uveren da komisija predstavlja novu nadu za cionistički pokret. Za vreme Drugog svetskog rata bio je počasni savetnik britanskog ministra snabdevanja. Tada je istraživao veštačku gumu i visokooktanski benzin. Saveznici su bili odsečeni od izvora kaučuka zbog japanske okupacije oblasti, koje su ga proizvodile. Tbog toga je bilo veoma važno proizvesti veštačku gumu. Sreo se sa američkim predsednikom Harijem Trumanom i od njega je nastojao da dobije podršku za osnivanje države Izrael.[1] Postao je 1949. godine prvi predsednik Izraela. Njegov nećak Ezer Vajcman je takođe kasnije postao predsednik Izraela.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 12. ISBN 86-331-2112-3.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Weizmann, Chaim (1949). Trial and Error: The Autobiography of Chaim Weizmann. Jewish Publication Society of America.
Citirani radovi[uredi | uredi izvor]
- Israel Ministry of Foreign Affairs. Zionist Leaders- Chaim Weizmann. 11 October 1999, accessed 13 June 2007.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biography at the Jewish Agency site
- Biographical notes at the Israel Ministry of Foreign Affairs
- Weizmann Institute of Science website
- The Chaim Weizmann Laboratory on Chaim Weizmann's laboratory at the Weizmann Institute (includes info and links on Weizmann's scientific work)