Josija
Josija | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 648. p. n. e. |
Datum smrti | 609. p. n. e. |
Mesto smrti | Jerusalim, |
Porodica | |
Potomstvo | Jehoiakim, Zedekija, Jehoahaz of Judah |
Roditelji | Amon Jedida |
Dinastija | Davidovci |
Kralj Judeje | |
Period | 640. p. n. e.-609. p. n. e. |
Prethodnik | Amon |
Josija (hebr. יֹאשִׁיָּהוּ — „pomaže ga Bog“; približno 649—609 p. n. e.) bio je kralj Judeje u periodu 640. p. n. e. do 609. p. n. e. Bio je sin Amona i Jedide. Deda mu je bio kralj Manaseh, koga Josijini izvori krive da se okrenuo od jevrejske vere, i da je preuredio Hram za idolatrijsku službu. Josiji neki istoričari pripisuju da je uspostavio jevrejske svete spise kao deo deutoronomske reforme koja se zbila tokom njegove vladavine.[1][2]
Glavni izvor podataka o njegovog vladavini su Knjiga o Kraljevima (22-23) i Knjiga Letopisa (34-35), kao i brojni dokumenti koje su arheolozi datirali u Judeju njegovog vremena, uključući brojne pečatnjake datirane u doba njegove vladavin.
Smatra se da je on naredio pisanje istorijsko-religijskih spisa koja će se kasnije objediniti Stari zavjet (za Jevreje: Tanah), u cilju propagande prema Izraelu (severno jevrejsko carstvo), kako bi ga spojio s Judejom (južno jevrejsko carstvo), kojom je vladao.[3] On je u Starome zavjetu predstavljen kao pozitivna ličnost.
Vladavina[uredi | uredi izvor]
Kraljevi Judeje |
---|
Sveto pismo navodi kako je Josija na vlast došao „voljom naroda“, te da je u 18. godini vladavine počeo poticati podanike da poštuju isključivo Jahvea. Iste je godine naredio da se uništite sve idoli, odnosno kipovi Baala i Ašeraha koji su se nalazili u Hramu. Sveštenici tih kultova su pobijeni, a onima koji su bili sahranjeni su iskopane i spaljene kosti. Josija je progonio idolopoklonike u ostatku Judeje. Istovremeno je vrhovni sveštenik Hikija prikupio poreze kako bi popravio Hram, zanemaren u doba vladavine Maneseha i Amona.
Dok je Hikija čistio robu s blagom u Hramu, pronašao je spis Tore. Potom ga je dao Josiji koji ga je posle pročitao jerusalemskom narodu kao Ponovljeni zakon.
U doba Josijine vladavine, počela je slabiti asirska moć, te su Juda i njen kralj iskoristili priliku kako bi ponovno stekli ne samo nezavisnost, nego i proširili teritoriju Jude na područje nekadašnjeg Izrailja.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Josija se godine 609. p. n. e. suprotstavio egipatski faraonu Nehou II koji je tada pokušao spasiti poslednje uporište svojih asirskih saveznika u Haranu. Josija, koji je tada bio u savezništvu s Vaviloncima, ga je pokušao zaustaviti. Došlo je do bitke u kojoj su Egipćani pobedili, a Josija smrtno ranjen.
Smrt Josije, koji se smatrao jednim od najpravednijih i najbogobojaznijih kraljeva, predstavljala je težak udarac za judaizam i za kraljevstvo. Juda je potpala pod egipatski uticaj, a njeni vladari su se vratili politeizmu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Josiah king of Judah”. Britannica. Pristupljeno 18. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Josiah”. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 18. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Who Really Wrote the Biblical Books of Kings and the Prophets?”. Haaretz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-20.