Pređi na sadržaj

Šest jermenskih vilajeta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šest jermenskih vilajeta u Osmanskom carstvu

Šest jermenskih vilajeta (jerm. Վեց հայկական վիլայեթներ, tur. Altı Ermeni ili) je termin koji je prvi put upotrebljen na Berlinskom kongresu 1878. godine i označavao je šest vijaleta Osmanskog carstva u kome su većinsko stanovništvo bili Jermeni, to su sljedeći vijaleti:

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Etničke grupe[uredi | uredi izvor]

Pouzdani podaci o etničkom sastavu ne postoje, različiti podaci će biti prikazani u dole navedenim tabelama.

Jermenski patrijarh Konstantinopolja, 1912[1]

Bilješka: Analiza isključuje određene dijelove vilajeta gdje su Jermeni samo manji elementi. To su sljedeći dijelovi: Hakari u vijaletu Van, južni Sirt u vilajetu Bitlis, jug vilajeta Dijarbakir, južna Malatija u vilajetu Elazig, sjevernozapadni i zapadni dio vijaleta Sivas.

Nema izvora koji potvrđuju podatke Jermenskog patrijarha Konstantipolja, a ni način prikupljanja podataka nikada nije naveden.[2] Takođe, Partijarh je objavio statistiku stanovništva Šest jermenskih vilajeta iz 1882. godine u kojoj je naveden broj od 1,63 miliona Jermena, 2,55 puta veći broj je objavljen u popisu iz 1914. godine, ali se Patrijarh odrekao podataka iz 1882. i 1912. je objavio nove podatke.[2][3]

Etnička mapa Šest jermenskih vijaleta prema Jermenskom patrijarhu Konstantinopolja iz 1912.
Etničke grupe Bitlis Dijarbakir Erzurum Elazig Sivas Van Ukupno %
Jermeni 180.000 105.000 215.000 168.000 165.000 185.000 1.018.000 38,9
Turci1 48.000 72.000 265.000 182.000 192.000 47.000 806.000 30,8
Kurdi2 77.000 55.000 75.000 95.000 50.00 72.000 499.000 19,1
Ostali3 30.000 64.000 48.000 5.000 100.000 43.000 290.000 11,1
Ukupno 382.000 296.000 630.000 450.000 507.000 350.000 2.615.000 100

1 sa Kizilbašima
2 sa Zaza narodom
3 Asirci (Nestorijanci, Jakoviti, Kaldejci), Adigi, Grci, Jezidi, Persijanci, Lazi, Romi

Osmanski zvanični popis, 1914[4]

Bilješka: Osmanski popis ne da je odvojene podatke za muslimanske etničke grupe kao što su Turci, Kurdi, Adigi itd.

Većina savrmenih naučnika se slaže da je osmanski popis potcjenio brojnost etnički manjina, uključujući broj Jermena.[5] U stvari, osmanski popis nije definisao etničke, nego samo vjerske grupe. Dakle, kao Jermeni su navedeni samo vjernici Jermenske apostolske crkve. Etnički Jermeni koji su se izjašnjavalio kao muslimani su računati kao muslimani, Jermeni protestanti — kao pontski Grci, kavkaski Grci — računati su kao ostali.

Jermensko stanovništvo u Osmanskom carstvu prema zvaničnim rezultatima popisa iz 1914
Etničke grupe Bitlis Dijarbakir Erzurum Elazig Sivas Van Ukupno %
Muslimani 309.999 492.101 673.297 446.376 939.735 179.380 3.040.888 79,6
Jermeni 119.132 65.850 136.618 87.862 151.674 67.792 628.928 16,5
Ostali 44.348 4.020 5.797 4.047 78.173 11.969 148.354 3,9
Ukupno 473.479 561.971 815.712 538.285 1.169.582 259.141 3.818.170 100

Gradovi[uredi | uredi izvor]

Jermenska populacija od 1893. do 1896
Jermenska populacija 1896. godina

Sve cifre sa početka ranog 20. vijeka.

Grad Vilajet Populacija Jermeni %
Van[6] Vilajet Van 40.000 25.000 62,5
Sivas[7] Vilajet Sivas 60.000 30.000 50
Erzurum[8] Vilajet Erzurum 60.000 15.000 25
Elazig[9] Vilajet Elazig 12.200 6.080 49,8
Bitlis[7] Vilajet Bitlis 30.000 7.000 23
Dijarbakir Vilajet Dijarbakir
Arapgir[10] Vilajet Elazig 20.000 10.000 50
Malatija[11] Vilajet Elazig 40.000 20.000 50

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Treatment of Armenians in the Ottoman Empire 1915-1916" by JAMES VISCOUNT BRYCE, London, T. Fisher Unwin Ltd., 1916
  2. ^ a b McCarthy 1983, str. 56–59
  3. ^ Mutlu, Servet (2003). „LATE OTTOMAN POPULATION AND ITS ETHNIC DISTRIBUTION” (PDF). Turkish Journal of Population Studies. Nüfusbilim Dergisi. 25 (1): 21. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 09. 2015. g. Pristupljeno 3. 11. 2011. „There is no evidence supporting the Patriarch’s numbers. Conceivably they could have been based on church registers. But to date, neither any local church register nor any document showing the summation of local registers at the Patriarchate in İstanbul has been produced as proof (McCarthy, 1998a. str. 56- 59). More important, even if such records of the Armenian population existed, how could the local priests, and hence the Patriarch who would be getting his numbers from them, ever know how many Muslims existed short of a census. Yet, the census figures belie the Patriarch’s . Hence, the Patriarch’s figures were nothing but politically motivated constructions." 
  4. ^ „1914 Census Statistics” (PDF). Turkish General Staff. str. 603—628. Arhivirano iz originala (PDF) 7. 10. 2011. g. Pristupljeno 29. 1. 2011. 
  5. ^ Steven T. Katz,The Holocaust in Historical Context, 1994, pp. 86 ...indicates (based on 1919 British estimates) that though Ottoman data were generally reliable they did underestimate the Armenian population in 1914...
  6. ^ Hakobyan 1987, str. 236.
  7. ^ a b Hakobyan 1987, str. 222.
  8. ^ Hakobyan 1987, str. 163.
  9. ^ Hakobyan 1987, str. 134.
  10. ^ Hakobyan 1987, str. 51.
  11. ^ Hakobyan 1987, str. 182.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • McCarthy, Justin (1983). Muslims and Minorities : The Population of Ottoman Anatolia and the End of the Empire. New York University Press. str. 56—59. ISBN 978-0-87150-963-5. 
  • Hakobyan, Tadevos (1987). Պատմական Հայաստանի քաղաքները (Cites of historic Armenia) (na jeziku: jermenski). Yerevan: "Hayastan" Publishing.