Pređi na sadržaj

Japanski pravni sistem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Japanski pravni sistem predstavlja poseban spoj evropskog, angloameričkog i japanskog nacionalnog prava. Japan je slično Koreji i Indokini (Vijetnamu, Laosu i Kambodži)još u ranome razdoblju svoje istorije potpao pod snažan uticaj visokorazvijene kineske kulture.

Uvodne reči[uredi | uredi izvor]

Prvi sačuvani japanski zakoni pokazuju veliku sličnost sa zakonima kineske dinastije Tang. Glavna razlika je u tome da japanski carevi nisu uspeli da održe neograničenu vlast. Od 12. veka njima preostaje samo versko-obredna funkcija, dok stvarnu vlast imaju vojni namesnici pojedinih teritorija, šoguni, koji sve do kraja 16. veka vode međusobne ratove oko prevlasti. Tada se uspostavlja nasledni šogunat Tokugava i to je razdoblje unutrašnjeg mira i stabilnosti. I premda je tokom vremena bio izgrađen sveobuhvatni pravni sistem, građanski sporovi uglavnom poravnavani vansudskim arbitražnim putem unutar svakog staleža.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Konačno, 1889. godine car donosi Ustav koji je Japan pretvorio u ustavnu monarhiju po pruskom uzoru, ali sa određenim uticajem britanskog sistema koji je čuvao oligarhiju. U Donji dom Narodne skupštine mogli su poslanike da biraju samo imućni građani, otprilike 2% celokupnog stanovništva, dok su u Gornji dom mogli da budu birani jedino plemići po rođenju ili građani kojima je car darovao plemićku titulu. Celokupna izvršna vlast, iako načelno ustavna, bila je de fakto u rukama cara, koji je uz to ponovo pridobio titulu sina božanskog. Japan je tada morao da ukine odredbe „nejednakih ugovora“ po kojima su stranci u krivičnim i građanskim stvarima potpadali pod nadležnost konzularnih sudova svojih zemalja, zbog čega se okreću zapadnom uticaju. Zato je u zemlju pozvan francuski profesor Boasand da napiše krivični zakonik i zakonik o krivičnom postupku. On je taj posao obavio i 1880. gofine njegovi nacrti - pod jakim francuskim uticajem - prihvaćeni su u Parlamentu. Krivični zakonik, međutim, nije stupio na snagu do 1907. godine, kada je i zvanično ukinuto običajno krivično pravo.

Potom je Boasand nastavio da radi na nacrtu građanskog zakonika. Otprilike u isto vreme, nemački profesor Resler dovija nalog da sastavi trgovački zakonik. Boasanadov nacrt građanskog zakonika bio je pod uticajem francuskog Code civil Napoleonov kodeks sa izuzetkom porodičnog i naslednog prava koje je redigovala japanska komisija. Oba nacrta poslata su Skupštini na usvajanje 1890. godine. No, tamo je došlo do oštre rasprave između konzervativaca i naprednjaka, koji je okončan time što su oba nacrta povučena iz skupštinske procedure. Izrada građanskog zakonika poverena je komisiji sačinjenoj od trojice japanskih profesora prava. Ta komisija podnela je 1896/98 nacrt koji je, doduše, odavao izvesne crte francuskog prava, ali se u bitnim tačkama oslanjao na nemački Građanski zakonik. U porodičnom pravu i naslednom pravu kodifikovana su japanska pravnih shvatanja, naročito „porodični sistem“, sličan srpskoj zadruzi i ruskom dvoru. Potom je 1898. godine donesen japanski Građanski zakonik, a godinu dana kasnije Trgovački zakonik, koji je jednako oslanjao na nemački uzor. Takođe, sudska organizacija i Građanski zakonik bili su pod nemačkim uticajem. Naročito je japanski Zakonik o građanskom postupku uveliko puki prevod istoimenog nemačkog Zakonika.

Izvori prava[uredi | uredi izvor]

  • 1. Građanski zakonik (民法 Minpō, 1896)
  • 2. Trgovački zakon (商法 Shōhō, 1899)
  • 3. Krivični zakonik (刑法 Keihō, 1907)
  • 4. Ustav Japana (日本国憲法 Nippon-koku-kenpō, 1946)
  • 5. Zakon o krivičnom postupku (刑事訴訟法 Keiji-soshō-hō, 1948)
  • 6. Zakon o parničnom postupku (民事訴訟法 Minji-soshō-hō, 1996)

Radno pravo[uredi | uredi izvor]

U gotovo svakoj Japanskoj kompaniji znatan deo radnika ima zasnovan radni odnos na neodređeno vreme. Uspostavljena je veza koja traje od zasnivanja radnog odnosa do okončanja života (u penzionom sistemu značajna je uloga kompanije u kojoj je proveden radni vek). Nekadašnja vezanost za državu i Tenna (cara) božanskog porekla preobražena je na specifičan način u posebnu privrženost kompaniji.[1]

Sadašnje stanje[uredi | uredi izvor]

Posle Drugog svetskog rata, koji je Japan izgubio dolazi do uticaja common law prava, naročito prava SAD. Ustav od 1946. pokazuje taj upliv toliko, što je u njemu ojačan položaj sudske vlasti i što je uveden katalog ljudska prava koji sudovi neposredno primenjuju. Jednako je i krivično procesno pravo uveliko uskračeno sa pravom SAD, isto važi i za građanski postupak u kome je vlast sudije jako sužena, a zauzvrat široka inicijativa prepuštena strankama i njihovi m advokatima. Da bi se oživotvorilo novo ustavno načelo jednakosti muškarca i žene, moralo je da se temeljito menja porodično i nasledno pravo, te s tim u vezi napusti japanski „porodični sistem“.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Uvod u velike pravne sisteme današnjice.

Literatura[uredi | uredi izvor]