Hrvatska zajednica

Hrvatska zajednica je bila politička stranka liberalnog usmerenja, koja se, uz Hrvatsku republikansku seljačku stranku, zalagala za preuređenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca po federalističkom principu.

Stranka

Hrvatska zajednica osnovana je 17. jula 1919. godine fuzijom Starčevićeve stranke prava i Napredne demokratske stranke. Stranka je formirana iz redova hrvatskih građanskih elemenata koji su se izjašnjavali za zajedničku državu uređenu na ovnovi ravnopravnosti triju plemena. Toj stranci prišao je i Ante Trumbić, jedan od glavnih faktora pri redakciji Krfske deklaracije sa njenom formulacijom o „troimenom narodu“. Hrvatska stranka jasno se zalagala za federalizam što se, između ostalog, vidi i iz činjenice da je 1921. godine sa HRSS i Hrvatskom strankom prava formirala Hrvatski blok. Hrvatski blok je već na proleće 1922. godine pokušao da "hrvatskom pitanju" da svetskopolitički značaj tako što je uputio memorandum konferenciji u Đenovi tražeći dozvolu da Hrvatska samostalno učestvuje na sednicama. Vođstvo stranke ustaje protiv izjave HRSS-a 1925. godine da prihvata centralizam. Promena političkog kursa HRSS dovela je do raspada Hrvatskog bloka. Iz koalicije sa HRSS istupa Ante Trumbić i Hrvatska zajednica. Usledili su brojni sukobi u Skupštini između „zajedničara“ i HRSS-a, a Stjepan Radić nije štedeo na uvredama.

Nešto kasnije, međutim, Hrvatska zajednica, kao i HRSS, usvaja centralističko uređenje, a potom se takođe vraća svom ranijem stavu. Stranka prestaje sa radom 1926. godine. Njeni članovi, zajedno sa disidentima iz Hrvatske seljačke stranke, osnovali su Hrvatsku federalističku seljačku stranku, na čelu sa Ivanom Lorkovićem i Antom Trumbićem.

Izvori

• Ferdo Čulinović, Jugoslavija između dva rata, prva knjiga, JAZU, Zagreb, 1961