Džordž VI
Džordž VI | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Albert Frederik Artur Džordž |
Datum rođenja | 14. decembar 1895. |
Mesto rođenja | Norfok, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 6. februar 1952.56 god.) ( |
Mesto smrti | Norfok, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Grob | 15. februar 1952. |
Porodica | |
Supružnik | Elizabet Bouz-Lajon |
Potomstvo | Elizabeta II Princeza Margareta |
Roditelji | Džordž V Marija od Teka |
Dinastija | Vindzori |
Kralj Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske i Britanskih dominiona | |
Period | 11. decembar 1936 — 6. februar 1952. |
Prethodnik | Edvard VIII |
Naslednik | Elizabeta II |
Car Indije | |
Period | 11. decembar 1936 — 15. avgust 1947. |
Prethodnik | Edvard VIII |
Naslednik | pozicija ukinuta |
Džordž VI, u starijim izvorima Đorđe VI,[1] (engl. George VI; Norfok, 14. decembar 1895 — Norfok, 6. februar 1952) je bio kralj Ujedinjenog Kraljevstva i zemalja Komonvelta, i car Indije od bratove abdikacije do svoje smrti. Tokom njegove vladavine je Indija stekla nezavisnost, a britanski kraljevi izgubili titulu „car Indije“. Nasledila ga kćerka, kraljica Elizabeta II. Pre stupanja na presto je bio poznat kao princ Albert.
Detinjstvo i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Rođen je za vreme vladavine svoje prababe, kraljice Viktorije, kao drugi sin princa Džordža i princeze Marije, tada vojvode i vojvotkinje od Jorka. Njegov otac je bio drugi sin Edvarda i Aleksandre, tada princa i princeze od Velsa. Datum njegovog rođenja poklapao se sa datumom smrti njegovog pradede, princa Alberta. Kraljica Viktorija je zato zatražila da njen novorođeni praunuk bude nazvan Albert. U trenutku rođenja princ Albert je bio četvrti u naslednom nizu, iza svog dede, oca i starijeg brata.
Godine 1910, devet godina nakon smrti kraljice Viktorije, umro je kralj Edvard VII, Džordžov deda, pa je Džordžov otac postao kralj Džordž V, a najstariji mu brat postao je princ od Velsa.
Bio je bolešljivo i plašljivo dete. Džordžovi roditelji bili su isključeni iz sinovog obrazovanja, koje je bilo poveravano raznim guvernantama. Kao što je bilo uobičajeno među muškim članovima britanske kraljevske porodice, princ Albert je završio vojnu školu.
Godine 1914. počeo je da služi vojsku u Prvom svetskom ratu, ali je godine 1916. povučen zbog peptičnog ulkusa. Po završetku rata studirao je istoriju i ekonomiju. Tada počinje da preuzima odgovornosti koje je nosio kao član kraljevske porodice. Menjao je oca na turnejama i posetama fabrikama i rudnicima, pa je zato postao poznat kao „industrijski princ“. Nije, međutim, bio dobar u držanju govora, što ga je, zajedno sa problemima sa mucanjem i stidljivim karakterom, bacalo u senu starijeg brata.
Brak[uredi | uredi izvor]
Džordž je sebi, u vremenu kada se od prinčeva još uvek očekivalo da ožene princeze, dao popriličnu slobodu pri izboru mlade. Godine 1920. upoznao je Elizabet Bouz-Lajon, kćerku 14. grofa od Stratmora, koja je, uprkos svom poreklu od Roberta I Škotskog i Henrija VII, prema britanskom zakonu smatrana običnom građankom. Elizabet je odbila dve prinčeve prosidbe, da bi na kraju pristala i udala se za njega 26. aprila 1923. godine u Vestminsterskoj opatiji. Brak princa i princeze smatran je korakom prema modernizaciji monarhije i gledan je sa odobravanjem naroda. Nakon venčanja, vojvoda i vojvotkinja od Jorka dobili su vlastitu rezidenciju u Londonu, gde su živeli relativno zatvoreno. Iz njihovog braka rođene su dve kćerke: Elizabeta II i princeza Margareta.
Uz pomoć supruge rešio je problem mucanja i oslobodio se straha od držanja govora pred masama. Svoj prvi govor nakon uspešnih terapija održao je u Kanberi, u Australiji.
Dana 20. januara 1936. godine umro je Džordžov otac i kruna je automatski otišla u ruke njegovog brata, a princ Albert mu je bio presumirani naslednik. Novi kralj, Edvard VIII, nije dobio podršku svojih savetnika kada im je dao do znanja da namerava da oženi svoju dotadašnju ljubavnicu, dva puta razvedenu Amerikanku Volis Simpson. Kada mu je rečeno da britanski narod neće prihvatiti Amerikanku sa dva živa bivša muža za svoju kraljicu, Edvard VIII je odlučio da abdicira. Princ Albert nije želio da prihvati krunu, ali je, bez obzira na svoje želje, postao kralj 11. decembra 1936. godine kada je njegov brat potpisao dokumente o svojoj abdikaciji.
Vladavina[uredi | uredi izvor]
Po dolasku na tron, dotadašnji princ Albert, uzeo je ime Džordž VI, u želji da označi kontinuitet vladavine svoga oca i da vrati poverenje u monarhiju. Prva odluka novog kralja bila je da svom bratu i njegovoj ženi da titulu vojvode i vojvotkinje od Vindzora, ali je odbio da omogući svojoj novoj snahi oslovljavanje „Kraljevska Visočanstvo“.
Krunidba novog kraljevskog para održana je 12. maja 1937. godine, na datum koji je prvobitno bio određen za neodržanu krunidbu njegovog brata. Odmah nakon krunidbe kralj se sa porodicom preselio u Bakingemsku palatu, zvaničnu rezidenciju britanskog monarha. Početak Džordžove vladavine obeležen je osećajem dolaska novog rata u Evropi, pa je glavni kraljev cilj bio podržavanje antinacističke politike premijera Nevila Čemberlena i njegovih stavova prema Adolfu Hitleru.
Kraljevska porodica, na insistiranje kralja Džordža i kraljice Elizabete, ostala je u Londonu tokom celog Drugog svetskog rata. Predlagana je evakuacija u Kanadu, ali kralj i kraljica su odbili i odlučili da ostanu i pružaju stalnu moralnu podršku britanskom narodu.
Džordž VI je tokom svoje vladavine doživeo ubrzani raspad Britanske imperije. Bivši dominioni postali su suverena kraljevstva koja su sačinila krunske zemlje Komonvelta. Iz Komonvelta su tokom Džordžove vladavine izašli Jordan (1946. godine), Burma i Palestina (1948. godine), Irska (1949. godine) i Indija (1950. godine). Džordž se po izlasku Irske i Indije iz Komonvelta odrekao titula kralja Irske (titule koju je uveo Henri VIII Engleski) i cara Indije (koju je uvela njegova prababa Viktorija), pa ostao poslednji nosilac tih titula.
Srbija mu je dodelila Kraljevski orden Karađorđeve zvezde i Kraljevski orden Belog orla.[2]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Kraljevo zdravlje počelo je da se pogoršava. Strastveni pušač, oboleo je od raka pluća i arterioskleroze. Umro je 6. februara 1952. godine, a nasledila ga je najstarija kćerka, Elizabeta II.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Supružnik[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Elizabet Bouz-Lajon | 4. avgust 1900. | 30. mart 2002. |
Deca[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Elizabeta II | 21. april 1926. | 8. septembar 2022. | Princ Filip, vojvoda od Edinburga | |
Princeza Margareta, grofica od Snoudona | 21. avgust 1930. | 9. februar 2002. | Entoni Armstrong-Džouns, brak razveden; |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Smrt engleskog Kralja Đorđa V”. Vreme. 13. 12. 1936. str. 1. Arhivirano iz originala 8. 9. 2022. g. Pristupljeno 8. 9. 2022.
- ^ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 364.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]