Crkva Bojana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Bojana
Boяnska cъrkva
Svetska baština Uneska
Zvanično imeCrkva Bojana
MestoBugarska Uredi na Vikipodacima
Koordinate42° 38′ 41″ S; 23° 15′ 58″ I / 42.644672222222° S; 23.266172222222° I / 42.644672222222; 23.266172222222
Površina068, 1.355 ha (7.300.000, 145.900.000 sq ft)
Kriterijumkulturna: ii, iii
Referenca42
Upis1979 (3. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/42
Crkva Bojana na karti Bugarske
Crkva Bojana
Crkva Bojana
Crkva Bojana na karti Bugarske
Freske u unutrašnjosti

Crkva Bojana ili Crkva svetog Nikole i Pantelejmona (bug. Бојанската црква „Св. св. Никола и Пантелејмон“) je srednjovekovna bugarska crkva koja se nalazi u predgrađu Bojana na jugoistoku grada Sofija. Crkva se sastoji od tri zgrade, građene u 10. veku, 13. veku i 19. veku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crkva duguje svoju svetsku slavu freskama iz 1259. godine. One se nalaze u drugom sloju preko slika iz ranijih vekova i predstavljaju jedan od najpotpunijih i izvanredno sačuvanih spomenika istočnoevropske srednjovekovne umetnosti. Na zidovima crkve oslikano je 89 scena sa 240 ljudskih figura. Slikar je još nepoznat, ali potiče od slikara koji su obučavani u Trnovskoj slikarskoj školi.

Ukupno 18 scena u narteksu oslikavaju život svetog Nikole. Na freskama se prepoznaju detalji iz svakodnevnog života. U „Čudu na moru“ brod i šeširi mornara podsećaju na mletačku flotu. Portreti ktitora crkve – Kalojana i Desislave, kao i bugarskog cara Konstantina Tiha i carice Irine su među najinteresantnijim i najživotnijim freskama u crkvi.

Godine 1255. postavljen je natpis u toj tzv. „Bojanskoj crkvi”, po kojem je istu podigao Kalojan „sevastokrator, bratučed carev, unuk svetoga Stefana kralja srpskoga”.[1] Sa desne strane u crkvi je natpis koji govori o smrti Alimira vojvode, Vitomirovog sina 1345. godine.[1]

Crkva je uključena na UNESKO-vu listu Svetske baštine 1979. godine.

Crkva je danas aklimatizovana na 17-18 °C. Grupe turista mogu da ostanu u crkvi maksimalno 15 minuta[2]. Zgradom upravlja Narodno-istorijski muzej Bugarske, koji je crkvu, nakon restauracije, otvorio 2. oktobra 2008.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ljubomir Stojanović: „Stari srpski zapisi i natpisi”, Beograd 1902. godine
  2. ^ web.archive.org
  3. ^ www.waymarking.com

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]