Hronologija Hladnog rata
1940e[uredi | uredi izvor]
1946[uredi | uredi izvor]
- januar: Kineski građanski rat se nastavlja između komunista i nacionalista.
- 7. januar: Obnovljena je Republika Austrija u granicama iz 1937, ali podeljena u četiri zone pod kontrolom SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Sovjetskog Saveza.
- 11. januar: Enver Hodža proglašava Narodnu Republiku Albaniju, a sebe za premijera.
- 9. februar: Josif Staljin drži svoj izborni govor, u kom ističe da je rat protiv kapitalizma i imperijalizma neizbežan.
- 22. februar: Džordž Kenan piše svoj Dugački telegram, opisujući svoju interpretaciju ciljeva i namera sovjetskog rukovodstva.
- mart: Grčki građanski rat besni između komunista i konzervativne grčke Vlade.
- 2. mart: Britanski vojnici se povlače iz njihove južne okupacione zone Irana. Sovjetski vojnici ostaju u svom sektoru.
- 5. mart: Vinston Čerčil upozorava na spuštanje Gvozdene zavese širom Evrope.
- 5. april: Sovjetske trupe se povlače iz Irana nakon krize.
- 4. jul: Filipini dobijaju nezavisnost od SAD i počinju borbu sa komunističkim Huk pobunjenicima.
- 8. septembar: Na referendumu, Bugarska glasa za uspostavljanje Narodne republike, zbacujući kralja Simeona II. Zapadne zemlje su odbacile referendum kao nelegitiman.
- 19. decembar: Francuska se iskrcava u Indokini započinjući Prvi indokineski rat. Njima su se suprotstavili borci Vijetmina koji su želeli nacionalnu nezavisnost.
1947[uredi | uredi izvor]
- 1. januar: Američke i britanske okupacione zone Nemačke se ujedinjuju stvorivši Bizonu.
- 12. mart: Predsednik SAD Hari Truman objavljuje Trumanovu doktrinu. Doktrina navodi da će se SAD posvetiti zadržavanju dalje komunističke ekspanzije. Truman navodi domino efekat kao mogućnost.
- 22. maj: SAD pružaju 400 miliona dolara vojne pomoći Grčkoj i Turskoj, signalizirajući svoje namere da zadrže komunizam u Mediteranu.
- 5. jun: Državni sekretar SAD Džordž Maršal pravi plan za obiman program ekonomske pomoći ratom razrušenim zemljama zapadne Evrope. On će postati poznat širom sveta kao Maršalov plan.
- 15. avgust: Indija i Pakistan dobijaju nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva.
- 14. novembar: Ujedinjene nacije usvajaju rezoluciju koja poziva na povlačenje stranih trupa iz Koreje, slobodne izbore u svakoj od administracija i stvaranje komisije Ujedinjenih nacija posvećene ujedinjenju poluostrva.
1948[uredi | uredi izvor]
- 25. februar: Komunistička partija preuzima vlast u Čehoslovačkoj, nakon što je predsednik Edvard Beneš prihvatio ostavke svih nekomunističkih ministara.
- 3. april: Truman potpisuje Maršalov plan. Do kraja programa, SAD su dale 14 milijardi dolara ekonomske pomoći evropskim državama.
- 10. maj: parlamentarni izbori u južnoj Koreji potvrđuju Singmana Rija kao predsednika Republike Koreje, nakon bojkota levičarskih stranaka.
- 18. jun: počinje komunistička pobuna u Malaji protiv snaga Ujedinjenog Kraljevstva i Komonvelta.
- 21. jun: Bizona i francuska zona usvajaju zajedničku valutu, nemačku marku.
- 24. jun: sovjetski premijer Josif Staljin naređuje blokadu svih kopnenih puteva iz Zapadne Nemačke u Berlin, u pokušaju da iscrpi francuske, američke i britanske vojnike u gradu. Kao odgovor, tri zapadne sile pokreću Berlinski vazdušni lift da iz vazduha pomognu civile iz Berlina.
- 17. jul: Konstituisanje Republike Koreje.
- 9. septembar: Sovjetski Savez proglašava Demokratsku Republiku Koreju za legitimnu vladu cele Koreje, sa Kim Il Sungom kao premijerom.
1949[uredi | uredi izvor]
- 4. april: NATO pakt su osnovale Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Norveška, Portugal, Holandija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD sa ciljem otpora komunističkoj ekspanziji.
- 11. maj: Sovjetska blokada Berlina se završava otvaranjem puteva za Berlin. Vazdušni lift se nastavlja do septembra, u slučaju da Sovjeti ponovo uspostave blokadu.
- 23. maj: Bizona se ujedinjuje sa frnacuskom zonom da bi stvorila Saveznu Republiku Nemačku, sa Bonom kao glavnim gradom.
- 8. jun: Crvena strava dostiže svoj vrhunac imenovanjem brojnih poznatih Amerikanaca za članove Komunističke partije.
- 29. avgust: Sovjetski Savez testira svoju prvu atomsku bombu. Test, poznat Amerikancima kao Džo 1, uspeva i SSSR postaje druga svetska nuklearna sila.
- 13. septembar: SSSR glasa protiv članstva u UN Cejlona, Finske, Islanda, Italije, Jordana i Portugala.
- 15. septembar: Konrad Adenauer postaje kancelar Savezne Republike Nemačke.
- 1. oktobar: Mao Ce Dung proglašava Narodnu Republiku Kinu.
- 7. oktobar: SSSR proglašava Nemačku Demokratsku Republiku
- 7. oktobar: Nikolaos Zaharijadis, vođa Komunističke partije Grčke, proglašava kraj oružanog ustanka. Deklaracija donosi kraj Grčkog građanskog rata i prvo uspešno zaustavljanje komunizma.
1950e[uredi | uredi izvor]
1950[uredi | uredi izvor]
- 6. januar: Velika Britanija priznaje Narodnu Republiku Kinu. Republika Kina prekida diplomatske odnose sa Ujedinjenim Kraljevstvom.
- 31. januar: Poslednji kuomintanški vojnik se predaje u kontinentalnoj Kini.
- 14. februar: SSSR i Kina potpisuju pakt o zajedničkoj odbrani.
- 1. mart: Čang Kaj Šek premešta prestonicu u Tajpeh, Tajvan.
- 9. maj: Rober Šuman opisuje svoju ambiciju ujedinjene Evrope. Poznata kao Šumanova deklaracija, označava početak stvaranja Evropske zajednice.
- 25. jun: Severna Koreja napada Južnu Koreju, započevši Korejski rat.
- 27. jun: Ujedinjene nacije glasaju za slanje trupa u pomoć Južnoj Koreji. Sovjetski Savez bojkotuje Savet Bezbednosti i ne stavlja veto. Na kraju, broj zemalja koje su delovale pod zastavom UN se povećava na 16: Australija, Belgija, Velika Britanija, Grčka, Etiopija, Južnoafrička Republika, Kanada, Kolumbija, Luksemburg, Novi Zeland, Tajland, Turska, Sjedinjene Američke Države, Filipini, Francuska, Holandija,
- 28. jun: Seul, prestonicu Južne Koreje, zauzimaju severnokorejske trupe.
- 5. jul: UN trupe se prvi put sukobljavaju sa snagama Severne Koreje u Osanu. Nisu uspele da zadrže napredovanje Severne Koreje i povukle su se južnije, prema onome što će postati Pusanski perimetar.
- 15. septembar: UN snage se iskrcavaju kod Inčona. Pobedivši severnokorejske snage, napredovale su i osvojili Seul.
- 7. oktobar: UN trupe su prešle 38. paralelu i ušle u Severnu Koreju.
- 8. oktobar: trupe iz Narodne Republike Kine se mobilišu duž reke Jalu.
- 19. oktobar: Pjongjang, prestonicu Severne Koreje, zauzimaju UN trupe.
- 25. oktobar: Kina ulazi u Koreju sa 300.000 vojnika, iznenadivši UN. Ipak, one su se povukle nakon početnih borbi.
- 26. novembar: UN snage se približavaju reci Jalu. Kao odgovor, Kina opet ulazi u Koreju. Ova ofanziva prisiljava UN da se povuče nazad u Južnu Koreju.
1951[uredi | uredi izvor]
- 4. januar: kineski vojnici zauzimaju Seul.
- 14. mart: UN ponovo osvajaju Seul. Do kraja marta, stigle su do 38. paralele i uspostavile odbrambenu liniju duž Korejskog poluostrva.
- 11. april: predsednik Truman smenjuje Daglasa Makartura sa mesta komandanta američkih snaga u Koreji.
- 18. april: Evropska zajednica za ugalj i čelik je stvorena Pariskim sporazumom.
- 1. septembar: Australija, Novi Zeland i SAD potpisuju ANZUS sporazum. Ovo * obavezuje tri zemlje da sarađuju u pitanju odbrane i bezbednosti na Pacifiku.
- 20. septembar: Grčka i Turska stupaju u NATO.
1952[uredi | uredi izvor]
- 28. april: Japan usvaja Sporazum iz San Franciska i Sporazum iz Tajpeha, zvanično okončavši period svoje okupacije i izolacije i postaje suverena zemlja.
- 21. jun: Porinuta prva nuklearna podmornica na svetu USS Nautilus.
- 30. jun: Maršalov plan se okončava, sa evropskom industrijskom proizvodnjom iznad nivoa iz 1938.
- 26. jun: Gamal Abdel Naser vodi puč protiv kralja Faruka.
- 1. novembar: SAD detoniraju prvu svetsku hidrogensku bombu u operaciji Bršljan.
1953[uredi | uredi izvor]
- 20. januar: Dvajt Ajzenhauer postaje predsednik SAD.
- 5. mart: Umire Josif Staljin, čime je započeta borba za vlast u Sovjetskom Savezu.
- 27. jul: Primirje okončava Korejski rat.
- 19. avgust: CIA pomaže u monarhističkom puču protiv premijera Irana Mohameda Mosadika (operacija Ajaks). Puč je organizovan zbog iranske nacionalizacije naftne industrije i straha da bi se Iran mogao pridružiti sovjetskom bloku.
1954[uredi | uredi izvor]
- novembar:Naser, egipatski nacionalista, proteruje probritanskog kralja Faruka i uvodi diktaturu. Uskoro postaje važan sovjetski saveznik.
- 18. jun:Izabrana levičarska gvatemalska Vlada je zbačena u prevratu koji je podržala CIA. Uspostavljen je nestabilni režim. Opozicija vodi gerilski rat sa marksističkim pobunjenicima u kome su glavna ljudska prava prekršena sa obe strane. Ipak, režim se održao do kraja Hladnog rata.
- Kriza u Tajvanskom moreuzu je počela kada su kineske snage bombardovale tajvanska ostrva. SAD su podržale Tajvan i kriza se rešila sama od sebe pošto su obe strane odbile da preuzmu akcije.
- Vijetmin pobeđuje Francuze u bici kod Dijen Bijen Fua. Francuska se povlači iz Indokine, ostavljajući četiri nezavisne države: Kambodžu, Laos, Severni Vijetnam i Južni Vijetnam. Ženevski pregovori traže slobodne izbore radi ujedinjenja Vijetnama, ali nijedna od strana ne želi da se to desi.
- Jugoslavija izlazi iz sovjetskog bloka.
- Stvaranje SEATO pakta u koji ulaze Australija, Velika Britanija, Novi Zeland, Tajland, Pakistan, SAD, Filipini, Francuska. Kao i NATO, i on je osnovan da se odupre komunističkoj ekspanziji, u to vreme u Filipinima i Indokini.
- Huk pobuna u Filipinima je ugušena.
1955[uredi | uredi izvor]
- Zapadna Nemačka ulazi u NATO i počinje ponovo da se naoružava.
- Varšavski pakt je osnovan u istočnoj Evropi i u njega su ušle Albanija, Bugarska, Istočna Nemačka, Mađarska, Poljska, Rumunija, Čehoslovačka i SSSR.
- Bagdadski pakt su osnovale Iran, Irak, Pakistan, Turska i Velika Britanija. Posvećen je zadržavanju komunističke ekspanzije na Srednjem istoku.
- SSSR počinje da pomaže Siriji. Sirija će ostati sovjetski saveznik do kraja Hladnog rata.
- Austrija proglašava neutralnost i saveznička okupacija se završava.
1956[uredi | uredi izvor]
- Naser nacionalizuje Suecki kanal.
28. jun: U Poznanju prostesti radnika protiv komunista. Borbe u gradu.
- Suecka kriza: Velika Britanija, Francuska i Izrael napadaju Egipat sa ciljem uklanjanja Nasera sa vlasti. Diplomatski pritisak SAD primorava napadače da se povuku.
- Mađarska revolucija: mađarski revolt protiv sovjetskog upravljanja vladom. Njega je ugušila Sovjetska armija, koja je ponovo uspostavila komunističku vladu.
1957[uredi | uredi izvor]
- Izraelske snage se povlače sa Sinaja kog su okupirali prošle godine.
- Komunistička pobuna počinje u Južnom Vijetnamu.
1958[uredi | uredi izvor]
- Puč u Iraku uklanja probritanskog kraja. Irak počinje da prima pomoć od Sovjetskog Saveza. Irak će održavati bliske veze sa Sovjetima kroz Hladni rat.
- Druga kriza u Tajvanskom moreuzu.
- Ajzenhauerova doktrina obavezuje SAD da brane Iran, Pakista i Avganistan od komunističkog uticaja.
1959[uredi | uredi izvor]
- Kubanska revolucija; Fidel Kastro postaje vođa nove marksističke Kube. Kubanski inspirisana gerila počinje da se širi širom Latinske Amerike.
- Formiranje Nacionalnog Oslobodilačkog Fronta u Južnom Vijetnamu.
- CENTO pakt je stvoren da bi se zamenio Bagdadski pakt, koji je Irak napustio.
1960e[uredi | uredi izvor]
1960[uredi | uredi izvor]
- Kinesko-sovjetski razlaz: Kinezi, besni zato što su mlađi partner Sovjetskom Savezu, proglašavaju da je njihova verzija komunizma superiornija i počinju da se takmiče sa njima za uticaj, time dajući treću dimenziju Hladnom ratu.
- Himalajski rat: Kina napada Indiju, tražeći brojna pogranična područja.
- Patet Lao pobuna počinje u Laosu.
- Komunustički pobunjenici u Malaji pobeđeni.
- 1. maj: Američki pilot Frensis Pauers oboren u svom Lokid U-2 špijunskom avionu iznad Sovjetskog Saveza, time izazvavši U-2 krizu.
1961[uredi | uredi izvor]
- Džon F. Kenedi postaje predsednik SAD.
- Invazija u Zalivu svinja: invazija kontrarevolucionara koju je organizovala CIA doživljava neuspeh.
- Počinje Alijansa za napredak pomoć Latinskoj Americi od SAD.
- Sovjeti su sagradili Berlinski zid da bi zaustavili ljude koji su pokušali da prebegnu iz Istočne Nemačke.
- Angolski nacionalisti, uključujući i komuniste, započinju pobunu protiv portugalske vladavine.
1962[uredi | uredi izvor]
- Međunarodnim sporazumom je uspostavljena je neutralnost Laosa, ali je Severni Vijetnam odbio da povuče svoje osoblje.
- Kubanska raketna kriza: Sovjeti su instalirali baze, uključujući i nuklearno oružje, na Kubi. Kenedi je naredio karantin ostrva što je izazvalo povećanje krize, ali su Sovjeti popustili i složili su se da povuku svoje rakete sa Kube u zamenu za povlačenje sličnih američkih raketa iz Turske i garnciju da neće napasti Kastrovu vlast.
- Kraj Himalajskog rata. Kina je okupirala mali pojas indijske teritorije. Rat je uticao na Indiju, jednog od vođa Pokreta nesvrstanih, da se svrsta uz Sovjete u deceniji.
1963[uredi | uredi izvor]
- Lindon Džonson postaje predsednik SAD nakon ubistva Kenedija.
1964[uredi | uredi izvor]
- Incident u Tonkinškom zalivu: američke razarače su navodno napala dva severnovijetnamska patrolna čamca, ali je nakdnadni napad kontroverzan i nesiguran. Bombardovanja Severnog Vijetnama u znak odmazde su počela.
- Počela pobuna protiv portugalske vlasti u Mozambiku.
- Hruščova su sa mesta vođe Sovjetskog Saveza smenili rivali u Komunističkoj partiji i stavili ga u kućni pritvor. Leonid Brežnjev ga je nasledio.
- Kina je isprobala svoju prvu atomsku bombu.
1965[uredi | uredi izvor]
- Drugi Indijsko-pakistanski rat.
- Američke snage su napale Dominikansku Republiku da bi sprečili komunistički prevrat sličan onome na Kubi.
- Počeli su američki vojni napori da se odbrani Južni Vijetnam. Severni Vijetnam je takođe poslao svoje snage u rat. SAD počele bombardovanje Severnog Vijetnama.
- Bitka za Ja Drang – prvi okršaj između američkih vojnika i regularnih vijetnamskih snaga.
1966[uredi | uredi izvor]
- Francuska se povukla iz komandne strukture NATO.
1967[uredi | uredi izvor]
- Izrael, podržan od strane Amerike, ustaljuje napade protiv arapskih suseda koje je podržavao SSSR. Za 6 dana Izrael stiče pobedu, okupiravši Zapadnu obalu, Sinaj i Golansku visoravan.
1968[uredi | uredi izvor]
- Pet ofanziva u Južnom Vijetnamu rezultuje vojnim porazom komunista, ali i psihološkom pobedom nad Amerikancima. Džonson suspenduje bombardovanje Severnog Vijetnama.
- Praško proleće; reforme u komunističkoj Čehoslovačkoj iazivaju da Varšavski pakt interveniše da bi ih sprečio.
- Ubijen Robert Kenedi.
- Ubijen Martin Luter King.
1969[uredi | uredi izvor]
- Ričard Nikson postaje predsednik SAD.
- SAD počinje bombardovanje komunističkih utočišta u Kambodži.
- Počinje ”Vijetnamizacija” uz povlačenje američkih vojnika iz Vijetnama i prebacivanjem tereta odbrane na Južni Vijetnam.
- Moamer el Gadafi zbacuje libijsku monarhiju i proteruje američko i britansko osoblje. Libija se svrstava uz Sovjetski Savez.
- Granični sukobi između Sovjetskog Saveza i Kine.
1970e[uredi | uredi izvor]
1970[uredi | uredi izvor]
- Lon Nol preuzima vlast u Kambodži. Konunistički Crveni Kmeri počinju da napadaju novi režim, koji je želeo da okonča strano prisustvo u Kambodži.
- Amerika vrši kratak upad u Kambodžu da bi uništila komunistička uporišta. Počinju bombardovanja kao podrška Lon Nolu.
1971[uredi | uredi izvor]
- Južnovijetnamske snage ulaze u Laos da nakratko preseku Ho Ši Minov put.
- Treći Indijsko-pakistanski rat. Bangladeš postaje nezavistan od Pakistana.
1972[uredi | uredi izvor]
- Severni Vijetnam napada Južni Vijetnam, ali je odbijen uz veliku američku vazdušnu pomoć.
- SALT 1 sporazum označava detant između SAD i SSSR.
Samit serija: serija od osam hokejaških utakmica između Sovjeta i Kanade. U poslednjoj utakmici, Kanađanin Pol Henderson je postigao gol koji je doneo pobedu Kanadi.
1973[uredi | uredi izvor]
- Pariski mirovni sporazum označava kraj američkog mešanja u Vijetnamski rat. Kongres je prekinuo fondove za bombardovanje Indokine.
- Jom Kipurski rat: Izrael su napali Egipat i Sirija, koji su poraženi uz velike gubitke na svim stranama.
- Egipat prelazi u američki blok.
1974[uredi | uredi izvor]
- Marksisti su zbacili prozapadnu monarhiju u Etiopiji.
Džerald Ford je postao predsednik SAD nakon ostavke Niksona.
1975[uredi | uredi izvor]
- Severni Vijetnam je napao Južni Vijetnam. Južni Vijetnam se predao. Patet Lao preuzima vlast u Laosu. Maoistički Crveni Kmeri preuzimaju vlastu Kambodži i započinju genocid.
- Majageski incident: Crveni Kmeri su zauzeli američki brod izazivajući američku intervenciju da oslobode njega i posadu. Na kraju, posada je puštena iz zarobljeništva.
- Portugal se povukao iz Angole i Mozambika, gde su uspostavljene marksisitičke vlade, potonja uz pomoć kubanskih vojnika. Građanski rat je izbio u obe zemlje koji je uključivao Angolu, Mozambik, Južnoafričku Republiku u kubu uz supersile koje su podržavale njihove dotične ideologije.
1976[uredi | uredi izvor]
- Američko vojno osoblje se povuklo iz Tajlanda.
- SEATO je raspušten nakon neuspeha da spreči širenje komunizma u istočnoj Aziji.
- Počeo je Ogadenski rat kada je Somalija napala Etiopiju.
1977[uredi | uredi izvor]
- Džimi Karter je postao predsednik SAD.
1978[uredi | uredi izvor]
- Ogadenski rat je završen somalijskim porazom.
1979[uredi | uredi izvor]
- 18. jun SALT 2 sporazum su potpisali Leonid Brežnjev i Džimi Karter.
- Vijetnam je zauzeo Kambodžu i počeo je da se bori protiv gerilskog otpora.
- Kinesko-vijetnamski rat: Kina je započela kazneni napad na Vijetnam da bi ga kaznio zbog invazije Kambodže.
- Iranska revolucija zbacuje prozapadnog šaha i uspostavlja teokratiju. CENTO pakt se rapušta.
- Sandinistički pobunjenici zbacuju Somozinu diktaturu u Nikragvi. Kontra, kontrarevolucionarna pobuna, počinje.
- Rat izbija u Salvadoru između komunističkih pobunjenika i vlade.
- Džimi Karter potpisuje prvu direktivu za tajnu pomoć protivnicima prosovjetske vlade u Kabulu.
- SSSR napada Avganistan da bi sačuvao tamošnji režim, označavajući kraj detanta.
1980e[uredi | uredi izvor]
1980[uredi | uredi izvor]
- Američki muški hokejaški tim pobeđuje sovjetski tim na zimskim olipijskim igrama.
- SAD bojkotuju letnje olimpijske igre 1980. u Moskvi.
1981[uredi | uredi izvor]
- Ronald Regan postaje predsednik SAD.
- SAD počinju da podržavaju antisandinističku Kontru.
- Incident u zalivu Sidra: Libijski avioni su napali američke avione u zalivu Sidra koji je Libija pripojila. Dva libijska aviona su oborena, nije bilo američkih žrtava.
- Pobuna Solidarnosti u Poljskoj.
1982[uredi | uredi izvor]
- Španija pristupa u NATO.
- Izrael napada Liban da bi okončao napade i sukobio se sa sirijskim trupama koje su bile tamo.
1983[uredi | uredi izvor]
- Američke snage napale Grenadu da bi sprečile izgradnju aerodroma koji su finansirali Sovjeti.
1984[uredi | uredi izvor]
- Margaret Tačer i britanska Vlada razvijaju plan kojim bi se otvorili novi kanali za dijalog sa kandidatima za sovjetsko rukovodstvo, srećući se i povezujući se sa Mihailom Gorbačovom.
- Sovjetski Savez bojkotuje Olimpijske igre 1984. u Los Anđelesu.
1985[uredi | uredi izvor]
- Mihail Gorbačov postaje vođa Sovjetskog Saveza.
1986[uredi | uredi izvor]
- Operacija Kanjon El Dorado: Američki avioni bombarduju Libiju kao odgovor na libijsko podržavanje terorizma.
- skandal Iran-Kontra: Reganova administracija je prodavala oružje Iranu da bi oslobodio taoce i prebacivala profit Kontra pobunjenicima.
1987[uredi | uredi izvor]
- Počela bitka kod Kuito Kanavale.
1988[uredi | uredi izvor]
- SSSR se počeo povlačiti iz Avganistana.
- Južnoafrička Republika se povukla iz Namibije.
1989[uredi | uredi izvor]
- Džordž H. V. Buš postaje predsednik SAD.
- Revolucije u istočnoj Evropi. Sovjetske reforme i bankrotstvo njihove države je dozvolilo istočnoj Evropi da se pobuni protiv komunističkih vladi. Berlinski zid je srušen.
- Sovjetske trupe su se povukle iz Avganistana.
- Proteste na trgu Tjenamen je ugušila kineska vlada.
- Vijetnamske trupe su se povukle iz Kambodže.
- Demokratija je ponovo uspostavljena u Čileu.
1990e[uredi | uredi izvor]
1990[uredi | uredi izvor]
- Sandinistička vlada u Nikaragvi je zbačena na izborima.
- Nemačka je ponovo ujedinjena.
1991[uredi | uredi izvor]
- Sovjetske republike proglašavaju nezavisnost. Sovjetski Savez se raspušta. Hladni rat je gotov.